U subotu 30. listopada, u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi okupila se druga skupina od 21 učenika i studenta s roditeljima kako bi potpisali ugovor o dodjeli stipendija za tekuću školsku godinu. Uključivši one koji su minuloga 9. listopada već potpisali takve ugovore, ukupan broj stipendista Požeške biskupije iznosi ove jeseni 162 učenika i studenta za koje je Biskupija osigurala oko 700.000,00 kuna. Na početku susreta, nakon molitve biskup Antun je pozdravio nazočne roditelje, učenike i studente, podsjetivši ih da Požeška biskupija nastoji tako rasporediti novčana sredstva s kojima raspolaže da može pružiti pomoć i mladim ljudima. Spomenuo je kako na početku svake školske godine Biskupija dodjeljuje određeni novčani iznos obiteljima s brojnom djecom, smješta u Požeški Kolegij određeni broj srednjoškolaca, u Domu sv. Antuna u Zagrebu studente, pruža potporu učenicima u katoličkim školama u Požegi, Virovitici i Novskoj, pomaže projekte za djecu i mlade u razvojnim poteškoćama među kojima i djelatnost koju provodi Udruga „Mali princ“ u prilog autistične djece, te napose pomaže stipendijama učenicima i studentima. Kazao je da Biskupija nastoji oko svega navedenog polazeći od izazovne činjenice da nam se Bog u Isusu Kristu objavio kao biće koje ne živi za sebe, nego za nas, ustvrdivši da je to razlog našeg postojanja. Bog je u Isusu Kristu išao za nas do kraja, do u smrt i u tom se njegovu modelu krije božanski dinamizam po kojem čovjek postiže najveće dostojanstvo i smisao. Isusov koncept čovjeka za koji se Crkva zalaže jest živjeti za druge, istaknuo je biskup, te ona nema smisao u sebi samoj, nego u služenju drugima. Upozorio je kako proizvodno-potrošačko društvo može zavesti napose mladog čovjeka da povjeruje kako smo veliki samo kad imamo veliko materijalno bogatstvo, i biti ugušen vlastitom sebičnošću. To je bogatstvo izvan čovjeka, a pravo se ostvaruje u srcu, u našoj nesebičnosti i življenju za drugoga. Biskup je ustvrdio kako Požeška biskupija nastoji promicati navedeni Isusov model čovjeka i na taj način da i materijalno pomaže mladima, svjedočeći im Božansku nesebičnost očitovanu u njegovu križu. Materijalno pomaganje ljudima u potrebi ne ide za tim da ih utvrdi u sebičnim opredjeljenjima, nego da ih usmjeri na nesebični koncept postojanja, koji nas najdublje povezuje s Isusom Kristom. On je, naime, rekao: „Što god ste učinili jednome od mojih najmanjih, meni ste učinili“. Kazao je mladima da im Požeška biskupija u tom duhu daje stipendiju, poželjevši da ih ona podsjeća i potiče na izgradnju u sebedarju za druge. Zahvalio je Mariu Večeriću, ravnatelju Caritasa Požeške biskupije te Katarini Paulić, tajnici Caritasa za nemale tehničke poslove koje su obavili u dodjeli stipendija prema pravilima Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima.
Potom je Mario Večerić u ime nazočnih mladih i njihovih roditelja zahvalio biskupu Antunu što je pronašao mogućnost da se dodatnoj skupini od 21 učenika i studenta dodijeli stipendija.