Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 16, 21-27)
U ono vrijeme: ²¹ Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. ²² Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« ²³ Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
²⁴Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.²⁵ Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. ²⁶ Tȁ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? ²⁷ Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
Poticaj na razmišljanje
Otvara se novo razdoblje u evanđeoskoj povijesti. Prepoznavanje vlastitog mesijanstva potiče Krista da izađe na vidjelo i »otvoreno kaže« kakva ga sudbina očekuje: odbijanje (»mnogo će pretrpjeti«) od židovskih vlastodržaca koji čine sinedrij (starješine, svećenički glavari i pismoznanci), sramotna smrt (»biti ubijen«) i na koncu uskrsnuće (r. 21). Suočiti se s takvom sudbinom za Krista je obveza (»treba«), neizbježna nužnost koja ulazi u logiku utjelovljenja: do dna podijeliti sudbinu čovjeka grešnika. U tome se Krist nadovezuje na drevno proročanstvo o Sluzi patniku. Prvo suprotstavljanje takvoj ‘sudbini’ rađa se unutar same skupine učenikâ. Kao što je Petar, po objavi Očevoj, bio glasnogovornikom Kristova mesijanstva, tako sada – okoristivši se povjerenjem koje je stekao kod Učitelja, no progovorivši iz svoje ljudskosti (»tijelo i krv«: Mt 16, 17) – želi otkloniti tako nepovoljan i uznemirujući ishod njegova poslanja. Reagirajući na upozorenje dano »na strani« (r. 22), Krist se želi javno suočiti s apostolom, pokazujući u njemu nazočnost Napasnika, i odbacuje njegovo zavođenje s istom odlučnošću kojom se poslužio na koncu četrdesetodnevnog posta u pustinji: »Odlazi, Sotono« (usp. Mt 4, 10).
Nerazumijevanje učenika pritišće poput Damoklova mača na njihovo nasljedovanje Krista i svoj će vrhunac dostići Judinom izdajom i zatajenjem samog Petra, kojemu ni ovoga puta »nije na pameti što je Božje« (usp. Fil 2, 5). Na ovom mjestu Krist daje tumačenje svog izbora: život (duša!) se spašava njegovim darivanjem. Ako to ima sveopću vrijednost, tvori neizostavni uvjet za nasljedovanje Krista (usp. Mt 10,38s).
Molitva
Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moje pamćenje, moj razum i svu moju volju, sve što imam po naravi i posjedujem po mojoj marljivosti; Ti si mi sve to dao; Tebi, Gospodine, sve to vraćam. Tvoje je: Učini sa mnom u potpunosti što Ti želiš. Daj mi svoju ljubav i milost: to mi je dovoljno. Amen. (Sv. Ignacije Lojolski)
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Daruj mi, Gospodine, isto mišljenje kao i u Kristu Isusu« (usp. Fil 2, 5)
