DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
1 Kr 19, 4-8; Ps 34 (33); Ef 4, 30 – 5, 2; Iv 6, 41-51
Uvjet da se bude učenicima
Isus je prethodno rekao: »Ja sam kruh života, ja sam kruh koji je s neba sišao« (Iv 6, 34.38). Sada pojašnjava da je nemoguće biti njegovim učenikom, a da se ne spozna otajstvo njegove osobe u jedinstvenom odnosu s Ocem (Iv 6, 46). Otac ga šalje u svijet (Iv 6, 44) i daje mu učenike (Iv 6, 44), koje on sâm poučava (Iv 6, 45). Drugim riječima: Isus odvraća učenike koji mu se priključuju očarani njegovom intelektualnom privlačnošću. Pravi učenik traži dioništvo u zajedništvu koje Isusa povezuje s njegovim Ocem. Vjerovati u konačnici znači: u hodu za Kristom u potpunoj se ovisnosti predati Bogu; znači posredništvom Krista, koji je sišao s neba, zadobiti uskrsnuće (Iv 6, 44) i vječni život (Iv 6, 47). To je stvarno posredništvo: taj se živi kruh mora jesti (Iv 6, 51). Na obzoru vjere već se nazire euharistija.
