Požeški biskup Antun Škvorčević, 23. travnja predvodio je u župnoj crkvi Duha Svetoga u Đulovcu nedaleko Daruvara večernje euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio Paula, peto dijete roditelja Pavla i Marine Jozić te Miu Saru, peto dijete roditelja Rade i Petre Tunić. Na početku misnog slavlja župnik Josip Marić u ime nazočnih vjernika, napose ovogodišnjih kandidata za svetu potvrdu, uputio je biskupu Antunu riječi dobrodošlice. Pozdravljajući sudionike slavlja riječima uskrslog Gospodina »Mir vama!« i »Ne bojte se!« biskup je rekao da nas Crkva u uskrsno vrijeme podsjeća da smo ovdje na zemlji na putu prema cilju kojeg si nismo sami odredili, nego nam ga je Bog postavio Isusovim uskrsnućem. Kazao je da se u tom ozračju raduje što su u župi Đulovac obitelj Pavla i Marine Jozić i obitelj Rade i Petre Tunić svojim petim opredjeljenjem za život posvjedočile da vjeruju životu, i to ne bilo kakvom, nego onome koji je pobijedio u Isusu Kristu. Naglasio je da da ćemo u krštenju povjeriti Isusu Kristu ovu malu djecu, da Pobjednik nas smrću bude njihova sudbina. Čestitao je spomenutim roditeljima za peto dijete, te je naglasio da je ono i njihov ponos i njihova žrtva, a najviše njihova ljubav kojom će ga odgajati zajedno s njihovom drugom djecom.
U homiliji biskup je, polazeći od ulomka prvog čitanja iz Djela apostolskih u kojem je prikazan događaj obraćenju sv. Pavla u Damasku, kazao kako je Savao, od čovjeka punog mržnje prema drugačijima od sebe i progonitelja Isusovih učenika, postao apostol Pavao, jedan od najgorljivijih i najvjernijih Isusovih sljedbenika. Ustvrdio je da je Pavlovo obraćenje bilo trenutak u kojem je on prestao biti čovjek pomračene duše, koji je svoje životne snage ulagao u zlo, progoneći i ubijajući druge ljude, te obasjan svjetlom i oboren snagom Kristove riječi: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« doživio nutarnji preokret kojim će biti obilježen cijeli njegov kasniji život. Polaganjem ruku Isusova učenika Ananije na Pavlovu glavu u kršćanskom inicijacijskom obredu s njegovih su očiju spale ljuske mraka mržnje i zla, a njegova je duša progledala u svjetlu Isusa Krista, najjačem svjetlu koje postoji, i bila ispunjena Duhom Svetim. Krštenje je progledanost u Isusu Kristu, a Duh Sveti je snaga po kojoj se živi vjernost Isus Kristu. »Od Savla, koji je besmisleno sebe i svoje snage ulagao u zlo, mržnju i progon, milošću Božjom rodio se Pavao, koji je sada sebe cijeloga uložio u plemenitost, dobrotu, u ljubav i svjedočenje za Isusa Krista sve do smrti. Veličanstveno!«, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka ne dopuste da pomračeni sljepoćom sebičnosti ulažu svoje životne snage u ono što na koncu donosi njihovo gubitništvo, nego da koristeći se mogućnostima koje je u njih položio Bog budu bića plemenitosti, dobrote i ljubavi, i ulažu svoje snage u ono što njihovu životu daje smisao i ostavlja snažan trag.
Još je kazao kako nam je za takav život potrebna duhovna hrana, onaj kruh o kojem govori Isus u današnjem evanđeoskom ulomku. Kad se hranimo dobrom tjelesnom hranom, utažujemo glad želudca i postajemo fizički moćni, a kad se hranimo Isusovim kruhom u svetoj pričesti, utažujemo glad srca, postajemo duhovo moćna bića, ljudi ispunjeni onom ljubavlju, koju nam je Bog posvjedočio na križu svoga Sina Isusa Krista, naglasio je biskup. Dok u Hrvatskoj ima ljudi koji se unatoč teškoćama i problemima opredjeljuju za vjernost u braku i žrtvu u obitelji, jer znaju da su brak i obitelji vrijednost, te ulažu sebe u bračno i obiteljsko zajedništvo, dotle pobjeđuje snaga i moć ljubavi koju je Bog očitovao križu Isusovu i kojom je obdario i nas da budemo njegovi suradnici na ovom svijetu, ustvrdio je biskup. Izrazio je radost što dvije đulovačke obitelji s petim djetetom nisu zavedene sebičnošću povjerovale da se ne isplati živjeti u braku i rađati potomstvo, već su se vođene ljubavlju, koja je velikodušna, dobrostiva, strpljiva, ne nadima se, nije nepristojna – i još desetak drugih pridjeva kojima je sv. Pavao opjevao ljubav u glasovitom hvalospjevu – stavile u službu života. Poručio im je da se ne daju prevariti mentalitetom suvremenog svijeta koji smatra da se putem nečije osobne ili 
kolektivne sebičnosti može roditi neki novi i bolji svijet, nego da se utvrde u uvjerenju kako se novi i bolji svijet rađa jedino iz žrtve ljubavi u kojoj je prisutna ona Božja snaga što pobjeđuje zlo i smrt. »Računajte s Bogom, vjerujte Bogu u braku i obitelji, radujte se životu, prihvaćajte brojno potomstvo, žrtvujte se za djecu, za brak i obitelj! Kad to činite ulažite sebe u najbolje«, poručio je biskup sudionicima slavlja. Podsjetio ih je da je to sustav vrijednosti koji su oni u ona teška vremena devedesetih godina prošlog stoljeća s Kosova, iz Bosne ili odnekud drugud donijeli sa sobom u ove krajeve. Pozvao ih je da tim kršćanskim vrijednostima uvijek ostanu vjerni, unatoč životnim poteškoćama, ne bojeći se nikoga i ničega, dokle god su na Božjoj strani. Poželio je da Isus Krist u krštenju ove dvoje djece započne svoje djelo pobjede nad ljudskom nemoći, zlom, prolaznošću i smrću.
Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima, kumovima i rodbini čestitao rođenje i krsno preporođenje djece Paula i Mie Sare. Poželio je da snaga Isusove ljubavi, koja je po krštenju ušla u njihove živote, pobijedi u njima sve nevolje koje će susretati u životu. Također je čestitao župljanima đulovačke župe što je po krštenju ove djece postala duhovno bogatija. Izrazio je radost što su na ovom misnom slavlju sudjelovali i ovogodišnji krizmanici, te im je poručio da će Isus Krist u sakramentu svete potvrde, koji će uskoro primiti, snagom Duha Svetoga dovršiti ono što je krštenjem u njima započeo. Na obitelji novokrštene djece i na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup se u župnom domu susreo s članovima obitelji Jozić i Tunić, zanimao se za život u njihovim obiteljima, djeci je udijelio darove a roditeljima uručio novčanu potporu Požeške biskupije.
