Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 3,16-18)
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:
¹⁶ »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne; nego da ima život vječni. ¹⁷ Tȁ Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega«.
Poticaj na razmišljanje
Ulomak je evanđelistov ‘komentar’ Isusova razgovora s Nikodemom (ta tvrdnja ostaje unatoč tome što liturgijsko čitanje ovaj odlomak započinje izrazom: U ono vrijeme reče Isus Nikodemu). Riječ je o tumačenju izreke o posjedovanju vječnog života zahvaljujući vjeri u onoga koga je Bog uzvisio (Iv 3,15). Doista, valja znati da u četvrtom evanđelju uzvišenje označava, u isto vrijeme, raspeće (biti obješen na križ) i Isusovu proslavu s Božje strane. Ponavljanje izreke »da svaki koji u njega vjeruje ima život vječni«, u 16. retku, naglašava odnos između vjere u Isusa i posjedovanja života.
Ovdje se jasno očituje nakana da Bog, koji toliko ljubi svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, želi izbaviti čovječanstvo od smrti. Glagol ‘dati’ ovdje poprima dvostruko značenje: da Sina šalje u svijet i da ga daruje do krajnjeg znaka tog darivanja – smrti. Tako se podsjeća da je u krajnjem Isusovom predanju uključen Otac. On želi premostiti bezdan što ga je čovječanstvo (u tom smislu čovječanstvo je »svijet«) grijehom iskopalo između sebe i njega, izlažući se smrti. ‘Samoubilačkom’ stanju čovječanstva Bog suprotstavlja dar života, koji međutim zahtjeva vjeru. To je uvjet – koji se uporno ponavlja – da se izađe iz osude ili (ponovno) upadne u osudu, koja osim toga nije u skladu s Božjom voljom za čovječanstvo. Možebitni sud ne ovisi stoga o Bogu, već o izboru ljudi u odnosu prema onomu kojega je Bog dao: sud je protivan onome što Bog želi i događa se u ozračju bezvjerja. Stoga je vjera u poslanog Sina već iskustvo života, jer je otvorenost za Božju životvornu ljubav.
Molitva
Slava tebi, o Bože, koji si Otac, Sin i Duh, koji si krajnji cilj moje želje i neiscrpivi izvor mog čuđenja. Slava tebi koji si htio ući u našu i moju povijest da pokažeš da je moja najdublja samoća pobijeđena, da me moja smrt u konačnici neće moći pobijediti. Slava tebi koji pobjeđuješ moj strah da ću se izgubiti ako ti dadem prostora u mom srcu. Slava tebi koji me zaogrćeš svojim oblakom i u njemu mi razotkrivaš svoje otajstvo, koje je žarko istraženo otajstvo samoga mog života. Slava tebi koji si ljubav preobilna i koji vazda prihvaćaš i spašavaš moju krhkost. Slava tebi koji mi dopuštaš ući u tvoje zajedništvo i otvaraš mi mogućnosti za uzvišene odnose. Slava tebi koji me vodiš putem predanja zavodeći moj duh željan punine. Slava tebi koji si početak, ozračje i cilj svega u čemu mogu uživati. Slava tebi koji si moje Sve.
Tijekom dana često ponavlja znak križa, razmišljajući o značenju riječ:
»U ime Oca i Sina i Duha Svetoga«
