Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Muka po Mateju (Mt 26, 14 . 27, 66)
U ono vrijeme:
²⁶ ¹⁴ Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: ¹⁵ »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati?« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. ¹⁶ Otada je tražio priliku da ga preda.
¹⁷ Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« ¹⁸ On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’» ¹⁹ I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
²⁰ Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. ²¹ I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« ²² Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« ²³ On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. ²⁴ Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« ²⁵ A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
²⁶ I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« ²⁷ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! ²⁸ Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. ²⁹ A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.«
³⁰ Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. ³¹ Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Tȁ pisano je: ‘Udarit ću pastira i stado će se razbjeći.’ ³² Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« ³³ Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!« ³⁴ Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« ³⁵ Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.
³⁶ Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« ³⁷ I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. ³⁸ Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« ³⁹ I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
⁴⁰ I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? ⁴¹ Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« ⁴² Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« ⁴³ I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. ⁴⁴ Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
⁴⁵ Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! ⁴⁶ Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«
⁴⁷ Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. ⁴⁸ A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« ⁴⁹ I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. ⁵⁰ A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje?« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. ⁵¹ I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
⁵² Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. ⁵³ Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? ⁵⁴ No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
⁵⁵ U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« ⁵⁶ A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
⁵⁷ Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. ⁵⁸ A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
⁵⁹ A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. ⁶⁰ Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica ⁶¹ i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«
⁶² Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« ⁶³ Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« ⁶⁴ Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.«
⁶⁵ Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! ⁶⁶ Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!« ⁶⁷ Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali ⁶⁸ govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«
⁶⁹ A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« ⁷⁰ On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« ⁷¹ Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« ⁷² On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«
⁷³ Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Tȁ govor te tvoj izdaje!« ⁷⁴ On se tada stane zaklinjati i preklinjati: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. ⁷⁵ I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.
²⁷ ¹ A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. ² I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
³ Kad Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama ⁴ govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: «Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!» ⁵ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
⁶ Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: ⁷ »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina«. Posavjetuju se i kupe za njih lončarevu njivu za ukop stranaca. ⁸ Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. ⁹ Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: »Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi –¹⁰ i dadoše ih za njivu lončarevu kako mi naredi Gospodin.«
¹¹ Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.«¹² I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. ¹³ Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« ¹⁴ I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
¹⁵ A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. ¹⁶ Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. ¹⁷ Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« ¹⁸Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
¹⁹ Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« ²⁰ Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. ²¹ Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« ²² Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne!« ²³ A on upita: »A što je zlo učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«
²⁴ Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« ²⁵ Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« ²⁶ Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
²⁷ Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. ²⁸ Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. ²⁹ Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« ³⁰ Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. ³¹ Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
³² Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. ³³ I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, ³⁴ dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. ³⁵ A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. ³⁶ I sjedeći ondje čuvahu ga. ³⁷ I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«
³⁸ Tada razapaše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. ³⁹ A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: ⁴⁰ »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!« ⁴¹ Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: ⁴² »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! ⁴³ Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Tȁ govorio je: ‘Sin sam Božji!’« ⁴⁴ Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
⁴⁵ Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. ⁴⁶O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? ⁴⁷ A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju«. ⁴⁸ I odmah pritrča jedna od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. ⁴⁹ A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« ⁵⁰ A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
⁵¹ I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor do dolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, ⁵² grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše ⁵³ te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.⁵⁴ A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«
⁵⁵ A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što si iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; ⁵⁶ među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
⁵⁷ Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. ⁵⁸ On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. ⁵⁹ Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno ⁶⁰ i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. ⁶¹ A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
⁶² Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata ⁶³ te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ ⁶⁴ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.«⁶⁵ Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!«. ⁶⁶ Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.
Poticaj na razmišljanje
Evanđelist Matej, paradoksalno, Isusovu muku prikazuje kao muku Sina čovječjega, to jest Gospodina slave i sveopćeg Sudca koji će dovrši povijest čovječanstva. On razmišlja o tom protuslovlju u pripovijesti snažne i složene dramatičnosti, koja se očituje u onim pojedinostima što ih jedino on donosi (primjerice, Judin očaj i samoubojstvo u 27, 3-16) i u trajnoj napetosti između sile i krotkosti. Onaj koji bi, da ne padne u ruke ljudima, mogao u pomoć dozvati više od dvanaest legija anđela, daje se uhvatiti bez otpora (26, 50b-54); šuti pred ‘velikima’ i ne koristi se svojim nadnaravnim moćima (27, 14.19). Njegova smrt označava prijelaz u potpuno novo stanje s religijskog, ljudskog i kozmičkog gledišta (27, 50-54), pa ipak Isus nije neki super-čovjek.
Matej osobito naglašava njegovu osamu u Getsemaniju (triput se udaljava, triput se vraća k svojima), poniznost njegove molitve Ocu (»Ako je moguće…«) i njegova povjeravanja učenicima, kojima priznaje ne samo svoju žalost zbog smrti, nego i slabost svog tijela (26, 41b). U skladu s temeljnom nakanom svog evanđelja, Matej više od drugih evanđelista naglašava ispunjenje Pisma – izričito ili navodima – da pokaže kako se muka uklapa u Božji spasonosni naum.
Međutim, upravo izabrani narod to nije razumio i učinio se odgovornim za krv Nevinoga (27, 4. 25), onu krv koja sklapa »novi i vječni savez« (26, 28), i koja jedina može otkupiti od svakoga grijeha.
Molitva
Tvoje lice, Gospodine Isuse, jest lice Boga poniznosti koji nas ljubi do oplijenjivanja samoga sebe, do življenja u siromaštvu među nama. Tvoje lice je lice naše boli, samoće, tjeskobe i smrti koju su ti htio preuzeti na sebe da mi više ne budemo sami i očajni.
Daj da naučimo spoznati tu potresnu objavu tvoje svemogućnosti koja ljubi dotle da dijeli bol, i dadne se razapeti iz ljubavi prema nama. Pouči nas što znači ljubiti kako nas ti ljubiš, da u tišini prihvatimo sudjelovati u otajstvu tvoje muke i smrti, i kušati s tobom i u tebi radost potpune pobjede nad podjelom, grijehom i smrću.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih« (Iz, 53, 7a).
