Prigodom 27. obljetnice razaranja Gospinog svetišta u Voćinu i ubojstva četrdeset sedam njegovih stanovnika, 13. prosinca održano je hodočašće nekoliko tisuća hodočasnika u to svetište kojem su se po deseti puta pridružili hrvatski branitelji, vojska i policija te rodbina voćinskih žrtava i poginulih branitelja. Među nazočnim javnim dužnosnicima bio je Ante Deur, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske; Josip Đakić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Hrvatske vlade; Nenad Križić, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja te 
izaslanik ministra Tome Medveda; Robert Horvat, izaslanik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, virovitičko-podravski župan Igor Andrović, te nekoliko gradonačelnika i načelnika općina. Uz branitelje s područja Požeške biskupije na hodočašću su sudjelovali branitelji iz Vukovara, Osijeka, Đakova, Slavonskog Broda, Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, 
Zaboka, Krapine, Varaždina, Čakovca, Petrinje, Kutine, Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Kaštela, Grobnika, Rijeke i Kastva te pripadnici Hrvatskog vijeća obrane iz susjedne Bosne i Hercegovine od Orašja, Odžaka, Bosanskog Broda, Dervente, Usore, Maglaja, Žepča i Stoca.
Hodočašće je započelo okupljanjem na Prebendi iznad voćinskog svetišta, mjestu teškog stradanja. Ondje je požeški biskup Antun Škvorčević, pozdravljajući nazočne podsjetio na ono što se dogodilo u Voćinu i mjestima u 
njegovoj blizini prije dvadeset i sedam godina i kako je zlo ovdje ostavilo teške tragove. Rekao je kako okupljeni oko prostrijeljenog križa na Prebendi u molitvi sabiremo sve suze i boli, patnje i jauke, nedužnu smrt ubijenih i povjeravamo ih Isusovoj ljubavi jačoj od smrti kako bi u njoj prepoznali smisao njihove žrtve, praštanjem ostvarili nutarnju slobodu te im u čistoći pamćenja iskazali poštovanje i zahvalnost. Obraćajući se posebno hrvatskim braniteljima, vojnicima i policajcima istaknuo 
je da na ovom hodočašću Isusovoj Majci želimo povjeriti sve ono što nose u svojim srcima – radost i ponos zbog obranjene hrvatske slobode, ali i ratne rane koje još bole.
Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu na čelu s križem, zavjetnim svijećama koje su nosili branitelji te brojnim zastavama braniteljskih udruga. Povorka se zaustavila pokraj crkve ispred Memorijala u čast voćinskim žrtvama »U Majčinu naručju« gdje je biskup Antun podsjetio kako taj spomenik svjedoči da o nama i našoj nedavnoj prošlosti nema zadnju riječ razorna mržnja, nego ljubav graditeljica, te izrazio uvjerenje da je Marija svojim suosjećajnim srcem primila u svoje naručje i nedužne voćinske žrtve kao i sve poginule u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, 
povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Zatim su u prigodnom recitalu «Ako srce ušuti, kamenje će progovoriti«, autora stalnog đakona Zdravka Ticla, spomenuta sva 47 imena ubijenih voćinskih stradalnika. Voćinska djeca postavila su oko Memorijala jednako toliko upaljenih lampiona a biskup Antun položio vijenac. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama a svi nazočni krenuli u crkvu gdje je biskup predvodio 
euharistijsko slavlje za duše ubijenih, uputivši na početku pred likom Gospe Voćonske tri hodočasnička poklika Isusovoj Majci, nakon kojih su svi hodočasnici odgovarali pjevajući »Blažena ti što povjerova«.
