Na Dan državnosti, 30 svibnja 2022. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu Sv. Terezije Avilske u Suhopolju i u župnoj crkvi predvodio zahvalno euharistijsko slavlje za domovinu te mladima podijelio sakrament svete potvrde. Na početku slavlja biskupa Antuna, nazočne svećenike i vjernike pozdravio je suhopoljski župnik Ljubiša Krmar, spomenuvši da ova Župa slavi 220. obljetnicu svog osnutka, Požeška biskupija 25. obljetnicu utemeljenja i uspostave, a biskup Antun 50. obljetnicu misništva i 25. obljetnicu biskupske službe, čestitavši mu sve navedene obljetnice. Riječi zahvalnosti i čestitku uputilo mu je i dvoje mladih. Uvodeći u misno slavlje biskup je spomenuo krizmanicima da oni nisu danas u središtu tek neke naše ljudske, nego božanske pozornosti Isusa Krista koji je pobijedio smrt, i koji može s njima oblikovati život na mjere te svoje pobjede. Župniku Krmaru i predstavniku krizmanika Mihaelu zahvalio je za riječi dobrodošlice. Saslušavši izvještaj dekana Virovitičkog dekanata Ivice Šoha o uspješno obavljenom završnom ispitu krizmanika, biskup je napomenuo kako je važno ono što pameću znaju o svojoj vjeri, ali da je još važnije živjeti ono što srcem vjeruju. Poručio je krizmanicima da će Isus Krist snagom svoga Duha ući u njihova mladenačka srca, postati njihova sudbina i pokretač mladenačkih opredjeljenja, te ih je pozvao da u ovom slavlju zahvale Gospodinu Isusu što ih voli.
U homiliji biskup je zapodjenuo dijalog s krizmanicima, upitavši ih jesu li minulih dana gledali nogometne utakmice finala hrvatskog kupa i europske liga prvaka, jesu li se radovali pobjedi onih momčadi za koje su navijali, ili im je u konačnici bilo svejedno tko će pobijediti. Podsjetio je da je u dubinu našeg bića Bog upisao želju za pobjeđivanjem i da se veselimo pobjedama, jer nismo stvoreni da budemo gubitnici nego pobjednici. Kazao je kako tu činjenicu na poseban način želi istaknuti danas kad slavimo Dan hrvatske državnosti. Naši hrvatski branitelji dobro znaju što je to pobjeda, a još bolje koliku su žrtvu morali podnijeti za njezino ostvarenje, ustvrdio je biskup. Naglasio je da mi danas možemo živjeti u slobodi i dostojanstvu upravo zahvaljujući toj njihovoj pobjedi. Stoga je pozvao sudionike slavlja neka zahvaljujući Bogu za slobodnu domovinu Hrvatsku, zahvale i za njezine branitelje, s molitvom da u njihovima srcima ne prevlada mrak ili gorčina, nego pobijedi svjetlo i dobrota.
