U svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu, 5. kolovoza, na blagdan Gospe Snježne požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje hodočasničko misno slavlje u koncelebraciji s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem, Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom te svećenicima. Nazočne vjernike, napose biskupe pozdravio je domaći biskup Gašparović, podsjetivši na desetu obljetnicu osamostaljenja Srijemske biskupije i uspostave Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Zahvalio je biskupima za potporu koju pružaju srijemskoj mjesnoj Crkvi.
U homiliji biskup Škvorčević je nazočnima rekao da je njihovo današnje hodočašće u Tekije prava prigoda uključiti se u raspravu o kruhu koju je pokrenuo Mojsije u prvom čitanju a nastavio Gospodin Isus u evanđelju. Ta rasprava se na svoj način odvija u suvremenom društvu koje naglašava važnost ekološke, zdrave hrane, protivi se genetski modificiranoj hrani, a nutricionisti, stručnjaci za prehranu osim kvalitete, preporučuju i količinu namirnica kako si prehranom ne bismo više škodili nego pomagali. Isus u današnjem evanđelju polazi od opće činjenice da je čovjek među ostalim gladno biće koje se unošenjem hrane u svoj organizam održava na životu. Biskup je naglasio kako je dužnost svakog čovjeka da u suradnji s Bogom, koji mu je darovao plodnu zemlju, proizvodi dovoljno hrane, vodi brigu da ne samo on, nego i nitko pokraj njega ne ostane gladan. Zašto onda mnogi ljudi na zemlji i danas gladuju, upitao je biskup, i ustvrdio da razlog sablažnjive činjenice gladi u svijetu leži prvenstveno u ljudskoj sebičnosti. Mnogi ljudi s hranom prave svoje sebične, profitne račune te ona ne dospijeva do svih onih kojima je potrebna, nego je prisvajaju samo sebi, da oni dobro žive. Za razliku od njih, naglasio je biskup, Isus Krist, druga božanska osoba koja je postala čovjekom i u kojoj je Bog na križu očitovao ljubav moćniju 
od smrti, unio je u naše rasprave o kruhu božansku dimenziju. On nije nastupio kao gospodarstvenik ili proizvođač hrane, nego s naslova Božje ljubavi, koja točno zna od čega čovjek gladuje i što ga uistinu može nahraniti. To nije samo tjelesna glad koja se rješava kad želudac napunimo hranom, nego glad srca koje čezne za puninom života i smislom koji se ostvaruje kad je ono ispunjeno ljubavlju. Čovjek koji je u dubini svoga bića prazan, ili još gore, ispunjen mrakom, zloćom, sebičnošću, nema života, makar imao pun želudac hrane. Isus u današnjem evanđelju naziva sebe kruhom živim, koji prihvaćen vjerom daruje život vječni.
Biskup je izrazio uvjerenje da su nazočni vjernici došli na ovo hodočašće moliti Isusovu Majku, jednostavnu nazaretsku djevojku koja je razumjela Božju istinu o čovjeku i toj se istini u Sinu svome Isusu Kristu posvetila cijelim svojim bićem, da im udijeli ne samo ono što je potrebno za njihov tjelesni život, jelo i odijelo, nego da im Bog po njezinu zagovoru daruje onu puninu kojoj je ime ljubav, a koja se na Isusovu križu očitovala jačom od smrti. Pozvao je nazočne da se na ovom hodočašću, sjedinjeni s Isusovom Majkom, obnove u vjernosti prema onoj istini o čovjeku koja je objavljena u Isusu Kristu. O njoj sv. Pavao u današnjem drugom čitanju piše Efežanima i podsjeća ih da su u krštenju zagrljeni njegovom ljubavlju s križa postali njegova predraga svojina i dionici njegove pobjede, ugrađeni u zajedništvo njegove Crkve, u kojoj su po drugim sakramentima, napose svetoj misi i pričesti hranjeni za život vječni.
Nadovezujući se na misao sv. Pavla, biskup je spomenuo da je Srijemska biskupija od 1773. do 2008. godine bila u zajedništvu s Đakovačkom biskupijom pod jednim biskupom, a 2008. godine opet postala samostalnom pod vodstvom svoga biskupa Đure. Podsjetio je na nauk Drugog vatikanskog sabora da se jedna, sveta, katolička i apostolska Isusova Crkva ostvaruje u mjesnim Crkvama ili biskupijama, kojima je na čelu biskup, jedan od članova zbora apostolskih nasljednika. Pozvao je nazočne da u zajedništvu s Isusovom Majkom očituju ponos, radost i zahvalnost zbog svoje pripadnosti Božjem narodu u Isusovoj Crkvi i mogućnosti da u njoj blagovanjem Isusova euharistijskog kruha u svetoj misi utažuju glad za smislom i vječnim životom. Također ih je pozvao da svoju pripadnost Isusovoj Crkvi u svojoj biskupiji ne žive površno i polovično, nego cjelovito te da i njima poput Mariji bude u životiu prva i najvažnija moćna Božja riječ, a ne ono što gledaju, slušaju ili čitaju u mnoštvu medija, iz kojih progovara ljudska nemoć koja završava u porazu.
Osvrnuvši se na pobjedu kršćanske vojske nad Osmanlijama prije 302 godine s kojom je povezana slika Gospe Tekijske što ju je tom prigodom darovao pobjednik princ Eugen Savojski, biskup je istaknuo kako nas to potiče da posvetimo veliku pozornost nutarnjoj slobodi od zla i smrti koju u nama ostvaruje Isus Krist po svetom krštenju, i da se u toj slobodi promatramo kao Hrvati, Srbi, Mađari ili pripadnici nekog drugog naroda, te jedni druge prihvaćamo kao ljude koje je Bog smislio i voli. Poželio je hodočasnicima da bude blagoslovljeno sve ono što Isus Krist zagovorom svoje Majke ostvaruje na njihovu hodu ovom zemljom, kako bi postigli punu slobodu kojoj je ime život vječnost. Upozorio je kako nam tekijska Gospa s Isusovim likom na rukama poručuje da je on naš blagoslov, naša najbolja sudbina i jamstvo naše vječnosti. Potaknuo je hodočasnike da poput Marije prigrle Isusa u svom srcu kao svoje najveće blago.
