Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 1, 1-16. 18-23)
18 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« 22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23 »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel« – što znači: S nama Bog! 24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Poticaj na razmišljanje
Evanđeoski ulomak je izravni nastavak na slavni tekst Isusova ‘rodoslovlja’ (Mt 1, 1-17). Tim nizom predaka, evanđelje je već reklo da je Isus potpuno uključen u ljudsku povijest, no rodoslovlje je također dalo naslutiti da se u tom djetetu krije osobito otajstvo: on, naime, ne biva rođen izravnim slijedom s oca na sina, već se rađa »od Marije«. Stoga je potrebno protumačiti dvije pitanja na koja odgovor daje današnji ulomak: koje je zapravo Isusovo podrijetlo i kako se može nazivati »sinom Davidovim« ako nije fizički rođen od nekog Davidova pretka? Događaji o kojima se pripovijeda omogućuju zaviriti u Isusovo otajstvo: rađa se od žene, Marije, kao pravi čovjek uključen u ljudsku povijest, no njegovo je rođenje »djelo Duha Svetoga« i na njega će se doslovno primijeniti Izaijino proroštvo, koje to dijete naziva »S nama Bog« (1, 23). On je, potom, potpuno uključen u Davidovo potomstvo, jer ga Josip, sin Davidov, uzima za vlastitog sina: bitna zadaća oca, ona koja ga čini ‘ocem’ ne samo su smislu fizičkog rađanja, jest sinu dati ime. Upravo je to ono što Josip čini Isusu. Dajući mu ime, dodjeljuje mu svoj društveni identitet i upravo zbog toga Isus biva priznat pravim sinom Davidovim, kao što i priliči Mesiji. Pa ipak, Božjem se otajstvu pristupa jedino vjerom: Josip je i u tome izvrstan, jer upravo zahvaljujući svojoj vjeri zaslužuje da se za nj kaže da je »pravedan« (19. r.).
Molitva
Gospodine, ti na našem životnom putu ostavljaš mnoge znakove tvoje prisutnosti, ali mi ne možemo opaziti njihovu snagu osim u trenutku kad se uistinu s tobom založimo. Daj nam milost da ti se otvorimo i da ih prihvatimo.
Tvoja Riječ za nas često ostaje niz oskudnih znakova, nacrtanih na karti, dokle god se ne odlučimo da je učinimo svojom, da o njoj razmišljamo i da iz nje crpimo hranu za naš duh. Euharistija nam postaje običan komad kruha ako mu se ne približimo vjerom i ne prihvatimo ga kao hranu života koja u nama rađa ljubavlju. Naša braća često nemaju ništa izvrsnoga, dok ih ne pogledamo pogledom tvoje djelotvorne ljubavi koja od svih nas čini tvoje tijelo, Crkvu u kojoj učimo upoznati i ljubiti tebe.
Ne dopusti, Gospodine, da ne opazimo te dragocjene znakove tvoje prisutnosti. Ti sâm si onaj koji nam ih daješ, ne dopusti da ih odbacimo iz straha da ćemo morati krenuti putem vjere. Naprotiv, osnaži i očuvaj u nama poslušnu vjeru Blažene Djevice Marije i njezina pravednog muža Josipa. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel« – što znači: S nama Bog!« (Mt 1, 23)