Polazeći od naviještenog evanđeoskog ulomka, u kojem Isus, pozivajući svoje učenike da budu hrabri u trpljenjima kojima će biti izloženi na ovom svijetu i da se ničega ne boje, izjavljuje kako je on pobijedio svijet, biskup je pojasnio da ovdje nije riječ o nekoj sportskoj ili vojnoj pobjedi, nego o najvećoj pobjedi nad zlom i smrću koju je Bog ostvario u Isusovu uskrsnuću od mrtvih. Ustvrdivši kako ničemu ne bi koristilo da pobijedimo u nekom ratu ili u nekim sportskim ili drugim natjecanjima, ako nas na koncu čekao poraz i ništavilo kojem je ime smrt, biskup je pozvao krizmanike da im od svih pobjeda bude najdraža Isusova pobjeda, i da od svega u životu najviše žele biti njezinim dionicima. Još ih je podsjetio da Isus svojima ne obećava novac, bogatstvo i druga materijalna dobra, koja su nešto prolazno izvan nas i oko nas, nego im u krštenju i danas u svetoj potvrdi daje Duha Svetoga, najveći dar. Kazao je kako u današnjem prvom čitanju iz Djela apostolskih Pavao susreće određene ljude u Efezu koji su kršteni samo Ivanovim krštenjem i ne znaju da postoji Duh Sveti. Nakon što su bili kršteni, Pavao na njih polaže ruke da bi primili Duha Svetoga, što snažno podsjeća na važnost i značenje sakramenta svete potvrde. Biskup je ustvrdio kako je krštenje Ivanovo bilo znak da se čovjek ranjen sebičnošću, zloćom i pokvarenošću želi izvući iz životnog stanja koje završava u gubitništvu. Međutim, on se tek po krštenju Isusovu može osloboditi spomenutog stanja. Kao što ozlijeđeni sportaš ne može ostvariti pobjedu u nekom natjecanju, tako ni čovjek ranjen zlom i grijehom ne može postići konačnu životnu pobjedu, ako ga Bog ne izliječi od te nemoći, ustvrdio je biskup. Još je rekao da je natjecateljima za pobjedu u nekoj utakmici potreban „sportski duh“ a za sretan život u braku i obitelji pravi „obiteljski duh“, a to je spremnost igrača jedne ekipe i članova jedne obitelji igrati, ponašati se po određenim pravilima, međusobno se nesebično potpomagati i surađivati. Tako je i svima nama za pobjedu u utakmici zvanoj život potreban Duh Sveti, ljubav Oca i Sina, koji nas liječi od zarobljenosti našom sebičnošću te i mi možemo ljubiti druge, biti u njima i oni u nama. Upozorio je na moć majčinske ljubavi u životu njezina djeteta, istaknuvši da je još moćnija Božja ljubav u nama.
Ustvrdivši da bi bez Isusova Duha ljubavi naš svijet bio prazan i izgubljen, biskup je naglasio kako je upravo to razlog zbog kojeg Isus više od svega drugoga želi da se u nama nastani njegov moćni Duh, koji ne daje da rastemo u centimetrima i postanemo visoki ljudi, nego nas čini duhovno velikima, dionicima Isusove pobjede nad zlom i smrću. Pojasnio je da „svijet“ kojega je Isus pobijedio nije ovaj naš vidljivi svemir, nego stanje našeg života označeno nemoćima, ranjenošću zlom, grijehom, sebičnošću, prolaznošću i u konačnici smrću. Pozvao je krizmanike neka dopuste Isusu Krista da ih on snagom svoje pobjedničke ljubavi oslobodi od njihove osuđenosti na smrt, i da ovo slavlje bude za svakoga od njih veliki dan u koji je Isus Krist svojim svjetlom ušao u njihovo srce, te oni shvate kako su bez njega gubitnici, a s njime pobjednici u životu. Zamolio je Isusovu Majku da moli s njima i za njih, kako im srce ne bi ostalo u mraku, hladno i prazno, nego da bude svijetlo, osjetljivo za Božje istine i ispunjeno njegovom blizinom i puninom. Poželio im je da bude blagoslovljeno sve što će u tom smislu učiniti da oni budu lijepa naša Hrvatska domovina, koja se ne događa prvenstveno u njezinim prirodnim ljepotama, nego u ljudima po zajedništvu s Bogom čiju blizinu žive u svojim srcima.
Pri koncu misnoga slavlja biskup je čestitao krizmanicima što ih je Gospodin Isus darom svog pobjedničkog Duha svrstao među hrvatske pobjednike i ugradio ih u puno zajedništvo svoga živog organizma koji se zove Crkva, te ih je potaknuo da svoje opredjeljenje za Isusa Krista potvrde iduće nedjelje sudjelovanjem na svetoj misi. Čestitao je njihovim roditeljima, djedovima i bakama, učiteljima i vjeroučiteljima, kumovima i cijeloj suhopoljskoj župnoj zajednici predvođenoj župnikom Krmarom, sa zahvalnošću za ljubav koju su ugradili u njihova mladenačka biće, pozvavši ih da ih i dalje prate na njihovu životnom putu. Potaknuo je sudionike slavlja da budu zahvalni Bogu na svim njegovim darovima, a osobito na daru slobodne države Hrvatske, te je na sve njih, njihovu Župu i na cijelu domovinu zazvao je Božji blagoslov.
