U nedjelju, 9. listopada požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u Župi sv. Barbare u Sladojevcima slavlje blagoslova novoizgrađene župne kuće s prostorima za pastoralne potrebe, župni ured i svećenički stan. Na početku slavlja Ispred novog zdanja župnog doma, gdje su se okupili vjernici, župnik Dario Šimić uputio je izraze dobrodošlice i zahvalnosti biskupu Antunu što je Požeška biskupija osigurala sredstva kojima je izgrađena župna kuća, a djeca u narodnim nošnjama darovala su mu cvijeće i košaru s domaćim proizvodima. Uvodeći u slavlje biskup je rekao kako je izgradnja nove župna kuće u Sladojevcima događaj kojemu se treba radovati, jer se u svakoj gradnji očituje ljudska kreativnost, sposobnost nešto ostvariti. Ustvrdio je da nas materijalna 
izgradnja župnog doma podsjeća i potiče na izgradnju Božjeg života u našim srcima i dušama, što je pravi smisao našeg postojanja, čemu župnik i župna kuća trebaju služiti. Potom je arhitekt Darko Domičić iz projektnog ureda »Domino d.o.o.« iz Požege prikazao projekt župne kuće i tijek njezine izgradnje. Biskup Antun je zatim župniku Dariju predao ključeve novoizgrađenog župnog stana, blagoslovio je vodu kojom je poškropio zidove spomenute građevine i nazočne vjernike, kako bi ih time podsjetio da su oni živa Isusova građevina, prostor njegove prisutnosti u čistoći koju je on u njima ostvario po svetom krštenju.
U homiliji biskup je rekao da je putujući jutros u Sladojevce na ulazu u grad Slatinu vidio džambo plakat na kojem stoji napisano: »Ne zaboravi reći hvala!« Ustvrdio je kako je dragocjeno što postoje ljudi koji nas podsjećaju na tako važan čin. Kazao je da o tom govori i naviještena Božja riječ u misnim čitanjima, napose sveto evanđelje koje prikazuje Isusovo ozdravljenje desetorice gubavaca, od kojih se samo jedan, i to tuđinac Samarijanac, vratio Isusu zahvaliti za dar ozdravljenja, a ostala devetorica Isusovih sunarodnjaka to je propustila učiniti. Razvidno je u spomenutom evanđeoskom ulomku da Isusu nije stalo ponajprije do toga da prima zahvalu od ljudi, kako bi to u prvi mah moglo izgledati, nego da mu je iznad svega do toga da imamo pred očima i u svijesti kako je život svakog pojedinog čovjeka čudesna stvarnost, dar te se uvijek iznova zaustavljamo pred dragocjenom činjenicom da postojimo, da nas je Bog stvorio a da to ničim nismo zaslužili i da za to uvijek iznova zahvaljujemo. Istaknuo je da to osobito trebamo činiti u Hrvatskoj gdje se s različitih strana od mnogih ljudi mogu čuti pritužbe i prigovaranja kako kod nas ništa ne valja, kako se ništa ne isplati i ništa ne može te stoga 
treba što prije iz ove zemlje odseliti nekamo drugamo gdje je, navodno, sve drugačije i bolje. Napomenuo je da takva pesimistična razmišljanja i nezadovoljstva nisu opravdana, jer ne uzimaju u obzir da u Hrvatskoj ima puno dobra što nam ga je Bog darovao, a mi nismo zaslužili, te da bi nam svima bilo ljepše kad bismo toga bili svjesni i znali najprije Bogu a onda jedni drugima reći „hvala“. Na taj bismo način istovremeno posvjedočili velika istinu da smo ovisni o drugima, jer nitko od nas nije se mogao sâm roditi niti može sâm živjeti. Još je dodao kako je važno razumjeti da se naše čežnje za drugačijim i boljim nikada neće moći ostvariti nekim našim ljudskim projektima i strategijama, nego samo prianjanjem uz Božji naum o nama i našom suradnjom na njegovu ostvarivanju u Sinu njegovu Isusu Kristu, u kojem nas je obdario vječnom slavom i spasenjem, onom puninom života za koju smo stvoreni. U to nas snažno uvjerava sv. Pavao dok piše poticajne riječi svom učeniku Timoteju u drugom današnjem čitanja. Biskup je pozvao sudionike slavlja neka se ne prepuste nutarnjem mraku, nezadovoljstvu i gorčini, nego imaju snage prihvatiti svoj život onakvim kakav on jest, nastojeći u okolnostima u kojima se trenutno nalaze ostvarivati najbolje što mogu, računajući pri tom na Božju pomoć, kako je to učinio zahvalni ozdravljeni gubavac iz današnjeg evanđelja.
