Na Veliki četvrtak, 14. travnja biskup Antun Škvorčević u požeškoj je Katedrali zajedno sa svećenicima Požeške biskupije predvodio Misu posvete ulja. Na njoj su među ostalima sudjelovali i predstavnici ovogodišnjih kandidata za svetu potvrdu iz župa Katedralnog arhiđakonata. Čestitajući nazočnim svećenicima Veliki četvrtak – dan ustanove svetoga reda, biskup je rekao kako ih zacijelo Isus danas želi podsjetiti na ono što je s njima naumio i u njima izveo: izabrao ih je i postavio za svećenike jer ih voli. Kazao je neka mu stoga iskrenim srcem zahvale za ljubav i dar svećeništva. Pozdravljajući predstavnike pripravnika za svetu potvrdu, spomenuo je da će na ovoj svetoj misi biti posvećeno ulje kojim će i oni biti pomazani na slavlju navedenog sakramenta u svojim župama. Rekao je da nas ono podsjeća ponajprije na Isusa koji je Pomazanik, grčki Hristós – Krist, i na ono što smo postali u svetom krštenju i sakramentu svete potvrde. Pozvao je sve sudionike svetog slavlja da provjere svoje savjesti, te se pred Bogom iskreno pokaju za ono što je u njima slabost ili zloća, moleći za oproštenje.
U homiliji biskup je podsjetio svećenike kako ovaj Veliki četvrtak slavimo o 25. obljetnici osnutka Požeške biskupije te da im ponajprije želi zahvaliti za sve ono što je svaki pojedini od njih u navedenom vremenu ugradio u poslanje svoje mjesne Crkve. Zahvalio je i svim svećenicima koji su preminuli od početka djelovanja Biskupije do danas, ostavivši nam baštinu svoje vjernosti da mi nastavimo njihovim putem. Kazao je nazočnim svećenicima da ih je Isus, koji u današnjem evanđelju nastupa sa svojim programskim govorom, izabrao i dodijelio im svoje poslanje. Kakve li Gospodinove hrabrosti, da nama slabima, počesto i grješnim ljudima povjeri tako veliku zadaću, istaknuo je biskup. Zahvalio je Gospodinu Isusu što nam je na taj način posvjedočio kako nas voli i što nam je dodijelio da na sasvim poseban način budemo njegovi u ovom povijesnom trenutku naše Hrvatske zemlje i svijeta.
Polazeći od naviieštenog evanđeoskog ulomka o prvom Isusovu javnom nastupu u nazaretskoj sinagogi, biskup je ustvrdio da je taj Isusov govor povezan s Božjim naumom odvijeka, obznanjen po proroku Izaiji, kako smo čuli u prvom čitanju u ulomku iz njegove Knjige, a Isus ga je ostvario u punini. Kazao je kako su od davnine proroci, svećenici i kraljevi u židovskom narodu bili mazanjem uljem uspostavljani u svoju službu, da bi izvršili ono što im je Bog povjerio. Isus u punini ostvaruje trostruko pomazaničko poslanje, kako to tumači u današnjem evanđelju, on je Mesija, Krist, Pomazanik. Njegovo je proročko poslanje naviještati radosnu vijest siromasima, svećeničko poslanje je da svojom žrtvom na križu oslobađa zasužnjene zlom i smrću, a kraljevsko se poslanje sastoji u poniznom spasenjskom služenju svakom čovjeku. Podsjetivši svećenike da su krštenjem i sakramentom svetoga reda uvedeni u to Isusovo trostruko pomazaničko poslanje, biskup je rekao da su u programima sinodskog savjetovanja ove korizme zajedno s vjernicima nastojali provjeriti na koji način vrše svoje krsno udioništvo u Isusovu poslanju, izgrađujući zajedništvo naše mjesne Crkve.
