U Nedjelju, 26. rujna požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Pohoda BDM u Voćinu, svetištu Gospe Voćinske, sudjelovao na predstavljanju novih članova Župnog pastoralnog vijeća te krstio Niku, deveto dijete Joze i Marije Tunić; Ritu, peto dijete Hrvoja i Dijane Andreić; te Mariju, drugo dijete Franje i Božice Tomić.
Započinjući homiliju, biskup Antun je ustvrdio kako nema čovjeka koji u životu nije bio sebičan, istaknuvši da to nije naše pravo stanje, što potvrđuje iskustvo nesebičnosti. Ljudski život nalazi se u trajnom procijepu između te dvije stvarnosti. Koliko se uspijemo othrvati sebičnosti, toliko smo porasli na razini života, ustvrdio je biskup. Spomenuo je kako smo u naviještenim svetim čitanjima čuli da odavna postoji duhovna drama kojoj je ime zavist. To je grijeh sebičnosti, posvemašnje usmjerenosti na same sebe. Kad vidimo da nekome ide bolje nego nama, ili jednako kao i nama, često proradi sebičnost kao zloća koja drugome zavidi. Zavist je sebičnost pretvorena u konkretno djelo, koje nas uništava u korijenu našeg bića te postajemo izgubljeni, kazao je biskup. To potvrđuje i naviješteno prvo čitanje iz Knjige brojeva, koje predstavlja epizodu zavisti u trenutku kad Mojsije izabire sedamdesetoricu muževa, suradnika u vođenju židovskog naroda na putu iz Egipatskog sužanjstva u obećanu zemlju, a Bog im daruje Mojsijeva duha te počeše prorokovati. Pojavljuje se mladić koji dojavljuje da je susreo dvojicu izvan tabora, Eldada i Medada koji nisu primili Mojsijeva duha a prorokuju, te Jošua traži od Mojsija da ih ušutka. Mojsije odbija napast da duha proroštva zadrži samo za sebe i sedamdesetoricu te odgovara: »Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga duha!« Zna Mojsije da duha daje sâm Bog, te nastoji osloboditi narod od uskog i sebičnog pristupa Božjem daru kao vlastitom pravu ili privilegiju.
Biskup je potom kazao kako u današnjem evanđelju Ivan ima sličnu poteškoću kao spomenuti mladić i Jošua te javlja Gospodinu da postoji čovjek izvan učeničkog kruga koji u njegovo ime izgoni zloduhe. Isus poput Mojsija odgovara: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je«, i time lomi granice sebičnosti i zavisti s obzirom na dar Božji. Biskup je upozorio kako današnja zborna molitva tvrdi da Bog očituje svoju svemoć praštanjem, raskidajući tako okove koje je postavila ljudska zloća i sebičnost. Istaknuo je kako nas današnje drugo čitanje iz Poslanice sv. Jakova apostola suočava s pitanjem sebičnosti na materijalnoj. On ustaje protiv bogataša koji ranjeni sebičnošću zgrću dobra samo u svoju korist te im bogatstvo nije blagoslov, jer ih otuđuje od Boga i bližnjega.
Pitanja o kojima raspravlja naviještena Božja riječ jednako su aktualna i danas, kazao je biskup. Istaknuo je kako roditelji koji su donijeli svoje deveto, peto i drugo dijete na krštenje svjedoče da su se othrvali sebičnosti, prisutnoj u mentalitetu velikog broja ljudi u našoj domovini. Oni nisu u svom braku pravili račune o sebi, o tome koliko će ih žrtve i izgubljenog materijalnog bogatstva koštati vjerno bračno zajedništvo i brojno potomstvo, nego su opredjeljenje za nesebičnost stavili na prvo mjesto. Biskup je pozvao nazočne vjernike da se bore za ono što im je materijalno potrebno da bi si osigurali dostojan život, ali neka ne dopuste da im to postane cilj života te ih tako zarobi sebičnost. Upozorio je da nas Zli navodi na sebičnost, prikazujući nam to stanje poželjnim i dobrim. No, svi smo već iskusili kako je to prevara, jer život je ondje gdje je nesebičnost i ljubav, žrtva za drugoga. Podsjetio je da se u našoj javnosti uglavnom govori o materijalnim investicijama u gospodarstvo kako bi se povećao BDP-a i poboljšao život. Istaknuo je kako je puno važnije investirati ljubav u bračno zajedništvo i obitelj, u potomstvo kao najveće Božje i hrvatsko blago. Izrazio je zahvalnost Bogu i radost što ljudi u Voćinu, od kojih se većina doselila s Kosova, razumiju istinu o čovjeku, braku i obitelji polazeći od ljubavi kao Božjeg dara, te i uz nemale žrtve nastoje izgrađivati svoje bračno i obiteljsko zajedništvo, primaju brojnu djecu, uvjereni da su to vrijednosti od kojih se daleko dublje živi nego li od materijalnog bogatstva. Pozvao je sudionike slavlja da se ni pod koju cijenu ne odreknu ljubavi i žrtve kao puta kojim se stiže do smisla, te na taj način učine Hrvatsku boljom.