Produbljujući govor o ozdravljenju i zahvalnosti, biskup je rekao da se – za razliku od devetorice koja su se zadovoljila samo tjelesnim zdravljem – onaj deseti uputio dalje, pristupio je osobi Isusa, očitovao vjeru i povjerenje u njega, ozdravio od bolesti i nemoći nevjere, povjerio mu svoju sudbinu i u njemu pronašao smisao života, vječno spasenje. To mu je obznanio sam Isus riječima: »Ustani! Idi! Vjera te tvoja spasila«. Biskup je protumačio da je u grčkom izvorniku glagol “ustati“ istovjetan ovdje u govoru o ozdravljenju gubavca s onim koji opisuje Isusovo uskrsnuće, a čijim je dionikom po svojoj vjeri postao ovaj zahvalni ozdravljenik od gube. Još je biskup dodao kako je u taj dinamizam vjere bio uključen i Naaman Sirac, koji se na riječ Božjeg proroka Elizeja sedam puta okupao u rijeci Jordanu i očistio od gube, kako smo čuli u prvom čitanju iz Druge knjige o kraljevima. Ozdravljeni poganski vojskovođa Naaman u znak zahvalnosti što je izliječen želio je proroku Elizeju želi predati bogate darove. Prorok to odbija, poručujući mu kako je najveći i najbogatiji dar koji primamo iz Božje ruke, vjera po kojoj zadobivamo vječno spasenje, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se, potaknuti riječima sv. Pavla iz današnjeg drugog čitanja, svakoga dana spominju Gospodina Isusa Krista koji 
kao uskrsli Gospodin obnavlja na oltaru svoju žrtvu ljubavi s križa za nas, te da svojim redovitim sudjelovanjem na nedjeljnim misnim slavljima izriču Bogu zahvalnost za dar vjere. Još je dodao neka ne svedu sva svoja očekivanja na materijalna sredstva koja se mogu dobiti iz europskih fondova ili priskrbiti na neki drugi način, nego neka dopuste Božjoj ljubavi koja je u Isusu Kristu pobijedila smrt, da uđe u njihove živote i u njihova umiranja, da ih čisti i liječi od nutarnje gube srca i savjesti koja se zove zlo, zloća i grijeh. Zamolio je sv. Barbaru, zaštitnicu njihove Župe, neka im svojim zagovorom pomogne da budu takvi.
Na svršetku svete mise biskup je zahvalio nazočnima za vjerničko srce kojim su sudjelovali na svetom slavlju. Župniku pak Dariju Šimiću zahvalio je za sva njegova pastoralna nastojanja koja u svom svećeničkom poslanju poduzima u zajedništvu sa svojim župljanima. Izrazivši radost što su na ovom slavlju sudjelovala djeca i mladi, poručio im je kako je važno da se i oni uključuju u ono što je Bog u Isusu Kristu svima nama omogućio, i tako doprinesu da naša Domovina ne bude lijepa samo po svojim prirodnim ljepotama, nego i po njihovim mladenačkim srcima. Podsjetio ih je na riječi sv. Pavla kako nam je Bog posvjedočio u Isusu Kristu da nas se ne odriče, pozvavši ih neka se ni oni ne odreknu njega. Osobitu pak zahvalnost izrekao je biskup svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli izgradnji novoga župnog stana, te je na sve zazvao Božji blagoslov.
