Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 16, 13-20)
U ono vrijeme: ¹³ Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji« ¹⁴ Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« ¹⁵ Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« ¹⁶ Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.« ¹⁷ Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. ¹⁸ A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkve svoju i vrata pakla neće je nadvladati. ¹⁹ Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« ²⁰ Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Poticaj na razmišljanje
Isus se nalazi u pograničnom području – u gradu Cezareji, koji je osnovao četverovlasnik Herod Filip, četrdeset kilometara sjeverno od Tiberijadskog jezera – i zajedno s učenicima želi ‘ispitati’ javno mnijenje koje se počinjalo stvarati s obzirom na njega. Ljudi misle da je on prorok, naslov koji je u to vrijeme imao jasan mesijanski prizvuk. Tako »neki« smatraju da je on »neki od drevnih proroka« koji je uskrsnuo (usp. Lk 9, 19), ili čak sâm Ivan Krstitelj koji se čudesno vratio u život (usp. Mt 14, 2). Ako je to mišljenje ljudi, »a vi« – zaoštrava Gospodin – »što vi lažete, tko sam ja?« U ime cijele skupine riječ uzima Šimun Petar, koji očituje puno priznavanje ne samo Kristova mesijanstva, nego i samoga njegova božanstva. Dobro je poznato da su evanđelja napisana nakon što su se stvari dogodile, no blaženstvo što ga Isus izriče Petru i razlog zbog kojeg je dano, svjedoče važnost priznavanja koje za Petra znači potvrdu poslanja koje mu povjereno na početku, kad mu je hebrejsko ime promijenjeno u dotad nečuveno aramejsko ime ‘Kefa’. (Mt 4, 18; usp. Iv 1, 42)
Molitva
Daj svojoj Crkvi, Gospodine, da ne gaji osjećaje oholosti, već da služi tebi ugodnom poniznošću. Prezirući sve što je zlo, neka uzmogne ono što je dobro vršiti s ljubavlju i u potpunoj slobodi (iz molitve koja se u drevnom rimskom bogoslužju molila u spomen na mučenike).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.« (Mt 16, 16)
