Biskup Antun Škvorčević na blagdan Krštenja Gospodinova, 9. siječnja 2022. predvodio je slavlje božićnog blagoslova Doma pape Ivana Pavla II. u Požegi, u čijem sastavu su Svećenički dom s umirovljenim svećenicima i onima koji djeluju u središnjim biskupijskim ustanovama, Kolegij u kojem borave svećenički aspiranti i drugi srednjoškolci, središnja biskupijska kuhinja s Caritasovom kuhinjom te zajednica Marijinih sestara od čudotvorne medaljice.
Molitveno slavlje započelo je u kapeli Svećeničkog doma. Pozdravljajući nazočne svećenike, časne sestre, kolegijaše na čelu s ravnateljem Doma Ivicom Žuljevićem i prefektom Kolegija Krunoslavom Siroglavićem, biskup im je čestitao Božić i novu godinu. Kazao je kako smo se okupili da bismo se pomolili Bogu, otvorili Njegovoj prisutnosti same sebe i prostore u kojima živimo i djelujemo, te u novoj godini bili uzdignuti na onu razinu postojanja koju nam samo On može darovati.
U homiliji biskup se osvrnuo na naviješteni ulomak iz Lukinog evanđelja o Isusovom ulasku u Jerihon i boravku u Zakejevoj kući. Pripomenuvši kako se u spomenutom evanđeoskom tekstu nekoliko puta ponavlja glagol „vidjeti“, biskup je podsjetio kako se u Zakejevu srcu, unatoč bogatstvu koje je zgrnuo ubiranjem poreza, pojavilo nešto više, pretvoreno u želju da vidi Isusa. Taj „vidjeti“ nije bilo pitanje fizičkih očiju, nego puno dublje. Pored toga evanđelist Luka tvrdi da je Isus pogledao Zakeja, ušao u dubinu njegova srca, u otajstvo neponovljive i jedinstvene osobe, kojoj po riječima sv. Augustina nije ništa drugo dostatno, osim Boga za kojeg je stvorena. Podsjetio je kako se Zakej nije zadovoljio što je Isusa vidio u gradu Jerihonu, nego ga je pozvao da uđe u njegovu kuću. Biskup Antun je zapitao kako se to događa da Bog uđe, ne samo u naše kuće, nego i u naše živote. Kazao je da je za to potrebno otvoriti vrata svojega srca, čime dajemo mogućnost da se Bog nastani svojom prisutnošću u nama, uđe u našu sudbinu i dadne smisao našim životima. Zapitao je zatim kolegijaše čemu ili kome su oni otvorili vrata njihova srca, jesu li ih otvorili Isusu Kristu da ih oblikuje na mjeru 
Božju. Rekao je da je ovaj blagoslov i molitva zapravo svjedočenje Isus Kristu koliko mu otvaramo vrata svojih života te molimo i želimo da se on nastani u nama. Biskup je zaključio prigodnu homiliju riječima da nas samo Isus Krist prisutan u nama može pokrenuti na pravo ponašanje i način života koji nije gubitnički, nego pobjednički. Potaknuo je sudionike slavlja da poput Zakeja posvjedoče Bogu kako mu dopuštaju da uđe u njihovu kuću te da žele s njime surađivati u oblikovanju svoga života.
Nakon blagoslovne molitve biskup Antun je u pratnji stanovnika Doma pape Ivana Pavla II. prošao kroz sve prostorije i poškropio ih blagoslovljenom vodom, podsjećajući njihove stanovnike što su postali u svetom krštenju. Blagoslov je završio u velikoj blagovaonici gdje su svi bili dionici zajedničkog stola.
