Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 13, 1-15)
¹ Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, jer je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.
² I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. ³ A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide ⁴ pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se.
⁵ Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. ⁶ Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« ⁷ Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.«
⁸ Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« ⁹ Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« ¹⁰ Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« ¹¹ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
¹² Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? ¹³ Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! ¹⁴ Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. ¹⁵ Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Poticaj na razmišljanje
»Ljubio ih je do kraja«: poput sinoptika i Ivan u izvještaju o Posljednjoj večeri želi istaknuti Isusovo potpuno predanje ljubavi, koji »svojima« unaprijed daje da imaju udjela u žrtvi križa. Međutim, umjesto da pripovijeda o ustanovljenju euharistije, koje je već prisutno u drugim evanđeljima i usmenoj predaji (usp. 1 Kor 11, 23), Ivan značenje tog događaja izriče prizorom pranja nogu. Ulomak naglašava jasnoću Isusove svijesti (r. 1-3: »Isus je znao«). On se slobodno uključuje u Božji naum, prepoznajući da je došao onaj »čas« prema kojem su bili usmjereni svi njegovi zemaljski dani: čas istinskog prijelaza (Izl 12, 12s), nove pashe, čas ljubavi koja dolazi do svog konačnog dovršenja (r. 1).
Ipak taj se vrhunac ljubavi konkretno očituje u najdubljem silaženju: ako r. 3b aludira na utjelovljenje, prvi odlučni korak kenoze vječnog Sina, slijedeći retci pokazuju do koje mjere je uzeo lik sluge (usp. Fil 2, 7s), jer premda je dužnost prati noge pripadala robovima, jedan rabin to nije mogao zahtijevati od židovskog roba. Međutim, Isus traži od nas tu istu poniznost, taj duh uzajamnog služenja kojeg jedino ljubav može pokretati (r. 12-15): prihvatiti sablazan poniženja Sina Božjega i dati se očistiti njegovom ljubavlju (r. 8), uključuje nas u dinamizam božanskog darivanja i nalaže nam slijediti Kristov primjer: to je neophodni uvjet za udioništvo u njegovu spomenu i za slavljenje pashe s njime.
Molitva
Gospodine, otići ćeš bez nas, tvojih prijatelja, u posljednju bitku s neprijateljem. Otići ćeš sam, jer te ne možemo slijediti prije nego što pobijediš onoga koji nas razdjeljuje. No ti će nas pronaći na dnu svoje osamljenosti, a mi ćemo tebe pronaći na dnu našeg poniženja.
Gospodine Isuse, mi ne znamo koji je najslađi i najljepši čas ljubavi: da li onaj koji nas sabire zajedno, kad se s povjerenjem privinemo na tvoje grudi, ili onaj koji nas raspršuje u noći, kad smo izgubljeni i pritisnuti žalošću. Ali ako nas ti iz svoje daljine osuđenika na smrt pogledaš samo za trenutak, mi u svjetlu tvojih očiju hvatamo iskru nedokučivog otajstva koje nam danas pritišće srce a koje ćemo sutra gledati objavljeno na licu Ljubavi. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ovo činite meni na spomen« (1 Kor 11, 24).
