U predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 14. kolovoza 2022. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je s brojnim hodočasnicima svetu misu u starodrevnom marijanskom svetištu Kloštar kod Slavonskog Kobaša. Uvodeći u slavlje biskup Antun je kazao kako se u Kloštru nalazimo na tragu snažnih duhovnih događanja koja ovdje traju stoljećima, i u koja se uključujemo živom vjerom i odanošću prema Isusovoj Majci. U ime okupljenih hodočasnika uputio je pozdrav Isusovoj Majci pred zavjetnom slikom koju vjernici odavna štuju. Nakon toga biskup je uputio pozdrav svim hodočasnicima, rekavši kako je uvjeren da je svatko od njih donio na hodočašće – ne svoje prazno srce – nego srce ispunjeno povjerenjem, poštovanjem i plemenitošću za Isusovu Majku. Tek takvim srcem može se postati dionik onoga otajstva u koje je ušla Marija svojim uznesenjem na nebo, podsjetio je biskup. Pozvao je hodočasnike da srcem koje čezne za Božjom puninom života, uzdignu večeras hvalu Mariji uznesenoj na nebo i mole da nam ona ostane Pomoćnica, Tješiteljica i Zagovornica na našem životnom putu.
U homiliji biskup je kazao kako smo u evanđelju čuli Isusove na baš tako blage riječi: on veli da je došao na zemlju donijeti oganj i nemir. Podsjetio je kako na drugim mjestima Isus govori da je došao donijeti mir, a ne nemir. Istaknuo je kako je naš životni dinamizmu označen i ranjenošću zlom i negativnošću, prolaznošću i smrću. Je li se s tom vatrom treba pomiriti, prihvatiti je i živjeti kao vlastitu sudbinu, ili smo pozvani na neku drugačiju stvarnost? Kazao je kako u prvom naviještenom čitanju nastupa prorok Jeremija iz šestoga stoljeća prije Isusa, koji je teško pogođen navedenim našim stanjem. Iz njegova autobiografskog zapisa čujemo da su se sunarodnjaci odnosili prema njemu tako da su ga progonili, smjestili u zavor i konačno odlučili ubiti. Optužba koju su mu uputili glasila je: usred prijetnje babilonskog kralja Nabukodonozora i njegove vojske na Jeruzalem on obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu, kao i sav i narod, jer nastupa u Božje ime i poziva na ponašanje primjereno njegovim zakonima. Bacaju Jeremiju u zdenac u kojem je samo blato, gdje bi trebao skončati od gladi ili u glibu. Međutim kralj Sidkija imao je slugu velike osjetljivosti za Jeremijino stradanje. On je hrabro nastupio pred kralja, rekavši mu da zlo čine proroku oni koji su ga bacili u zdenac, na što je kralj zapovjedio da se Jeremiju izvadi iz zdenca. Biskup je zapitao kakva su to povijesna zbivanja u kojima Bog mora voditi bitku s nama ljudima i uvjeravati nas da trebamo s njime računati, pa i na taj način da jednom strancu, crncu daruje posebnu osjetljivost srca te se po njem ostvari Božje djelo spasenja? Kad god čovjek otkaže Bogu, ne želi s njime izgrađivati svoj život, nego uspostavlja vlastite strategije, u neskladu je s onim koji ga je pozvao u život i dodijelio mu poslanje, uzrok je nereda i gubitništva koje je s time povezano. Stoga je jedno od najizazovnijih pitanja, koliko mi u životu računamo s Bogom?
Biskup je kazao da je to pitanje na svoj način postavio i Isus u današnjem evanđelju kad je ustvrdio da je došao baciti oganj na zemlju i donijeti nemir, kao i njegova Majka koja je svojim životom u skladu s Božjim naumom i suradnjom s njegovom strategijom dospjela do punine postojanja, uznesena u nebo i proslavljena. U svijetu koji računa samo sa svojim mogućnostima, na temelju kojih stvara svoje strategije uspjeha, od cara u Rimu, do kralja u Jeruzalemu, Marija se oslanja samo na Boga. Mnogi drugi postali su gubitnici, a ona, skromna djevojka postala je pobjednica. Ljudske strategije i danas spremaju ratove, temeljeći se na gomilanju oružja, kojim žele pobijediti oružje, o čemu zorno svjedoči i rat u Ukrajini. No, takva strategija ne može donijeti mir. Jesmo li mi osuđenici na ratove, upitao je biskup? Apostol nas uvjerava da je Isus Krist svojom ljubavlju na križu jačom od zla i smrti istinski mir, te je prisutnost te ljubavi u nama moć koja donosi pobjedu.
