U montažnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini održano je 5. kolovoza 2023. slavlje vječnih zavjeta s. Mirjane Potnar, rodom iz Župe Sv. Nikole Biskupa u Pleternici, koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.
Biskup Antun je u homiliji zapitao s. Mirjanu što se krije iza njezinih navedenih riječi, iza slobode kojom je odlučila slijediti Isusa Krista po evanđeoskim savjetima, i to u konkretnoj zajednici sestara Kćeri Božje Ljubavi i kako je došla do spomenute odluke. Zapitao je također kako se to dogodi u nekome da njegova sloboda dođe do takvih opredjeljenja te se ostvari Božja pobjeda? Istaknuo je kako je to djelo Božje u nama za koje valja uvijek zahvaljivati. Polazeći od hrvatske pobjede izvojevane prije dvadeset i osam godina, podsjetio je sudionike slavlja da je jedni pripisuju vojnoj strategiji i oružju, političkoj mudrosti ili pak nečem drugom, a da nas naviještena sveta čitanja pozivaju da o njoj promišljamo u svjetlu Božje riječi, koja popravlja, pročišćava i usmjerava naša ljudska razmišljanja i djelovanja. Ustvrdio je da tada u Hrvatskoj nije pobijedila prvenstveno snaga oružja, nego jasnoća u mladim ljudi koji su postali svjesni da je sloboda Domovine, sloboda obitelji, sloboda našeg postojanja na ovim prostorima takva vrijednost da se za nju isplati žrtvovati pa položiti i vlastiti život. Prije nego li vojna, bila je to duhovna pobjeda, napomenuo je biskup. Naime, mladi ljudi krenuli su u obranu domovine velikim povjerenjem jedni u druge, u svoje zapovjednike i u tadašnjeg predsjednika države. Bez tog njihova stanja duha oni osobno i cijeli narod bili bi veliki gubitnici. Kakvo se pak gubitništvo događa kad ljudi ne vjeruju Bogu, podsjeća prorok Ezekiel u današnjem prvom čitanju. Izabrani Božji narod u Starom zavjetu doživio je jednu od svojih najvećih tragedija kad je vojno poražen bio silom odveden u babilonsko sužanjstvo, zato što se iznevjerio svome Bogu i njegovu savezu. Tamo gdje među ljudima prevlada nevjera i nepovjerenje, događaju se teški društveni lomovi, ustvrdio je biskup. Iskustvo nam svjedoči kako se bračna i obiteljska zajednica urušava kad se supružnici iznevjere jedno drugome, kad među njima nestane međusobnog povjerenja, postaje neizdrživo biti fizički zajedno. To na svoj način vrijedi i za širu društvenu obitelj, za neku državu. Istaknuo je kako nepovjerenje u Boga donosi još teže lomove u osobne i društvene živote. Stoga Bog kao najizvrsniji strateg poziva ljude tijekom povijesti spasenja koji su mu se iznevjerili da obnove svoju vjernost prema njemu i povjerenje jednih u druge. On po proroku uvjerava svoj izabrani narod da će ga očistiti od svih njegovih nečistoća i od svih njegovih krivih bogova, koji ga odvlače u propast. Obećava mu dati novo srce, udahnuti u njega svoj duh. Bog po proroku upozorava kako je obnova srca i duha više nego li sva politička i gospodarska nastojanja oko obnove, jedini način da se čovjek pojedinac i cijeli narod oslobodi od onoga što ga upropaštava na najdubljoj razini postojanja. Nikakav vanjski boljitak ne može nadoknaditi ono što se zbiva u našem srcu, koje je trajno izloženo opasnosti da postane nemoćno, nečisto, tvrdo, kameno i mračno. Bez promijenjena ljudskog srca nema ozbiljnih vanjskih promjena, te iz iskustva znamo kako nisu okolnosti one koje mijenjaju čovjeka kako je to i kod nas donedavno zastupao određeni ideološki sustav vlasti, nego društvo mijenja čovjek promijenjena srca i savjesti. Srce koje Bogu vjeruje i koje s njime računa, u koje Bog može ući snagom svoga Duha, to je najveća šansa sadašnjosti, budućnosti i vječnosti. Zbog toga je i danas jedno od dramatičnih pitanja što se događa s mojim srcem, što se događa s nama u Hrvatskoj baš po srcu i u srcu, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka požele da nas Bog promijeni u našem srcu i neka se opredijele mijenjati svijet s njegovih polazišta.
