Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je u nedjelju 13. rujna 2026. godine Župu sv. Barbare u Jakšiću te u župnoj crkvi predvodio župno euharistijsko slavlje i krstio Auroru Veroniku, peto dijete u obitelji Davida i Martine Rotim, Emanuelu, četvrto dijete u obitelji Emanuela i Biljane Penava, te Petra, drugo dijete u obitelji Antonija i Ivane Šilhan.
U homiliji je biskup govorio o praštanju, nadahnjujući se naviještenom Božjom riječju. Istaknuo je kako su ljudi često spremni tražiti oproštenje, ali mnogo teže opraštaju drugima. Podsjetio je na riječi Knjige Sirahove koji potiče ljude na opraštanje nepravde i naglašava da je ono preduvjet molitve Bogu. Praštanje, ustvrdio je, pripada samom identitetu osobe koja vjeruje u Boga i ljubi ga.
Tumačeći Petrovo pitanje Isusu koliko puta treba oprostiti bratu, biskup je kazao kako Isusov odgovor „sedamdeset puta sedam“ znači uvijek, na što je Isus pojasnio s prispodobom o nemilosrdnom dužniku. Upozorio je na riječ „brat“, te kako se i vjernici ponekad zbog sitnica predaju srdžbi, gnjevu, osveti i nepopustljivosti, i to upravo prema onima s kojima svakodnevno žive i s kojima su najviše povezani.
Govoreći o grijehu i oproštenju, biskup je to povezao i sa sakramentom krštenja. Podsjetio je kako Božje oproštenje započinje već na početku našeg kršćanskoga života. Krštenjem se osoba oslobađa istočnoga grijeha i ostalih grijeha, prima božanski život i postaje dionikom Kristove smrti i uskrsnuća. Sakramentom pomirenja Bog nastavlja svoje milosrđe i opraštanje grijehe te čistiti našu dušu, a u euharistiji vjernici se sjedinjuju s Kristom i primaju dar vječnoga života.
Obraćajući se roditeljima krštenika, biskup je naglasio njihovu odgovornost da djeci riječju i primjerom prenose vjeru. Mogu djeci mnogo govoriti o Bogu, moliti za njih i poučavati ih u vjeri, ali njihove će riječi ostati prazne ako vlastitim životom ne budu svjedočili međusobnu ljubav, praštanje, prihvaćanje i pomaganje. Djeca, kazao je, najdublje uče i prihvaćaju ono što je utemeljeno na vjerodostojnom svjedočanstvu života.
Budući da se na slavlju molilo i za početak nove školske godine, biskup je roditelje potaknuo da svojoj djeci daruju vrijeme, blizinu i ljubav. Istaknuo je kako nije dovoljno djeci osigurati samo obrazovanje i materijalne mogućnosti, nego da je u odgoju potrebno za njih imati vremena, s njima razgovarati, igrati se, savjetovati ih i pratiti u njihovu odrastanju.
„Umjesto da im dajete mobitel, darujte im vrijeme, svoje srce, ljubav i dobrotu“, poručio je roditeljima. Upozorio je kako internet, mobiteli, umjetna inteligencija i suvremena tehnologija nikada ne mogu zamijeniti očinsku i majčinsku ljubav niti djetetu pružiti živu riječ ohrabrenja, opomene i usmjerenja. Roditeljsku ulogu, istaknuo je, moguće je najbolje razumjeti i ostvarivati u zajedništvu s Bogom te u međusobnom praštanju, žrtvi i poštovanju.
Na kraju homilije biskup je okupljene pozvao da svoja srca trajno usmjeravaju prema Kristu i njegovu milosrđu. Podsjetio je kako je Krist upravo na križu najsnažnije posvjedočio ljubav i oproštenje. Ta je ljubav temelj svakoga euharistijskog slavlja, sakramenta krštenja i vječnoga života na koji Bog poziva čovjeka. Zazvao je zagovor Blažene Djevice Marije da vjernicima pomogne prihvatiti Božju ljubav te je u obiteljima svjedočiti riječima, molitvom, ustrajnošću i spremnošću na žrtvu.
