Na Veliku subotu, 16. travnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je Vazmeno bdijenje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u Župi Sv. Terezije i središnjim biskupijskim ustanovama, đakonima, redovnicama i drugim članovima Božjeg naroda. Započinjući slavlje Službom svjetla na trgu ispred Katedrale, biskup je rekao kako si njome želimo zorno dozvati u svijet činjenicu da postoji pobjeda nad tamom, i da postoji Božja pobjeda nad smrću u Isusu Kristu. Pozvao je sudionike slavlja da raspolože srca najprije za blagoslov vatre a onda za paljenje uskrsne svijeće i njihovih svijeća koje imaju u rukama, te konačno za paljenje one vatre u njihovim 
srcima kojoj je ime vjera. Potom je blagoslovio novi oganj, njime zapalio uskrsnu svijeću koju je đakon Luka Čačić u procesiji unio u Katedralu. Nakon đakonova trostrukog poklika »Svjetlo Kristovo«, najprije su svećenici, zatim drugi sudionici slavlja upalili svoje svijeće a potom su upaljena sva svjetla u Katedrali. Đakon je zatim otpjevao svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Slavlje je nastavljeno Službom riječi u kojoj su proglašena čudesna djela što ih je Bog tijekom povijesti ostvario za čovjekovo spasenje, te evanđeoski ulomak o Isusovu uskrsnuću iz pera evanđelista Luke.
Upitavši u homiliji sudionike slavlja jesu li se uvjerili kako je moćan naš Gospodin Bog, biskup je ustvrdio da mi nismo povjerovali nekom slabiću, i da smo se okupili u ovoj noći kako bismo ponajprije upalili svjetlo i osvjedočili se tko je onaj koji je utisnuo u svjetlo moć da bude jače od tame. Napomenuvši da ga je jaki vjetar, koji je ispred Katedrale pravio smetnje pri paljenju uskrsne svijeće te je ono bilo svojevrsna borba za pobjedu svjetla, podsjetio j na onaj mrak koji se zove rat u Ukrajini, zbog kojeg stradavaju toliki nedužni ljudi. Upitavši kako je u takvim okolnostima moguće govoriti o svjetlu, odgovorio je da upravo kad se pojavi mrak, pa bio on i tako gust kao što je rat u Ukrajini, mi se okupljamo oko svjetla i ispovijedamo da je ono jače od mraka i da 
ga tama nikad ne može pobijediti, jer je Gospodin naš Isus Krist za sebe rekao da je on Svjetlo. Dok čovjek umnaža mrak tko zna na koje sve načine, Isus Krist, pobjednik nad smrću ostaje među nama jači od tame. To je naš Bog, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka mu večeras zahvale za to njegovo djelo i zamole ga da prodre svojim svjetlom ondje gdje je u dušama nastao mrak, zbog kojeg ljudi jedni drugima nanose zlo ratovima i na druge načine.
Potom je kazao kako je u naviještenoj Božjoj riječi nastupio Bog moćan u svojim djelima, ponajprije u stvaranju svijeta i čovjeka. ustvrdio je da u svijetu oko sebe pa i u nama samima vidimo tek vanjštinu i naličje stvarnosti iza koje se krije velika moć kojom Bog sve stvoreno snagom svoga Duha drži u postojanju, kako smo pjevali u jednom od psalama. Ta moć očituje se u zakonitostima koje vladaju prirodom, naglasio je biskup, te je zahvalio Bogu što nam daje da to prepoznajemo i da ga zbog toga hvalimo i slavimo. U oslobođenju Židova iz egipatskog ropstva objavio se Bog kao osjetljivo biće koje ne stoji ravnodušno po strani s obzirom na naše ljudske nevolje. Očitovao se kao Bog koji ga izvodi iz fizičkog ropstva u slobodu, da bi na usta proroka Ezekijela navijestio čovjekovo oslobođenje od onog ropstva koje se događa u čovjekovu srcu, zasužnjenu zlom, napomenuo je biskup. Dodao je da su u vodama Crvenog mora bili potopljeni dušmani 
židovske slobode, podsjetivši kako je Zli najveći dušmanin čovjekove slobode, koji želi zagospodariti njegovim srcem i učiniti ga gubitničkim bićem. Prorok najavljuje vodu kojom nas Bog želi poškropiti i tako zlu u našem srcem oduzeti moć i ozdraviti ga. Ta moćna voda, koja u prirodi pokreće život, klicu u sjemenki, daje biljki da raste i donosi plod, u Crvenom je moru bila naznaka krsne vode u kojoj će Bog potopiti čovjekova najvećeg dušmanina – Zloga, i vratiti mu njegovo izvorno dostojanstvo koje mu je Bog namijenio kad ga je stvorio, ustvrdio je biskup. Spomenuo je kako nas apostol Pavao u naviještenom ulomku iz Poslanice Rimljanima podsjeća da smo u krštenju s Isusom Kristom ukopani u smrt, ne zato da bismo u njoj zauvijek ostali, nego da bismo zajedno s njime ustali na uskrsnu pobjedu. U krštenju je Isus Krist unio u nas snagu kojom je pobijedio smrt, te je u krsnoj vodi potopljen Zli i ostvareno naše dostojanstvo, istaknuo je biskup. Podsjetio je kako očima vjere prepoznajemo da iza moći svjetla da pobijedi mrak i 
moći vode da potopi Zloga, ne stojimo mi, nego Bog koji se u Isusu Krist očitovao kao pobjednik nad smrću, te i nas želi učiniti dionicima te pobjede. Pozvao je sudionike slavlja neka večeras Bogu kažu da je velik, posvjedoče da mu vjeruju i kako su zato ovdje da on u njima u punini ostvari svoje djelo svjetla koje pobjeđuje mrak, života koji pobjeđuje smrt.
Potom je uslijedila Krsna služba, tijekom koje je biskup blagoslovio vodu i potaknuo sudionike slavlja da obnove svoja krsna obećanja te ih sve vodom poškropio u znak krštenja, dok su pjevali krsno-zavjetnu pjesmu: „Isukrste Srcu tvom, s nama naš se kune dom. Dušom, tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć’ boj!“. Slavlje je nastavljeno euharistijskom službom, na čijem je svršetku biskup svima nazočnima čestitao svetkovinu Isusova uskrsnuća, i na sve zazvao Božji blagoslov.
