OTVORENJE BISKUPIJSKOG DANA
„Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28, 19-20).
Preuzvišeni oci nadbiskupi i biskupi,
časna braćo svećenici, redovnici i redovnice,
poštovani vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri,
dragi bogoslovi i kolegijaši – sjemeništarci.
Sve vas radosno i s poštovanjem pozdravljam. Osobit izraz dobrodošlice upućujem preuzvišenim ocima nadbiskupima i biskupima, koji su nam iskazali posebnu čast svojim sudjelovanjem na Biskupijskom danu, posvjedočili zajedništvo domovinske Crkve i dali ovom Danu katoličku širinu. Podsjetio bih! Opunomoćen službom Petrova nasljednika, sv. Ivan Pavao II. papa odredio je u svom Apostolskom pismu Praeclarum evangelizationis opus 5. srpnja 1997. godine da se Isusov nalog preslavnog djela evangelizacije nastavi novom snagom u novoj požeškoj mjesnoj Crkvi. Za tri dana navršit će se 25 godina kako je Požeška biskupija uspostavljena proglasom navedene Papine odluke Božjem narodu i ređenjem njezina biskupa. Tom prigodom okupili su se danas u Požegi svi oni koji su na sakramentalni način ili drugim putem primili određenu službu ili poslanje u našoj Biskupiji te provjerili koliko je u nama snažan Isusov „Pođite po svem svijetu i učinite mojim učenicima sve narode“. To je, naime, nalog da pođemo i u Hrvatsku, u zapadnu i srednju Slavoniju i ondje neumorno i zauzeto budemo navjestitelji Riječi – samoga Isusa Krista – razapetoga i uskrslog, da ga slavimo i životom svjedočimo. „Krist danas i uvijeke“, čovjekova je svrha i smisao, ujedno je svrha i Crkve, smisao i naše Biskupije.
Od godine 2001. okupljamo se na Biskupijski dan početkom svake nove školske i pastoralne godine o godišnjici uspostave naše Biskupije. Ovogodišnji Biskupijski dan ima veću zahtjevnost nego li dosadašnji, jer traži od nas da svratimo pogled na proteklih 25 godina, da na temelju iskustva svoga pastoralnog djelovanja tijekom navedenog vremena, te polazeći od ishoda sinodskog savjetovanja protekle pastoralne godine utvrdimo jesmo li uzalud trčali, što nam je poduzeti da budemo u skladu s Isusovim „Idite“ i njegovim odgovorima na konkretno stanje našega čovjeka, koji u svoj težini postojanja traga za svjetlom, za smislom, budućnošću, vječnošću. „Čovjek je put Crkve“, podsjetio nas je II. vatikanski sabor i ustvrdio „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu“ (GS 1).
Kako se kao pastiri, ali i drugi pastoralni djelatnici trebamo ponašati prema onima koji su povjereni našoj brizi, poučio nas je u prošla dva tjedna sv. Augustin svojim Govorima o pastirima u Službi čitanja. Na kraju nas je jučer uvjeravao: „Ali, svi dobri pastiri u jednome su, jedno su. Oni pasu, ali zapravo Krist pase. Ne govore oni, prijatelji Zaručnikovi, svoje riječi, nego se raduju zbog riječi Zaručnikove. Stoga upravo on pase, kad oni pasu. I veli: ‘Ja pasem’ jer je u njima riječ njegova, ljubav je njegova u njima.“ Želimo se, draga braćo svećenici, na Biskupijskom danu obnoviti u toj pastirskoj svijesti, u jedinstvu koje od nas u našoj mjesnoj Crkvi tvori „Veliki Pastir ovaca, Isus Krist“. Postoji samo jedno poslanje koje je jedan Gospodin povjerio svojoj jednoj Crkvi, a svaki od njezinih članova pozvan ga je ostvarivati na različitim razinama svoga životnog stanja, u trajnoj povezanosti sa svima onima koji u različitim službama služe jednom Gospodinu. Nema župnikova, kapelanova, vjeroučiteljeva, ili bilo kojeg drugog poslanja, nego postoji jedno Isusovo poslanje u jednoj Crkvi, koje se ostvaruje u nama različitima, postali jedno u svetom krštenju. To želimo na Biskupijskom danu ponovno u vjeri prepoznati, uzajamno se prihvatiti, zajednički surađivati, složno djelovati. Neka Bog blagoslovi sva naša promišljanja na zborovanjima različitih skupina i pomogne da odluke koje ćemo donijeti zauzeto i s oduševljenjem ostvarujemo svatko na mjestu svoje službe ili poslanja, izgrađujući organizam Isusove Crkve, Tijelo njegovo u našoj Požeškoj biskupiji.
Evo programa ovog našeg zborovanja. Vlč. Karlo Prpić, svećenik naše Biskupije koji je gotovo trideset godina djelatan u afričkoj državi Kamerun u Biskupiji Ngaoundere posvjedočit će nam kako vidi Crkvu kao misijsku – poslanu stvarnost i prikazati svoje iskustvo mlade kamerunske mjesne Crkve u živoj svijesti njezinih vjernika o krsnom poslanju koje ostvaruju, te prenijeti na nas oduševljenje kojim to čine. Potom će nam vlč. Ivica Bošnjak na temelju sinodskog savjetovanja progovoriti o slici svećenika u našoj Biskupiji koja iz njega proizlazi i predstaviti prijedloge kako ćemo odgovoriti na to stanje. Zatim će nam povjerenik za osobe posvećenog života u našoj Biskupiji fra Tonio Vučemilović progovoriti o ugrađenosti redovnika i redovnica u našu mjesnu Crkvu. Konačno će Tihana Petković prikazati kako se ostvaruje vjeroučiteljsko poslanje u našoj Biskupiji i dati prijedloge za ono što je moguće poboljšati u njihovu djelovanju. Svaki od njih ima deset minuta na raspolaganju. U 11.00 sati završit ćemo s programom u Dvorani i svi se uputiti u Katedralu te se pripraviti za euharistijsko slavlje u 11.30 sati. Svećenici će se odjenuti u liturgijsko ruho u Katedrali na mjestu koje je za njih pripravljeno i ondje dočekati početak svete mise. Nakon popričesne i Molitve za našu Biskupiju svaki će župnik pristupiti predsjedatelju slavlja, primiti Odluke Biskupijskog dana, koje će sutra, u nedjelju na svim svetim misama obznaniti vjernicima.
✠ Antun Škvorčević
požeški biskup
