Na svetkovinu Rođenja Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja tijekom svete mise u požeškoj crkvi sv. Lovre bogoslov Luka Čačić iz Župe Gospe Fatimske u Lužanima primio je službu akolitata. Slavlje je predvodio biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji Krunoslava Siroglavića, biskupskog delegata za bogoslove, Roberta Kupčaka, pontifikalnog ceremonijara, i Mateja Silukovića, tajnika. Kod oltara služili su đakoni Marko Gerendaj i Robert Medved, koji će za dva dana biti zaređeni za svećenike, te bogoslovi i svećenički aspiranti iz Požeškog kolegija. Biskup je u pozdravu kazao kako Crkva liturgijski slavi samo Isusov rođendan i rođendan sv. Ivana Krstitelja, dva izvanredna rođenja, povezana s dva izvanredna poziva i poslanja. Podsjetio je kako je i naše rođenje čudesno, jer se ni iz jednog razloga nismo morali roditi, nego postojimo jer nas je smislio Bog koji zna zašto nas je pozvao u život i koje nam je poslanje namijenio. Potaknuo je sudionike slavlja, osobito bogoslova Luku, da u toj svijesti zahvale Bogu, i mole da ono što je on s njima naumio, njihovom suradnjom bude i ostvareno.
U homiliji biskup je podsjetio kako je poslanje Ivana Krstitelja bilo ponajprije da pripravi put Isusovu dolasku. To nas potiče na razmišljanje o pripravljanju puta Isusu Kristu u našem vlastitom životu i u povijesti. Pripraviti je više nego samo naviještati. U službu Isusa Krista i njegova spasenjskog djela potrebno je staviti ne samo svoje riječi, nego cijeli život. Kazao je da nam je u tom primjer Ivan Krstitelj na počecima povijesti evanđelja s njegovim pokorničkim djelovanjem. Ivan je svojim suvremenicima dozivao u svijest kako je došlo vrijeme velike odluke: biti na Isusovoj ili na suprotnoj strani. Pozivao ih je da pokorničkim krštenjem u rijeci Jordanu posvjedoče posvemašnji preokret, obraćenje vlastitog života usmjeren na dolazak Mesije, Spasitelja. Svojim propovijedanjem nastojao je protresti izgubljenu osjetljivost i lijenost brojnih svojih suvremenika za Boga i njegov zakon, te probuditi pozornost za iznenađujuću novost u Isusu. Život Ivana Krstitelja nije bio samo pokornički i navjestiteljski, nego i mučenički. On je žrtvovao samoga sebe u pripravi Isusova dolaska, te je i u tom Gospodinov preteča, koji je cjelovitim predanjem života i poslušnošću Ocu dokraja ostvario preokret naše smrtne 
sudbine u život. Na temelju toga biskup je ustvrdio kako je pripravljanje puta Isusu Kristu u našem osobnom životu i u svijetu povezano s konkretnim opredjeljenjem i ponašanjem u skladu s njime, i da to sa sobom nosi odricanje i trpljenje. Istaknuo je kako život onoga koji želi biti svećenik ne može biti drugačiji od Ivanova i svih drugih – od starozavjetnih proroka do Isusovih apostola – koje je Bog pozvao i povjerio im svoje poslanje. Pozvao je bogoslova Luku neka želju da bude svećenik ne svede na riječi, nego se svojom slobodom svjesno opredijeli te životom očituje Bogu i ljudima koliko vrednuje dar Božjeg poziva i poslanja. Podsjetio je kako ga vršenje službe akolita približava oltaru na kojem se prinosi Isusova žrtva ljubavi, i pozvao da iz nje crpi snagu i izgrađuje svijest tko je on po pozivu koji mu je Bog uputio i tko bi on trebao biti životom u skladu s njime. Zamolio je sv. Ivana Krstitelja neka mu pomogne da svoje opredjeljenje potvrdi svojim ponašanjem i založenošću.
Na svršetku misnog slavlja biskup je pozvao akolita Luku da svakodnevno živi u skladu sa službom koju je u ovom slavlju primio, te da s posebnim raspoloženjem zauzetosti svjedoči kako mu je stalo do onoga na što ga Bog zove, i na taj način očituje prikladnost za daljnji hod prema đakonatu.