Kazao je potom kako nam valja poslušati sv. Pavla koji u današnjem drugom čitanju, oduševljen onim što je Bog u punini ostvario u Isusu Kristu, potiče kršćane u Kolosu da odjenu svoje srce u milostivost, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, u srce koje prašta i ljubi, te neka dopuste da u njima prebiva Riječ Kristova u svem bogatstvu i miru. Biskup je upozorio na znakovitost da je upravo s. Mirjana navijestila ovo čitanje, te je rekao da smatra kako ga je ona usvojila kao predložak za svoj život u redovničkom služenju Isusu Kristu. Istaknuo je svoje uvjerenje da je s. Mirjana odjenula redovničku odjeću kao znak kojim sebi i drugima svjedoči da se zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće odrekla ljudske moći te povjerila Bogu svoje srce da ga on odjene u mogućnosti svoga Duha, pobjednika nad samom smrću. Svratio je pažnju na pobjedu koju su hrvatski branitelji ostvarili u obrani domovine, u uvjerenju da se ona nije dogodila putem mržnje prema neprijatelju, nego po srcu odjevenu ljubavlju spremnu položiti i svoje živote za domovinu, za njezinu slobodu, dostojanstvo naših obitelji i svih građana. Upozorivši na opasnost da nam tako izvojevana pobjeda dođe u pitanje ako dopustimo da nam srcem vlada sebičnost, te se ono ohladi i pomrači, a povjerenje jednih u druge iščezne, pozvao je sudionike slavlja na molitvu da se to ne dogodi, te se hrvatska pobjeda uz pomoć Božju i danas cjelovito ostvaruje u našem osobnom i zajedničkom životu. Sestri Mirjani je poručio da se svrstala među one hrvatske pobjednike koji vjeruju Bogu i koji životnu pobjedu žele ostvariti na njegov način, ne samo za sebe, nego i za sve one kojima će biti poslana živjeti svoj apostolat. Pozvao ju je da bude ponosna što joj je Bog darovao dovoljno svjetla u srcu u kojem je prepoznala sebe i svoju veličinu u malenosti, poniznosti i čistoći.
Biskup je još podsjetio s. Mirjanu kako se Isus u današnjem evanđelju zauzima za prijateljski odnos između ljudi i Boga, uvjeravajući kako nema većeg prijateljstva nego kad netko položi svoj život za drugoga. Zacijelo je Isus pri tom mislio ponajprije na svoj odnos prema nama ljudima za koje je položio sebe na križu, ali i na sve one koji će ga u tom nasljedovati. Kazao je da je Bog u Isusu Kristu postao jednim od nas upravo zato da bi nam bio prijatelj na naš ljudski način i mi bili prijatelji Bogu. Prijateljstvo nije fizička ili materijalna kategorija, nego blizina duha, nutarnje stanje povjerenja, dobrohotnosti, blagosti i milosrđa prema drugome, bez kojih fizička blizina postaje nepodnošljiva i svojevrsno prokletstvo, kako to iz vlastitog iskustva mogu potvrditi supružnici koji zapadnu u bračne probleme, ustvrdio je biskup. Potaknuo je sestre redovnice da se ne boje surađivati na ostvarenju Božjeg projekta za koji su se opredijelile, te dok fizički budu starjele, neka ne ostare u srcu. Poželio je da se po njima ostvare mnoge Božje pobjede u našem hrvatskom društvu. Zamolio je Isusovu Majku čijeg se bogomaterinstva danas spominjemo, da novo zavjetovanu sestru i sestre jubilarke prati na njihovu daljnjem životnom putu, kako bi njihov život bio uistinu put povjerenja u Boga, vjernosti Bogu, Crkvi i njihovoj redovničkoj zajednici.
