Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 14, 22-33)
U ono vrijeme: ²² Pošto je Isus nahranio mnoštvo učenici uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. ²³ A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. ²⁴ Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. ²⁵ O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. ²⁶ A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. ²⁷ Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« ²⁸ Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« ²⁹A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. ³⁰ Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« ³¹ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« ³² Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. ³³ A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Poticaj na razmišljanje
Isus se povlači na goru »nasamo, da se pomoli« (r. 23.). Prizor Isusa koji provodi noć u molitvi odvodi izvan prostora i vremena, gdje kao da se sve zaustavilo u vječnom spokoju Sinovljeve tišine u Ocu. Za razliku od njega apostoli su uznemireni: njihova je lađa na valovitom moru, a pala je noć (r. 24.) S Isusovim približavanjem sviće zora. On prilazi lađi hodajući po moru (r. 25.). Evanđelje na lapidaran način kaže: »Od straha kriknuše« (r. 26). Strah je čovjekovo drevno ropstvo, suprotstavljeno vjeri. Gospodinov odgovor – »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« (r. 27.) – čini se da smiruje atmosferu. Petar čini iznenađujući gestu ne po vjeri, već po nagonskoj želji za provjeravanjem. (r. 28.). Međutim, ljudsko poduzimanje nije mu dovoljno da pođe Isusu u susret. Strah ga potapa i samo ga spašava poniznost vjere. Razlog je odmah poznat: »Zašto si posumnjao?« (r. 31.). U završnom činu poklonstva svi sudjeluju. Za sve »vjetar utihnu« (32. r.). U zoru je dakle nastupila bonaca: u svjetlu istine u Kristu, s Kristom i po Kristu čovjek nakon dokazivanja dobiva počinak srca u Bogu.
Molitva
Gospodine Isuse Kriste! Svojim si učenicima otvorio vrata vjere i omogućio pristup božanskomu životu. Zahvaljujemo ti što si i nama udijelio taj dragocjeni dar, što si nas pridružio zajedništvu tvoje svete Katoličke Crkve. Molimo te, umnoži nam vjeru! Pomozi da u snazi Duha Svetoga radosno živimo krsni savez s tobom, upoznamo cjelovit sadržaj naše vjere, odvažno je svjedočimo u župi i biskupiji, u obitelji i društvu te da je očitujemo djelima ljubavi. Na nedjeljnom sudjelovanju u svetoj misi ispuni nas snagom svoga križa i učini dionicima svoje pobjede nad smrću. Tvojoj Presvetoj Majci i našim nebeskim zaštitnicima povjeravamo ustrajnost u pravoj vjeri, kako bismo primili nagradu vječnoga života. Koji živiš i kraljuješ, danas i uvijeke. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Malovjerni, zašto si posumnjao?« (usp. Mt 14, 31)
