Crkva je dar Božje Providnosti
Preuzvišeni gospodine biskupe Antune,
Braćo nadbiskupi i biskupi; poštovani svećenici, redovnice i redovnici; Bogoslovi i sjemeništarci, braćo i sestre u Kristu!
Kad obilježavamo dan posvete crkve onda molimo, „Bože, u tvojim zajednicama diljem svijeta postaje vidljivom jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva. Neka sjedinjena s papom i biskupima bude opći sakrament spasenja, uvijek na službu ljudskoj zajednici dok Čovječanstvo ne postane Božjom obitelji”. Iz ove molitve uočavamo kako Crkva nije proizvod povijesnog slučaja, nego izvorni Božji naum (Ef l, 22) i zdanje komu je zaglavni kamen Krist. A duljina i širina, visina i dubina tog otajstva može se obuhvatiti jedino mjerom vjere (Ef l, 17-18). Stoga, Crkvu nije moguće svesti „na čistu povijesnu stvarnost”.
Ona je prisutna i vidljiva u svijetu kao zrno nebeskoga kraljevstva, a njezini članovi Božjom milošću zamilovani i spašeni, osjećaju se pozvanima biti nositeljima nade i prorocima smisla; prema onoj Petrovoj „uvijek spremni na odgovor svakome tko zatraži razloge nade koja je u njima” (l Pt 3, 15). Ovdje je prije 25 godina utemeljena nova Požeška biskupija. Stoga, u prigodi srebrnoga jubileja njezinog ustanovljenja kličemo s apostolom Pavlom: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim, u nebesima, u Kristu; i predodredi da budemo sveti i neporočni pred njim” (vidi, Ef l, 3-4).
Zahvaljujem Božjoj Providnosti što sam u trenutku utemeljenja ove krajevne Crkve Požeške, kao mladi dubrovački biskup, imao čast sudjelovati u diskusiji i dignuti ruku za taj važan crkveni i narodni čin i događaj. Dopustite mi na koncu ovoga slavlja „promucati” neke želje uz izraze osobite radosti i bratske solidarnosti.
- Neka se raduje srce vaše, preuzvišeni biskupe Antune i svi članovi ove partikularne Crkve Požeške, jer ste prije 25 godina doživjeli milosni trenutak utemeljenja vaše biskupije. Neka vam Gospodin, koji je uzrok i temelj vaše radosti i nade, pomaže graditi Crkvu Božju i ispovijedati vjeru u Krista koji je za nas umro i uskrsnuo, jer „nema drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti”, osim imena Isusa Krista (Dj 4, 12).
- Zajedničko iskustvo 25.godišnjeg hoda u toj vjeri neka vas još više oduševi za novi način života u „služenju i zauzimanju za druge”, posebice za one koji su slabi i u nevolji. To je ono „Božje kraljevstvo” koje se već na ovoj zemlji stvara „ljubavlju i bratskim služenjem” (diakonia).
- Poželio bih na koncu da uvijek u prigodi vaših biskupijskih okupljanja osjetite i doživite kako je lijepo „kao braća živjeti zajedno” (koinonija), te skupa moliti, razmišljati i raditi. A posebice s osjećajem bratstva i zajedništva svečanim obredima (liturgia) „klicati slavu i hvalu” Onomu od kojega dolazi svaki dobar dar. Neka je blagoslovljen današnji dan ove mlade i vitalne biskupije koja pokazuju da njezini članovi „hode i ne more se ” kako bilježi prorok Izaija (Iz 40, 31). Živjeli i neka bude blagoslovljena srebrna godišnjica vašeg biskupijskoga hoda. S izrazima osobitog poštovanja i zahvalnosti.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Požega, 24. rujna 2022.