Biskup je podsjetio kako je u Židova postojalo vjerovanje da će Bog na koncu vremena poslati svoga pomazanika, Mesiju, koji će vatrom očistiti zemlju. Isus preuzima tu sliku ustvrdivši da je došao donijeti oganj, ali ne fizički, nego onaj koji će zapaliti ljudska srca. Isus podsjeća u evanđelju da mu se krstiti krstom, upućujući pri tom na križ koji mora podnijeti. Njegova ljubav kojom je predao sebe za nas vatra je zapaljena na križu, jača od smrti i kada se ona nastani u nama, ona nas čisti od svega što je prljavo, ljudski nemoćno, ustvrdio je biskup. Zapitao je gore li u nama neke druge vatre, pa zato izgaramo? Zaželio je da dopustimo Bogu da u nama snažno zapali tu vatru i djeluje u nama da budemo novi ljudi.
Rekao je potom kako Marija i danas svijetli kao uzor u našemu svijetu, svojom suradnjom s Bogom, kojom je postala dionik njegova mira, punine života u Isusu Kristu. On je u njoj pobijedio zlo kad je u samom njezinu začeću bila oslobođena ljage istočnoga grijeha, a u svojoj smrti postala dionica njegove pobjede nad smrću, uznesena u njegovu uskrsnu proslavu na nebu. Mir može zavladati u ljudskim srcima tek kad se ona opredijele za Boga. Stoga je biskup pozvao nazočne da mole kako bi se taj mir nastanio u našim srcima, obiteljima, državama, među narodima. Riječ je o Božjem svijetu u kojem je bila Marija. Jesmo li u Hrvatskoj dovoljno ušli u taj svijet, upitao je biskup. Jesmo li se našli s Bogom i njegovim strategijama ili neprestano pravimo neka stanja nemira jer polazimo od vlastitih sebičnosti, ranjenosti?
Biskup se zatim spomenuo svojih prvih dječačkih hodočasničkih dolazaka u Kloštar gdje je vidio svjedočanstvo ljudi koji žarka srca za Isusa i njegovu Majku uzdižu Bogu hvale, očitujući svoju pripadnost Crkvi i ukorijenjenost u Božji svijet. Kazao je kako ga je nakon njegove mlade mise tadašnji kobaški župnik pozvao da na Veliku Gospu u Kloštru predvodi svetu misu. Spomenuo je kako su vjera te žar za Boga i Isusovu Majku tadašnjih hodočasnika, materijalno siromašnih a duhovno bogatih, bili za njega jedno novo iskustvo u nastojanju oko vlastite pripadnosti Isusu Kristu u njegovoj Crkvi i poslanju koje je kao svećenik primio. Izrazio je i radost što je tijekom 25 godina svoje biskupske službe mogao produbljivati to svoje iskustvo redovitim dolascima u Kloštar za Veliku Gospu, gdje je uvijek bio dionik Božjih energija zagovorom Isusove Majke. Istaknuo je kako je o 50-toj obljetnici svoga misništva i 25-toj obljetnici biskupske službe došao večeras u Kloštar zahvaliti Isusovoj Majci za sva dobra koja je tijekom navedenog vremena njezinim zagovorom ovdje primao. Još je zahvalio Isusovoj Majci što je kroz 25 godina postojanja Požeške biskupije molila s nama za naše duhovno dobro, te ju je zamolio neka svojom majčinskom ljubavlju bdije trajno nad nama, i ne dopusti da se udaljimo od jedinoga Spasitelja, Isusa Krista.
Nakon popričesne molitve uslijedila je tradicionalna zavjetna procesija s likom Gospe Kloštarske, kojoj su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama klicali pjesmama i upućivali molbe. Na svršetku slavlja biskup Antun je kazao kako vjeruje da je snažnije od vidljivog svjetla u njima zasvijetlilo Božje svjetlo koje je Marijinim zagovorom u njih unio Isus Krist, onaj koji je za sebe rekao da je svjetlost svijeta. Zaželio je da zagovorom Isusove Majke to svjetlo svakodnevno svijetli u njihovim životima, te da u njihovim srcima bude puno radosti što su Božji. Biskup je još podsjetio hodočasnike da se sljedeće nedjelje 21. kolovoza u Voćinu održava središnje slavlje dvadeset i pete obljetnice uspostave Požeške biskupije, te ih je pozvao da na njem sudjeluju.
