U Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi, biskup Antun Škvorčević susreo se 21. prosinca s novinarima te im predstavio svoju Božićnu poruku pod naslovom „Pomno se raspitajte za dijete“. Biskup je u Poruci najprije uputio vjernicima čestitku: »Želio bih svakome od vas posvjedočiti svu radost vjere kojom i ovoga Božića prepoznajemo tko je Bog koji je darovao Sina svoga za nas. On je u siromaštvu ljudskoga rođenja, skromna života i okrutne smrti na križu obznanio pobjedu uskrsnuća i posvjedočio kako nismo sami na životnom putu, pa ni usred sadašnjih teških okolnosti, označenih pandemijom COVID-19 i drugim nevoljama. Zahvalan Bogu što nas voli, od srca vam čestitam Božić, uz molitvu da vaša srca, ispunjena njegovom blizinom, budu topla i svijetla i u trenutcima kad je oko vas sve hladno i prazno, tmurno i mračno. Sretan vam Božić o 25. obljetnici osnutka i uspostave naše Požeške biskupije!«
U prvom dijelu Poruke, biskup je progovorio o nemoći kralja Heroda pred siromaštvom betlehemskog Djeteta: »Proživljavajući svakodnevno ono što se u novije vrijeme zbiva u Hrvatskoj, postavljam si pitanje: razlikuju li se Isusovi vjernici kod nas od onih koji se ne priznaju takvima, ili su životom postali jednaki njima te se i ne prepoznaju u našem društvu. Božić je prava prigoda da potražimo odgovor na to pitanje, polazeći od događaja Isusova rođenja i onoga što je on pokrenuo. Prikazom pohoda mudraca s Istoka u Betlehem evanđelist Matej donosi primjer vjerničkoga ponašanja nasuprot Herodovu. Mudraci su potaknuti nutarnjom znatiželjom i potragom za dubokim značenjem i smislom događaja u koji se nastoje uključiti, a kralj zbog sebične usmjerenosti na sama sebe ostaje na površini zbivanja i na kraju postaje žrtva vlastite pohlepe za moći. Nije pomoglo savjetovanje sa svećeničkim glavarima i pismoznancima koji su Herodu na temelju proročke riječi otkrili događaj rođenja novoga kralja u Betlehemu. On smišlja strategiju kako će se riješiti rođenoga dječaka te za vlastite potrebe mudracima prijetvorno daje naputak: „Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete“ (Mt 2,8). Bojazan da će mu Novorođeni dodijeliti niži društveni položaj probudila je u kralju suparničku strast da ga smakne, osnažila odlučnost da sebi osigura budućnost iz vlastitih mogućnosti, uključujući i najtežu: pokoljem nevine dječice. Iz straha Herod je ostao sam, postao gubitnik. U njemu je na svoj način oslikano stanje mnogih ljudi tijekom povijesti sve do danas. Mogli bismo ga otkriti i u hrvatskom društvu kod onih pojedinaca i skupina, sustava i organizacija koji su za opće pravilo životnoga pristupa i ponašanja usvojili herodovsku strategiju vlastitoga interesa. No svrstali bismo se tako među one koji se kod nas bave sumnjičenjem, prokazivanjem i osuđivanjem ljudi, postali bismo zarobljenici negativnosti. Evanđelist nas uvjerava kako je daleko bolje svoju pozornost usmjeriti na mudrace te slijediti njihov primjer, nego baviti se herodovskim gubitništvom.«
Govoreći zatim o vjerničkom raspitivanju mudraca za betlehemsko Dijete, biskup je istaknuo: »Mudraci, naime, pristupaju stvarnosti vjerom, činom neuvjetovanim bilo kojim društvenim određenjem, slobodom kao darom Božjim, kojim dopiru do dubljih razina stvarnosti i postižu uvide iznad isključivosti interesnih površnosti. Vjera je pristup kojim mudraci nadilaze ograničenosti i vlastitih znanstvenih istraživanja i dosega drugih. Oni na temelju savjeta Herodovih učenih ljudi kreću u Betlehem kako ih je on naputio. Povezujući vjeru i znanost, postaju mudri, tim putem pomno se raspituju za Dijete, otkrivaju značenje njegova rođenja do kojega Herod nije u stanju doprijeti. Osjetljivošću duha koja i pojavu zvijezde prepoznaje u njezinim dubljim znakovnim dimenzijama, mudraci vjerom temeljito ispituju ljude i događaje, cjelovito se usredotočuju na Dijete, otkrivaju u njegovoj nemoći i siromaštvu moć božanskoga nauma o čovjeku. U njemu pronalaze zvijezdu vodilju svoga života: „Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom“ (Mt 2,10). Mudraci ne gube vrijeme, ne ulaze s Herodom u rasprave o njegovim zlim namjerama, nego slijede put vjere, ulaze u kuću gdje pronalaze Dijete s njegovom majkom Marijom, i u njemu cilj svojih traganja za smislom, prostiru se pred njim te u darovima tamjana, zlata i smirne označuju darovanost vlastitoga života njemu, koji se sav darovao za čovjeka. Postaju dionici dvostruke darovanosti: Božje za čovjeka i vlastite Bogu.
