BISKUP UVEO U SLUŽBU NOVOG ŽUPNIKA U POŽEŠKIM SESVETAMA

U nedjelju, 3. rujna 2023. na središnjem župnom slavlju u župnoj crkvi u Požeškim Sesvetama biskup Antun Škvorčević uveo je u službu novoimenovanog župnika don Filipa Tomića. Pozdravljajući nazočne župljane, biskup je izrazio radost što je njihov velik broj sudjelovao na hodočašću Gospi od Suza u Pleternici prije tri dana, primivši darove Božje zagovorom Isusove Majke i postavši dionici dubokog iskustva crkvenog zajedništva. Kazao je zatim kako mu je drago što je danas s njima u Sesvetama da bi uveo u službu njihova novog župnika. Obrazložio je zašto je dosadašnji župnik Željko Volarić premješten, zahvalivši mu za sve što je tijekom kratkog boravka u ovoj Župi nastojao činiti u materijalnom pogledu, a napose u duhovnom, zahvalivši istovremeno i župljanima za suradnju u njegovu djelovanju. Potom je biskupov tajnik Matej Siluković pročitao Dekret kojim je don Filip Tomić imenovan župnikom Župe Svih Svetih u Požeškim Sesvetama, da bi zatim u kratkim crtama prikazao dosadašnji tijek njegova života i službe koje je obnašao. Nakon što je novoimenovani župnik ispovjedio vjeru prema crkvenim propisima, biskup je podsjetio župljane da je don Filip salezijanac, izrazivši uvjerenje kako će mu redovničko iskustvo biti od pomoći u služenju dobra njihovih duša.

Na početku homilije biskup je podsjetio nazočne kako gotovo svakodnevno nečem ili nekom prigovaramo, a nerijetko se i ljutimo. Upozorio je kako u novije vrijeme napose prigovaramo i žalimo se na državu i njezine dužnosnike, smatrajući da kod nas ništa ne valja i ništa se ne isplati poduzimati. Ustvrdio je kako smo na taj način u opasnosti naše međusobne odnose svesti na mjeru svoje sebičnosti, koja očekuje da sve nama služi a ne da mi služimo drugima. Povezao je to s iskustvom proroka Jeremije u ulomku prvog naviještenog čitanja, naglasivši kako on ne prigovara tek nekoj državi, nego samome Bogu što ga je zaveo da zbog služenja njemu dođe u sukob s velikim brojem ljudi, uključujući i vlastite susjede, koji su ga progonili, kao što je to bio slučaj i s drugim Božjim prorocima. Kazao je da uvijek postoji određena napetost između onoga što je Božje i naše ljudsko, i to zbog toga što smo ranjeni zlom, negativnošću i sebičnošću, te si uzimamo pravo da ono što se odnosi na nas prosuđujemo i uređujemo prema diktatu vlastite sebičnosti. Prorok je proganjan zato što nastoji biti vjeran Božjoj riječi, a ne ljudskim prohtjevima, i što svoj život usklađuje s Božjim načelima te postaje drugima izazov, počinje im smetati, i zato ga oni žele ukloniti iz svoje sredine, ustvrdio je biskup. Još je rekao da istinski prorok ostaje vjeran Bogu, pa makar to morao platiti i cijenom vlastita života.

Među njih se svrstao i naš Gospodin Isusu, koji u današnjem evanđelju govori o tom svojim učenicima. Zbog svoje vjernosti Ocu do kraja, do u smrt, doći će u sukob s glavarima svećeničkim i starješinama narodnim, koji će ga osuditi na sramotnu smrt križa, kazao je biskup. Naglasio je kako je Isus pohvalio Petra kad je ispovjedio vjeru da je on Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. Ali kad ga je Petar počeo odvraćati od njegove odlučnosti da pođe u Jeruzalem gdje će trpjeti i umrijeti na križu, Gospodin će ga ukoriti oštrim riječima: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti ono što je Božje, nego ono što je ljudsko“. Biskup je rekao da navedenu Petrovu reakciju valja ponajprije razumjeti kao izraz njegove svojevrsne sebičnosti, straha za vlastitu sudbinu i sudbinu drugih apostola u slučaju da Isus neslavno završi. Riječima upućenima Petru Isus je pak očitovao suprotnost između Božje nesebičnosti i ljubavi za čovjeka, te čovjeka zatvorenog u svoju sebičnost, ustvrdio je biskup. Pripomenuo je kako će Petar svoju nemoć očitovati i prigodom Isusove muke i smrti kada ga je zatajio, ali će od nje biti izliječen neizmjernim Božjim milosrđem i ljubavlju, posvjedočenu tim istim otajstvom te kad na Pedesetnicu bude ojačan snagom Duha Svetoga, i započne svijetu naviještati Isusa Krista kao svoga Gospodina, za kojeg će na koncu položiti svoj život mučeničkom smrću u Rimu pred moćnicima onoga doba.

Osvrćući se na Isusove riječi iz naviještenog evanđelja: „Tko ne uzme svoj križ na sebe i ne ide za mnom ne može biti moj učenik“ i „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga dobiti“, biskup je kazao: Kakve li paradoksalnosti božanske slobode, koja je u Isusu Kristu ušla u naše ljudske patnje i trpljenja, i na taj način izborila Božje vlasništvo nad čovjekom, i oslobodila ga njegove zloće i sebičnosti, ostvarila djelo koje zovemo spasenje! Potaknuo je sudionike slavlja da u svom opredjeljenju za Boga ne budu polovični, nego mu se cjelovito povjere, svjedočeći da je On prva i najvažnija osoba njihova života. Kazao je kako upravo u tom zadaća i poslanje njihova novog župnika: da im ne pripovijeda neke ljudske teme i teze, nego zauzeto i gorljivo naviješta cjelovitu Božju istinu o nama, obznanjenu u Isusu Kristu, pomažući im da po primjeru njegova predanja do kraja, do u smrt, i oni žive svoju cjelovitu vjernost Bogu i na taj način dosegnu onu puninu života za kojom čeznu i koju im samo Bog može podariti. Pozvao je nazočne vjernike neka dobrohotno prihvate župnika kad ih u vršenju svoje službe bude opominjao, da s njime surađuju u nastojanjima da Bogu omoguće ostvarivati u njihovoj Župi svoja čudesna djela. Novoga pak župnika Filipa pozvao je da moli sa svojim župljanima da Bog snagom Isusova križa, Duhom njegove pobjede što snažnije zahvati ovaj naš svijet, i da naša Hrvatska ne bude prvenstveno moćna po materijalnom bogatstvu ili oružju, nego po onom Božjem blagu što ga nosimo u svojim srcima i dijelimo jedni s drugima u svojim obiteljima i župnim zajednicama. S tim mislima poželio je don Filipu dobrodošlicu u sesvetsku župu.

Nakon svete pričesti don Filip je uputio župljanima svoju prvu riječ, kazavši da želi biti posvema u službi njihovih duša, dijeleći s njima svakodnevicu. Na svršetku misnog slavlja biskup je pozvao župljane da prihvate svoga novoga župnika, kao što i on njih prihvaća, poželjevši im Božji blagoslov u suradnji za njihovo vlastito dobro.