U homiliji biskup je kazao braniteljima i drugim sudionicima slavlja da se hrvatski čovjek tijekom više stoljeća okupljao u Voćinu oko Isusove Majke, jer mu je ona majčinskom ljubavlju posredovala ljekovitu Isusovu milost pobjede nad zlom i smrću, koja ga je pomirivala s 
Bogom, sa sobom samim i s drugima te je na taj način učinila da ovo svetište bude lječilište duša. Poručio im je kako im je lijek potreban – ne samo za tjelesne rane – nego i za rane njihove duše. Rekao je braniteljima neka ne dopuste da oni koji su bili moćni u obrani Domovine postanu duhovno nemoćni ljudi. Govoreći o prvom naviještenom čitanju iz Knjige o Makabejcima, koje podsjeća kako je tuđinski poganski osvajač zabranio Židovima živjeti vjernosti savezu koji su njihovi očevi sklopili s Bogom, i 
prisiljavao ih da se ponašaju po poganskim zakonima, biskup je ustvrdio kako je Majka Makabejka, žrtvujući svu sedmoricu svojih sinova, posvjedočila da je bolje umrijeti od bezbožne neprijateljske ruke, nego pogaziti savez s Bogom i živjeti bezbožno i nečasno. Naglasio je da su i mnoge hrvatske majke kad su slale sinove da idu braniti domovinu, govorile poput Majke Makabejke da su vjera i sloboda domovine, čast i poštenje vrijednosti s kojima se ne trguje niti poigrava, nego za njih 
vrijedi žrtvovati i vlastiti život. To su činile u duhu Isusovih riječi iz današnjeg evanđelja da se ne boje onih koji mogu ubiti tijelo, a duši ne mogu nauditi. Na temelju Isusova evanđeoskog upozorenja kako postoji Zli koji može ubiti dušu i strovaliti u pakao, biskup je pozvao branitelje da provjere kako je s njihovim dušama i savjestima te se zapitaju nije li im možda savjest otupjela zbog toga što su prvo i najvažnije mjesto u svom životu umjesto Bogu prepustili nekomu ili nečemu drugom, da se nisu možda 
opredijelili za ono što je protiv čovjeka i njegova dostojanstva, onemogućivši Bogu da bude moćan u njihovim životima. Pozvao ih je da na ovom hodočašću od Isusove Majke mole milost da se nitko od njih duhovno ne zanemari ili izgubi, da uvijek budu spremni priznati se Isusovima pred drugim ljudima, kako bi njih Isus mogao priznati svojima pred Ocem nebeskim. Podsjetivši branitelje na radost koju smo doživjeli kad su 1992. mnoge zemlje priznale Hrvatsku kao samostalnu i neovisnu državu,
biskup je ustvrdio kako će nam to priznanje malo vrijediti, ako ne budemo svojim kršćanskim životom zavrijedili Isusovo priznanje i kao pojedinci i kao društvo u cjelini, zauzimajući se među ostalim da nam zakoni koje donosimo ne budu protunaravni, već u skladu s Božjim naumom o čovjeku. Mariji, koju u litanijama zazivamo kao zdravlje bolesnih, biskup je povjerio da moli za naše hrvatsko zdravlje, da nam domovina ne potone u mraku nemoći nagomilanog zla i sebičnosti u međusobnim odnosima. Branitelje, koji su sudjelovanjem u Domovinskom ratu pridonijeli da Hrvatska bude slobodna od izvanjske agresije, pozvao je da svojim poštenim životom i opredjeljenjem za Božje vrijednosti pridonesu da Hrvatska bude slobodna u savjestima svojih ljudi.
Na svršetku misnog slavlja biskup je pred likom Gospe voćinske molio čin povjere branitelja
Isusovoj Majci. Prije završnog blagoslova podsjetio je da je smisao ovog hodočašća bio hrvatske branitelje po Mariji približiti Isusu Kristu, da ih on štiti od svega onoga što im može otrovati dušu, te ih obdari svojim mirom. Zahvalio im je što su se sudjelovanjem na ovom hodočašću i žrtvom koju su pritom podnijeli na najbolji način spomenuli onih koji su na današnji dan prije 27 godina poginuli u Voćinu, kao i svih poginulih na drugim mjestima. Osobitu pak zahvalnost izrekao je pomoćniku ministra
hrvatskih branitelja Nenadu Križiću za njegov doprinos u organiziranju hodočašća, kao i nedavnog susreta predstavnika braniteljskih udruga u Požegi. Poželio im je da ohrabreni susretom s Isusovom Majkom budu ljudi žive duše i mira u srcu te uživaju trajnu radost u Božjoj blizini.
