Na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Josipa u Slatini i u zajedništvu s domaćim župnikom i dekanom Draganom Hrgićem, arhiđakonom slavonsko-podravskim Vladimirom Škrinjarićem, drugim svećenicima Slatinskog dekanata te vjernicima grada Slatine i hodočasnicima, predvodio u župnoj crkvi središnje euharistijsko slavlje proslave zaštitnika Župe i Grada Slatine.
Zahvalivši župniku i djeci na riječima dobrodošlice i na darovima, biskup je uzvratio pozdravom svima nazočnima kako ih je imenovao župnik, napose gradonačelniku i slatinskom parohu s njihovim suradnicima. Župniku Draganu i svim župljanima čestitao je Dan njihova Svetog Zaštitnika, a stanovnicima Slatine Dan Zaštitnika Grada. Poručio je sudionicima slavlja kako se usuđuje ustvrditi da je sv. Josipu lijepo s njima, jer njihova lica i oči očituju njihov odnos srdačnosti i plemenitosti prema sv. Josipu, u čijem liku prepoznajemo ono što je Bog po njemu za nas ostvario. Kazao je da je sv. Josip svojim služenjem Gospodinu Isusu Kristu, pomogao da njegova spasiteljska snaga, a napose njegova pobjeda nad smrću po svetom krštenju i drugim sakramentima što snažnije zahvati i nas. Podsjetivši sudionike slavlja da je Hrvatski sabor 1687. godine u nevoljama onog doba upravio svoj pogled prema sv. Josipu i proglasio ga zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva, ustvrdio je da nije teško sv. Josipa proglasiti zaštitnikom hrvatske domovine, ali da je mnogo zahtjevnije slijediti njegov primjer u našim osobnim životima, u obitelji, a napose u Hrvatskom saboru, gdje se oblikuju zakoni po kojima se trebamo ponašati, da oni budu u skladu s onim što Bog od nas očekuje. Stoga ih je pozvao da budu molitelji za tu veliku nakanu.
Podsjetivši da je papa Franjo poželio da o 150. obljetnici proglašenja sv. Josipa zaštitnikom opće Crkve, na poseban način štujemo sv. Josipa, biskup je sudionicima slavlja zahvalio što su ne samo u devetnici priprave za njegovu svetkovinu, nego i u drugo vrijeme nastojali i u svojim obiteljima i u crkvi tom dragom svecu iskazivati posebnu vjerničku molitvenu blizinu, te zazivati njegov zagovor i pomoć za svoj život, nastojeći ga oblikovati na mjeru Božju. Kazao je da će danas papa Franjo proglasiti Godinu obitelji, odnosno Godinu u kojoj ćemo posebno proučavati njegovu Encikliku »Amoris laetitia – Radost ljubavi«, koja govori o obitelji. Istaknuo je da u ovom slavlju želimo sv. Josipu povjeriti sve osobne nakane, moliti za našu domovinu, a napose s papom Franjom biti molitelji za naše obitelji, da sv. Josip bude u njima još prisutniji svojim primjerom i zagovorom.
U homiliji biskup je izrazio radost što su danas u slatinskoj crkvi sv. Josipa nazočna djeca, te je zapodjenuo s njima razgovor o školi, o pandemiji koronavirusa. Podsjetio ih je kako je prošle godine upravo na današnji dan započeo tzv. lockdown u Hrvatskoj, obustava svih okupljanja, uključujući i vjerska u crkvama i drugim prostorima. Kazao je kako bi se kao posljedica toga očekivalo da nastane neka razdaljina između nas i Isusa Krista. Međutim, kako su mu posvjedočili mnogi ljudi koje je o tom pitao, dogodilo se upravo suprotno: dok su nam crkve bile zatvorene, bili smo srcem budniji i vjerom bliži Isusu Kristu, nego kad smo fizički dolazili u crkvu, a srcem počesto bili daleko od njega. Poručio je djeci kako je dobro kad su u školi budni pameću da što više toga nauče, ali da je još ljepše kad su u svojim srcima budni jedni za druge onom budnošću koju nazivamo prijateljstvo, a osobito kad su budni za Boga budućnošću kojoj je ime povjerenje. Biskup je kazao da nam je papa Franjo prigodom 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve uputio svoje Apostolsko pismo pod latinskim naslovom »Patris corde«, što prevedeno na hrvatski znači »Očinskim srcem«, čime nas je podsjetio da je sv. Josip ljubio Isusa očinskim srcem, i da je on stoga u evanđeljima s pravom nazvan »sin Josipov«. Spomenuo je kako papa Franjo i svakoga od nas poziva da ljubimo Isusa svojim dječjim, roditeljskim, učiteljskim srcem, a da sv. Josipa volimo zajednički u obitelji.