Želio bih zajedno s vama, poštovana kršćanska braćo i sestre, i ovoga Božića, poput mudraca, vjerom pomno ispitati svu dubinu božanske domišljatosti koja se odrekla nebeskoga sjaja, da bi pristupila ljudskoj prolaznosti i smrtnosti na način malenosti i poniznosti, primjerene čovjeku, kako bi nas u našemu siromaštvu obdarila svojim božanskim bogatstvom.«
Biskup je potom u Poruci podsjetio na važnost prepoznavanja Djeteta iz betlehemske kuće u Crkvi: »Ne bismo se ovoga Božića dovoljno pomno raspitali za Dijete, a da ne svrnemo svoj pogled na Crkvu i ne promotrimo kako je Isus trajno u njoj djelatno prisutan. Naime, dolazak mudraca s Istoka u betlehemsku kuću i poklon Djetetu, Sinu Marijinu, svojevrstan je početak onoga što se tijekom povijesti ostvaruje u Crkvi, koja okuplja ljude iz svih krajeva, rasa i naroda svijeta, predoznačenih u mudracima. Crkva je betlehemska kuća u kojoj se nakon mudraca mnoštva ljudi klanjaju Isusu Kristu, daruju mu svoje živote, a on ih obdaruje svojom pobjedničkom moći nad smrti, prati na putu njihove malenosti, bolesti i siromaštava u hodu prema kraljevstvu nebeskom. Služenjem zbora apostolskih nasljednika na čelu s Petrovim nasljednikom u Crkvi je živa Isusova riječ, ona ga u snazi Duha Svetoga naviješta i slavi kao pobjednika nad smrću, Gospodara života i smrti, ključ smisla povijesti i svemira. One koji vjeruju uskrsli Gospodin u Crkvi krsnom vodom pere od grijeha, uspostavlja u dostojanstvo Božjih sinova i kćeri, snagom Duha Svetoga povezuje u zajedništvo svoga Tijela, euharistijskim otajstvom hrani za život vječni, ostajući s nama u sve dane – do svršetka svijeta (usp. Mt 28,20), naša sudbina za vječnost. On je po Crkvi i danas najveća nada čovječanstva te zavrjeđuje našu posvemašnju pozornost srca koje, poput mudraca, u svoj njegovoj ljudskoj skromnosti i jednostavnosti prepoznaje veličinu i snagu božanske ljubavi, jače od svih suvremenih ljudskih lutanja, zabluda i promašaja. U sinodskom savjetovanju koje smo započeli u našoj Biskupiji nastojat ćemo s posebnom pozornošću u svim našim župama zajednički osluškivati Njega kao suputnika, na osobit način nazočna u malenima, siromašnima i bolesnima. Njegova prisutnost među nama veliko je ohrabrenje da ni u jednoj situaciji našega osobnog i zajedničkog života ne zdvajamo, jer s njim je naš zemaljski hod suputništvo nade u kojem On pobjeđuje zamke zla.
