Požeški biskup Antun Škvorčević nedavno je nekolicini svećenika povjerio nove pastoralne dužnosti, a na Pepelnicu – Čistu srijedu, 17. veljače sukladno crkvenim propisima, trojica novih župnika uvedena su u župničku službu. Biskup Antun je za vrijeme euharistijskog slavlja u župnoj crkvi Bezgrješnog začeća BDM u Novoj Gradiški uveo u službu Maria Sanića, novoga župnika spomenute župe.
U homiliji biskup je kazao sudionicima slavlja da kratki životopis Maria Sanića koji su čuli a napose njegova ispovijest vjere daju određeni odgovor na pitanje tko je njihov novi župnik. No, istaknuo je kako potaknut naviještenom Božjom riječi želi tome dodati još poneku crtu njegova svećeničkog lika. Na temelju drugog čitanja iz Druge poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima ustvrdio da je svećenik Kristov poslanik i Božji suradnik. To znači da Bog, Isus Krist i njegovo djelo uvijek moraju biti na prvom mjestu u svećenikovu životu i djelovanju, dodavši da i sam obred uvođenja u službu svjedoči kako novi župnik ne dolazi u svoje ime, nego u ime Crkve i u ime Kristovo.
Na temelju pak ulomka prvog čitanja u kojem Bog po prorok Joelu poziva pripadnike svog naroda koji su se odmetnuli od njega da mu se vrate, biskup je ustvrdio da Bog najviše voli kad mu se vrati čovjek koji se od njega udaljio, ne zato što bi Bog imao neku korist od toga, nego zato što je to u najboljem čovjekovu interesu. Svećenikovo poslanje je trajno pozivati ljude da se vrate Bogu, a taj se povratak napose ostvaruje kroz svete sakramente, počevši od krštenja u kojem nas je Bog učinio svojim sinovima i kćerima, a međusobno braćom i sestrama, i po euharistiji, u kojoj snagom Isusove ljubavi s križa postajemo pomireni s Bogom i s njime se sjedinjujemo u njegovoj pobjedi nad smrću. Biti pomiren s Bogom, znači biti pomiren sa samim sobom te s braćom i sestrama, ustvrdio je biskup. Kad svećenik slavi svete sakramente, on služi najvećem čovjekovu dobru, koje u njemu može ostvariti jedino Isus Krist snagom svoga Duha.
Tumačeći Isusov poziv na obraćenje u današnjem evanđeoskom ulomku, biskup je ustvrdio da ono najprije znači prestati ići onim putem kojim se nikamo ne stiže, nego se postaje izgubljeno biće, a potom Boga prihvatiti kao svojeg najvećeg dobrotvora i istinu svoga postojanja, te mu povjeriti svoju sudbinu. Isus nas uči da su molitva, post i milostinja tri čina kojima se očituje naša okrenutost Bogu. Pritom nas upozorava da onome što izvana činimo treba odgovarati naša nutarnja iskrenost i dobrohotnost. Inače upadamo u stanje podvojenosti i prijetvornosti, postajemo licemjeri. Naši vanjski čini trebaju imati pokriće u iskrenosti našeg srca, koju Bog vidi i koju će nagraditi, kako Isus triput naglašava u evanđelju, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se na početku korizmenog vremena ispitaju krije li se u njihovu srcu možda neka neiskrenost ili prijetvornost u odnosu prema Bogu i prema ljudima, ustvrdivši da je korizma pravo vrijeme da to popravimo.
Kazao je da molitva nije mehaničko izgovaranje nekih molitvenih obrazaca, nego čin kojim se nastojimo otisnuti od samih sebe i biti s Bogom. Pozvao je sudionike slavlja da ove korizme pročišćavaju svoje srce kako bi ono istinski bilo molitveno srce. Osvrćući se pak na milostinju, biskup je naglasio da je ona čin kojim nešto materijalno od sebe otkidamo i dajemo drugome, ali ne tek da ga se riješimo jer nam on dosađuje, nego zato što u srcu osjećamo samilost prema njemu. Konačno, govoreći o postu, biskup je napomenuo da postiti znači oslobađati se ovisnosti o jelu i piću. Post nije uzdržavanje samo od jela, nego i od svih drugih ovisnosti, ljekovita je vježba za našu slobodu, ustvrdio je biskup. Pozvao je župljane da zajedno sa svojim novim župnikom nastoje istraživati kakvi su oni zapravo u dubini svoga bića, u kojoj žive jedinstvenost i neponovljivost svoje osobe i gdje su najbliže Bogu, i gdje se u konačnici kroji njihova sudbina. Upozorio je da smo trajno izloženi napasti da prosuđujemo i osuđujemo druge, kako se to događa osobito u medijima i na drugim razinama javnog života, te je naglasio da nas Božja riječ danas i cijele korizme potiče da ne upiremo prste u druge, nego da se okrenemo sebi samima i provjeravamo kakvi smo. Ustvrdio je da će svijet postati bolji kad svaki pojedini od nas postane bolji u iskrenosti svoga srca, i na taj način po nama i Hrvatska bude ljepšom domovinom. Zamolio je Isusovu Majku, zaštitnicu njihove Župe, da im pomogne kako bi zajedno sa svojim novim župnikom koračali čvrsto i odvažno kao suradnici i poslanici Božji.