Navodeći Papine riječi iz spomenutog Apostolskog pisma, biskup je rekao: »Želio bih podijeliti s vama nekoliko osobnih misli o izvanrednom liku sv. Josipa, koji je tako blizak ljudskom stanju svakoga pojedinog od nas. Ta je želja rasla u meni za vrijeme ovih mjeseci pandemije, u kojima možemo, usred krize koja nas pogađa iskusiti, da su svojom potporom u naše živote utkane obične osobe – koje često zaboravljamo – čija se imena ne pojavljuju u naslovima novina i časopisa niti u emisijama posljednjeg show programa, nego, bez sumnje, danas ispisuju presudne događaje naše povijesti: liječnici, medicinske sestre i tehničari, zaposlenici u trgovačkim centrima, čistači i čistačice, njegovatelji, prijevoznici, policajci, volonteri, svećenici, redovnice i toliki, uistinu toliki drugi koji su shvatili da nitko sâm sebe ne spašava […] Koliko ljudi i danas iskazuje strpljivost i ulijeva nadu, trudeći se ne širiti paniku nego suodgovornost. Koliki očevi, majke, djedovi i bake, učitelji malim i svagdanjim gestama pokazuju našoj djeci kako se suočiti s krizom i prevladati je, prilagođavajući navike, podižući poglede i potičući na molitvu. Kolike osobe mole, žrtvuju se i zalažu za dobrobit sviju. Svi u svetom Josipu, čovjeku koji prolazi nezapaženo, čovjeku svakodnevne, povjerljive i skrivene prisutnosti, mogu naći zagovornika, potporu, i vođu u teškim trenucima. Sveti Josip nas podsjeća da svi oni koji su prividno skriveni ili stoje u „drugom redu“ imaju važnu ulogu u povijesti spasenja. Svima njima ide riječ priznanja i zahvalnosti.« Biskup je poručio sudionicima slavlja da se i oni ubrajaju među male i obične ljude o kojima govori papa Franjo, kojih nema u javnim medijima, ali čije je srce plemenito i vjerno Bogu, i kojima je po takvom srcu Bog blizu kao što je bio sv. Josipu.
Potom se usredotočio na ulomak prvog čitanja iz Druge knjige o Samuelu, u kojem prorok Natan naviješta kralju Davidu Božju riječ i obećanje da će jedan njegov potomak sjesti na njegovo kraljevsko prijestolje koje će biti čvrsto zasvagda, trajati vječno. Dodao je kako nas apostol Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima podsjeća da uz obećanje Davidova potomstva o kojem govori prorok Natan, postoji i obećanje koje je Bog dao već ostarjelom Abrahamu, koji nije imao djece, da će biti praotac brojnog potomstva. Naglasivši da je Abraham povjerovao Božjem obećanju, biskup je ustvrdio kako je izazov vjere upravo u tome koliko mi ljudi uistinu vjerujemo Božjim obećanjima. Tumačeći pak evanđeoski ulomak u kojem evanđelist Matej, nakon što je prikazao Isusovo rodoslovlja, naglašava da se obećanje koje je Bog dao najprije Abrahamu, a onda i kralju Davidu ostvarilo u Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije, zaručenoj s mužem iz roda Davidova koji se zvao Josip, biskup je istaknuo kako taj ulomak svjedoči da Isus nije samo ljudski potomak Abrahamov i Davidov, nego Sin Očev odvijeka, utjelovljen po Duhu Svetom i rođen u vremenu.
Na temelju naviještene Božje riječi biskup je pozvao sudionike slavlje da se ne svrstavaju u bilo koje i bilo čije potomstvo – rasno, narodno ili neko drugo ovozemaljsko rodbinstvo – koje traje samo do groba, nego u ono potomstvo koje je Bog smislio po utjelovljenju svoga Sina Isusa Krista, koje traje i nakon smrti, do u svu vječnost, a u koje smo uključeni po svetom krštenju. Također ih je pozvao da u nastojanju živjeti u skladu sa svojim krsnim statusom slijede primjer sv. Josipa koji je vršio ono što je Bog od njega tražio, kako bilježi sv. Luka u današnjem evanđeoskom ulomku: „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji“. Još je pojasnio da Josip nije velik zato što je završio velike škole ili izučio velike zanate, ili bio bogat, ili na neki drugi način bio znamenit po našim ljudskim ljestvicama vrednota, nego zato što je činio kako mu je Bog naredio. Kazao je sudionicima slavlja kako im sv. Josip danas želi poručiti neka ne zanemare sebe i ne čine ostvaruju tek ono što im drugi govore da trebaju činiti zbog mode ili mentaliteta ovoga svijeta, nego da se svakoga dana sa Svetim pismom u rukama opredjeljuju vršiti ono na što ih Bog poziva, jer će na taj način duhovno rasti i biti plodni u svom osobnom, obiteljskom i društvenom životu. Završavajući homiliju pozvao je sudionike slavlja da se i oni poput sv. Josipa probude od sna, te uz pomoć Božje milosti i zagovor sv. Josipa nastoje vršiti ono što Bog od njih očekuje i tako pridonesu izgradnji naše društvene sadašnjosti i budućnosti.
