U nedjelju, 1. kolovoza 2021. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Sopju slavlje uvođenja u službu novoimenovanog župnika Stjepana Škvorca. Predstavnica župljana Karla izrekla je na početku biskupu Antunu pozdrav, zahvalivši mu je što im je podario novog župnika te mu je u znak dobrodošlice uručila cvijeće. Biskup je izrazio radost što nakon nedavnoga slavlja svete potvrde, može u prigodi uvođenja u službu njihova novog župnika ponovno biti s njima sabran oko Isusova oltara i predvoditi njegovu žrtvu ljubavi kojom je pobijedio smrt. Kazao je da je njihov dosadašnji župnik Oliver Kranjčić završio službu koja mu je u Sopju bila povjerena i ima novo poslanje, te da je imenovan novi župnik. Potom je tajnik Matej Siluković pročitao Dekret o imenovanju Stjepana Škvorca župnikom Župe sv. Marije Magdalene u Sopju i ukratko prikazao njegov životni put, a potom je novoimenovani župnik u skladu s crkvenim propisima položio ispovijest vjere.
U homiliji biskup je istaknuo kako ulomak prvog čitanja iz Knjige izlaska naglašava činjenicu da je Božji narod, našavši se bez hrane i vode u pustinji, počeo mrmljati protiv Boga i Mojsija te im prigovarati. Kazao je i da sv. Pavao u drugom čitanju, pišući Efežanima, veli da postoje ljudi ispraznih pameti, čijim mrmljanjima i prigovaranjima nema kraja. Za razliku od njih, nastavlja sv. Pavao, ima ljudi čija je pamet ispunjena Božjim duhom, te on poručuje Efežanima da svoje pameti trajno obnavljaju tim duhom, kako bi mogli dohvatiti stvarnost svoga postojanja u njezinim najdubljim dimenzijama, uključujući i ljudsku potrebu za jelom i pićem, ustvrdio je biskup. Kazao je kako Isus u evanđeoskom ulomku raspravlja s narodom koji, nakon što je bio nahranjen čudesnim umnažanjem kruha i utažio tjelesnu glad, traži Isusa da i dalje od njeg badava dobije kruha.
No, Isus otvara s njima raspravu o pitanju sitosti i hranjivosti kruha, te upozorava da materijalni kruh u konačnici ne može čovjeka nasititi. Biskup je to povezao s onim što u novije vrijeme tumače nutricionisti, stručnjaci za hranjivosti hrane, uvjeravajući nas kako nije dobro jesti ono što je nutricionistički gledano slabe kvalitete i šteti našem organizmu. Ustvrdio je da hranjivost kruha nije nešto što se može opipati, izmjeriti ili izvagati, nego je ona njegov nutarnji sastojak, koji nas pri blagovanju ispunja životnom energijom, potrebnom za naš tjelesni život. Ali, nastavio je biskup, u svakome od nas postoji neugasiva čežnja za vječnošću, životom u punini, koja nije tlapnja, kako nas uvjerava Isus u današnjem evanđelju. On sam je kruh tako visoke nutricionističke kvalitete, da čovjek koji se njime hrani biva ishranjen za život vječni. Naglasio je biskup kako smo onda najbolje ishranjeni, kad se nahranimo Isusovom prisutnošću i blizinom, kad se nasitimo njegovom ljubavlju s križa čija je hranjivost tako moćna da pobjeđuje i samu smrt, a čega postajemo dionici blagovanjem euharistijskog kruha, koji nas ispunja Isusovim energijama života vječnoga.
Upitao je nazočne župljane jesu li se svrstali među one u Hrvatskoj koji znaju samo mrmljati i prigovarati, ili među one čija je pamet ispunjena duhom i koji prosvijetljeni svjetlom i osnaženi moću toga duha znaju da je, uz onaj pšenični kruh koji privrjeđuju obrađivanjem svojih plodnih njiva, svakom pojedinom od njih i svima njima zajedno potrebna ona hranjivost koju može dati samo Bog, odnosno onaj kruh nebeski koji nam je darovao Isus Krist. Pozvao ih je da u svojim srcima uvijek čeznu za tom božanskom hranom za život vječni, i neka im uvijek na prvom mjestu bude briga da im duše budu ishranjene tom hranom. Pozvao ih je da, imajući na pameti kako su Isusove riječi i njegov euharistijski kruh puni hranjivosti božanske ljubavi, olako ne prezru božansku istinu o sebi i ne dopuste da im dušu i srce zahvaćaju kojekave ljudske riječi koje ih hrane negativnošću i zlom te tako razaraju. Potaknuo ih je neka redovitim sudjelovanjem na nedjeljnim i blagdanskim euharistijskim slavljima i primanjem svete pričesti posvjedoče kako ljudima u Sopju njive i štale u kojima privrjeđuju materijalni kruh za ovozemaljski život nisu važnije od svete mise na kojoj blaguju kruh za vječni život.
Još im je kazao da Isusova Crkva služi toj njihovoj ishranjenosti za život vječni te da njihov novi župnik nije k njima došao podilaziti ih onome što oni možda ljudski žele i očekuju, nego ih trajno podsjećati na ono što je Bog s njima numio i u to ih uvoditi, te ih pozivati da žive u skladu s Božjom voljom. Pozvao ih je da se pod vodstvom svoga novog župnika sve više hrane Božjom riječju i svetom euharistijom, budu narod koji ne mrmlja protiv Boga, nego se Bogu raduje i zahvaljuje što ih hrani božanskim darovima. Novoga pak župnika Stjepana potaknuo je da se ne umori u služenju Božjem narodu u Sopju, poželjevši da bude blagoslovljeno poslanje koje mu je po Crkvi povjerio Isus Krist, jedini čovjekov Spasitelj.
Na svršetku misnog slavlja novi župnik Stjepan Škvorc prigodnim se riječima obratio župljanima. Izrazio je radost što može biti utkan u dio povijesti njihove Župe, kao i zbog svega onoga što ih zajednički očekuje u molitvi i misnim slavljima, te im je priopćio župne obavijesti. Zahvalio je biskupu Antunu na povjerenju koje mu je iskazao imenovanjem za župnika ove Župe, te što ga je danas osobno uveo u župničku službu. Biskup Antun je župniku Sjepanu poželio da Bog blagoslovi sve ono što će u suradnji sa župljanima nastojati činiti u svom pastoralnom djelovanju i udijeli mu uspjeh.
Iste nedjelje, prepošt požeškoga Stolnog kaptola Ivica Žuljević uveo je u službu župnika Župe Presvetog Trojstva u Daruvaru Ivana Popića, a Augustina Tašića u službu župnika Župe Gaj i Župe Antunovac. Biskupov pak delegat Antun Ćorković, kanonik požeškoga Stolnog kaptola uveo je Zdravka Radoša u župničku službu Župe Presvetog Trojstva u Turnašici. Sljedeće nedjelje, 8. kolovoza bit će uvedena u službu druga skupina imenovanih župnika u Požeškoj biskupiji, a 22. kolovoza treća.