Draga braćo i sestre! Radosno se ovog Božića pridružimo mudracima s Istoka te se u našoj Požeškoj biskupiji o 25. obljetnici njezina osnutka i uspostave poklonimo betlehemskom Djetetu s Marijom, majkom njegovom, i obnovljenom ga vjerom prigrlimo kao Zvijezdu naše najbolje sudbine. Zajedno s vama želio bih posvjedočiti kako vjernički dobro znam što znače naša okupljanja u crkvi na sveta slavlja u kojima Isus Krist u nama ostvaruje svoje djelo te ih ovoga Božića ne želimo propustiti. Sa službenoga mjesta iz Stožera civilne zaštite minulih dana očitovano je nedovoljno razumijevanje pitanja vjere, molitve i svete mise za naše zdravlje kad nam je preporučeno da zbog mogućnosti zaraze koronavirusom ne idemo u crkvu, nego svetu misu pratimo putem televizijskih i drugih prijenosa. Obdržavajući sve mjere opreza, vjernik neće olako na Božić propustiti sudjelovati u crkvi na euharistijskom slavlju i posvjedočiti kako računa s Božjom pomoći u nastojanju oko vlastitog zdravlja i zdravlja bližnjih.«
U posljednjem dijelu Poruke biskup Antun je potaknuo na traženje Djeteta u okolnostima pandemije: »Poštovani i dragi vjernici! Naše božićno pomno raspitivanje za Dijete ne bi bilo cjelovito kad ne bismo svoj vjernički pogled usmjerili na ono što se događa u okolnostima pandemije COVID-19. Svjedoci smo kako su se u Hrvatskoj s obzirom na koronavirus, sprječavanje zaraze, cijepljenje i COVID-potvrdu stvorile podjele, nesuglasice i suprotstavljanja. Dogodilo se da su u raspravama, demonstracijama i sukobljavanjima dospjeli u sjenu, ili su zaboravljeni bolest i bolesnici te oni koji im požrtvovno služe. I određeni broj kršćanskih vjernika svrstao se na jednu ili drugu stranu prijepora te je izostao njihov dragocjen poseban doprinos koji nitko drugi ne može dati u ovoj situaciji. Naime, Isus se poistovjetio s najmanjom braćom, bolesnima, siromašnima, osamljenima, gladnima, žednima, pritisnutima nepravdom i drugim nevoljama. Pomno ih promatrati vjerničkim pogledom poput mudraca znači poštivati sve ono što znanost zna o bolesti, upotrijebiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju da spriječimo zarazu i učiniti sve što možemo da bolesnicima olakšamo tegobe i spasimo život. Hoće li ovoga Božića patnici, napose od COVID-19, osjetiti naše vjerničko „pomno raspitivanje za Dijete“, a svi koji im služe u bolnicama i drugdje pronaći u nama potporu, poštovanje i zahvalnost? Stanje u kojem se nalazimo traži od nas posebnu duhovnost koja služi imunitetu, liječi oboljele, širi razumijevanje i slogu, potiče na požrtvovnost u svemu što je potrebno poduzeti da se okolnosti u Hrvatskoj s obzirom na pandemiju poboljšaju.
Usred tmurnih zbivanja naše svakodnevice, označene opasnošću zaraze COVID-19, ovoga Božića zajedno s vama, draga braćo i sestre, zahvaljujem Bogu što je po svom rođenom Sinu u skromnosti betlehemske štalice postao naš suputnik u slabosti i krhkosti postojanja, darujući nam snagu za služenje dobru onih kojima su molitva, suosjećajna blizina i pomoć potrebne. To je najbolji odgovor vjere na ono Isusovo djelo koje Apostol opisuje riječima: „On sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela“ (Tit 2,14).«
Biskup Antun je završio Poruku riječima: »Dok vas sve povjeravam božanskoj ljubavi betlehemskoga Djeteta, želim vam blagoslovljenu 2022. godinu te vas od srca u Gospodinu pozdravljam.«