Zapitao je nazočne svećenike vole li svoje svećeništvo, pripomenuvši kako ono zapravo nije njihovo, nego Isusovo. Vole li možda više nešto svoje nego li Isusovo, za kojega se u ulomku drugog čitanja iz knjige Otkrivenja kaže da je „Svjedok vjerni, prvorođenac od mrtvih, onaj koji nas ljubi“. Rekao im je neka nikada ne zaborave da je u opisu Isusa Krista u odnosu prema nama na prvom mjestu tvrdnja da nas on ljubi, da svećenik po sakramentu svetoga reda postao dionik te posebne Isusove pažnje. To nas potiče da svoje svećeništvo volimo na Isusov način, a ne kako nam sugerira svijet svojom ponudom na internetu i drugim digitalnim medijima, uzrokujući da budemo možda nesretni pa stoga i agresivni, bojeći se samih sebe i svih oko sebe. Ustvrdio je kako se zbog rata u Ukrajini nalazimo u mračnom trenutku čovječanstva, gdje je progovorilo zlo koje do kraja ne razumijemo, te stvara mrak u kojem dobro ne vidimo pa se pitamo jesmo li postali izgubljena bića. Ohrabrio je svećenike neka se ne boje, jer je Isus Krist u krštenju a napose u svećeničkom ređenju ušao u njihovu sudbinu, te je on njihov identitet i dostojanstvo. Pozvao ih je da iz te svijesti vrše svoje proročko, svećeničko i kraljevsko poslanje koje im je Isus povjerio, te budu svjedoci radosne vijesti o konačnoj pobjedi Božjoj u Isusu Kristu, koji je prema naviještenom ulomku drugog čitanja iz knjige Otkrivenja, Alfa i Omega, 
Početak i Svršetak svega, onaj u čijoj je muci, smrti i uskrsnuću sve dobilo novu kakvoću. Još im je poručio da naviještanjem radosnu vijesti služe oslobođenju čovjeka od svega onoga što je ljudski nemoćno prolazno i smrtno. Istaknuo je da im je povjereno donositi vid slijepima – ne fizički za koji se brinu liječnici oftalmolozi – nego vid koji njihovim dušama i srcima može podariti Isus Krist, jedino istinsko svjetlom svijeta, kako je sam sebe nazvao. Poželio je svećenicima da ih ovaj Veliki četvrtak ohrabri u njihovu identitetu, te da ih potakne da odvažno vrše svoje svećeničko poslanje, svjesni da nisu pozvani ljudima i svijetu dati nešto svoje, nego ono što je Božje. Ustvrdio je kako mu je poznata određena „nestrpljivost“ svećenika pred činjenicom ljudske slabosti te nerijetko znaju reći da ono što i rade ništa ne vrijedi, ništa ne uspijevaju. Naglasio je kako je istina kad to kažu, jer ono što vrijedi u njihovu svećeničkom djelovanju nije njihovo, nego ono što po njihovu djelovanju ostvaruje Isus Krist na svoj božanski način.
Biskup se obratio pripravnicima za svetu potvrdu, podsjetivši ih da su i oni u krštenju primili Isusovo trostruko poslanje biti proroci, svećenici i kraljevi. Rekao im je da su proroci kad naviještaju, ne samo riječju nego životom što je to sloboda u Isusu Kristu; da su svećenici kad s Isusom Kristom prinose životne žrtve, koje su uvijek povezana s ljubavlju; da se njihovo kraljevsko poslanje ne sastoji u gospodarenju, nego u služenju, po uzoru na Isusa Krista. Spomenuto Isusovo i naše trostruko poslanje zapravo je ljubav koja naviješta, ljubav koja prikazuje žrtvu i ljubav koja služi, ustvrdio je biskup. Naglasio je da je to Isusova programska namjera sa svima njima koji su u krštenju postali njegovi, a u sakramentu svete potvrde snagom njegova Duha bit će uspostavljeni za vidljivi znak njegove moći u njihovim ljudskim slabostima. Poželio je pripravnicima za svetu potvrdu da sa svom mladenačkom ozbiljnošću, zauzetošću i radošću nastoje biti ono u što ih je Isus Krist uveo po krštenju i u što će ih uvesti po sakramentu svete potvrde. Na kraju je poželio svećenicima i svim sudionicima slavlja da ih u svim njihovim nastojanjima prati vjerna Isusova Majka, koja je toliko puta posvjedočila kako nam pomaže kad želimo biti Isusovi i kad ga volimo.
Nakon homilije svećenici su obnovili obećanja koja su dali na svom ređenju, a u prinosu darova uručili su novčani prilog za potrebne, koji su tijekom korizme prikupili u svojim župama. Svoj dar za siromahe prinijeli su i predstavnici krizmanika. U svečanoj povorci prinosa darova đakoni su u pratnji pripravnika za svetu potvrdu donijeli ulja za posvetu.
Pri svršetku pričesti svećenici su predvođeni biskupom izmolili svoju svećeničku molitvu. Na koncu misnog slavlja biskupov tajnik Matej Siluković pročitao je uskrsnu čestitku papi Franji, koju su sudionici slavlja prihvatili pljeskom. Prepošt Stolnog kaptola Ivica Žuljević 
proglasio je svećenike koji ove godine slave određene jubileje, među kojima je i biskup Antun sa svojih 50 godina svećeništva i 25 biskupstva. Završavajući misno slavlje, biskup je poručio svećenicima da vole svoje svećeništvo i svoju mjesnu Crkvu, jer je u njoj prisutan Isus Krist, Glava Crkve i naša nada, te je zajedno s njima izmolio molitvu za Požešku biskupiju. Bogoslovima, kolegijašima sjemeništarcima i krizmanicima zahvalio je za sudjelovanje na misnom slavlju, a svim sudionicima zaželio je blagoslovljeno Sveto trodnevlje.
