U nedjelju, 17. listopada 2021. u Katoličkoj Crkvi započinju biskupijska savjetovanja u pripravi za Opću biskupsku sinodu 2023. Požeški biskup Antun Škvorčević tom prigodom u požeškoj Katedrali predvodio je euharistijsko slavlje kojim je otvoren sinodski hod požeške mjesne Crkve. Uz svećenike djelatne u središnjim biskupijskim ustanovama i u Župi sv. Terezije, na slavlju su među ostalim sudjelovali vjeroučitelji, članovi župnog Ekonomskog i Pastoralnog vijeća, lektori i volonteri caritasa, te članovi molitvenih zajednica.
„Kamo to danas krećemo sinodskim putem?“ zapitao je biskup na početku homilije sudionike slavlja, odgovorivši da idemo s Isusom na put. Podsjetivši kako nam se Isus Krist već pridružio na našem životnom putu po svetom krštenju, ustvrdio je kako nema nikakve sumnje da je on s nama, jer nam je on i danas po svojoj Riječi koju smo navijestili i po otajstvu koje slavimo posvjedočio da je s nama na putu snagom svoje ljubavi, očitovane na križu. Zahvalio je Gospodinu Isusu što nas nije ostavio same, zajamčivši biti s nama do svršetka svijeta. Kazao je kako nam pisac Poslanice Hebrejima u drugom današnjem čitanju, služeći se starozavjetnim rječnikom, tumači tko je Isus i kako je s nama na životnom putu. On Isusa naziva Velikim Svećenikom, koji nije poput starozavjetnih svećenika dospio samo do svetišta jeruzalemskog hrama, nego „prodrije kroz nebesa“, do vrhunca svega postojećeg, da bi nas smjestio onamo kamo po Božjem naumu pripadamo. Osim toga, pisac Poslanice nam tumači da je Gospodin Isus to ostvario na način da je bio s nama supatnik u našim slabostima, iskušan svime kao i mi, osim grijehom. Stoga nas poziva da smjelo pristupamo prijestolju milosti, Isusu Kristu, da primimo milost i milosrđe, i nađemo pomoć u pravi čas. Nadovezujući se na te riječi, biskup je ustvrdio kako je naše sinodsko nastojanje da Gospodina Isusa otkrijemo prisutnoga na našem putu u različitim osobnim, obiteljskim i društvenim situacijama, te da osluškujemo što nam on poručuje i na što nas poziva u okolnostima suvremenog svijeta.
Polazeći od naviještenog evanđeoskog ulomka, biskup je upozorio kako je u trenutku kad započinjemo naš sinodski put znakovit Isusov razgovor s učenicima na putu u Jeruzalem, gdje će biti optužen, osuđen, popljuvan, pogažen, razapet na križ i ubijen, da bi i nas kroz naše životne križeve, muke, nevolje i tjeskobe doveo k punini života. Isusov božanski način ostvarenja naše proslave uvijek ide putem trpljenja, ustvrdio je biskup. Podsjetio je kako su među Isusovim suputnicima u Jeruzalem bili i Zebedejevi sinovi, Ivan i Jakov, koji su od njega tražili odgovor na svoja pitanja, umjesto da oni nastoje davati odgovor na Isusova pitanja. Biskup je naglasio da je upravo to naš posao na sinodskom putu: najprije pomno slušati Isusova pitanja i na njih nastojati odgovarati, a onda tražiti od Isusa da odgovori na naša pitanja i ispuni naše želje. Naglasivši kontrast između Isusova puta u Jeruzalem gdje će patnički „odraditi“ za nas ono što samo ljubav može, i želje dvojica njegovih apostola koji s ponešto sebičnosti traže da im Isus na svom božanskom prijestolju podari moć i slavu, biskup je ustvrdio da će na prijestolju Oca nebeskoga biti proslavljeni oni koji vrše njegovu volju. Ona je zakonitost po kojoj je Isus išao u smrt, da bi bio pobjednik, i po toj istoj zakonitosti i mi s Isusom na putu možemo stići do najviše razine našeg postojanja, o čem valja promišljati na našem sinodskom putu.
Biskup je napomenuo kako su se ostala desetorica apostola razgnjevila na Ivana i Jakova što su od Isusa tražili prva mjesta na prijestolju njegove slave, i kako je Isus od svih svojih učenika tražio da se ne ponašaju kao svjetski vladari i moćnici koji gospoduju nad svojim podanicima, nego da se međusobno natječu u služenju jedni drugima, i da je među njima najveći onaj koji je svima sluga. Jedno je od prvih i najvažnijih naših sinodskih pitanja: ponašamo li se u Crkvi jedni prema drugima onako kako se Isus ponio prema nama kad je sebe stavio na zadnje mjesto i svima nam postao sluga da bi slomio okove naše sebičnosti, zla i smrti, kazao je biskup. Pozvao je nazočne da provjere žele li se popeti i čvrsto stajati na osvojenim i poželjnim pozicijama ljudske moći i probitka. „Ne osvajamo mi kraljevstvo nebesko, nego nas Isus Krist uvodi u kraljevstvo nebesko. Ono je dar Očev za nas, ako znamo ići putem poniznosti, skromnosti, jednostavnosti, a ne natjecanja u moći sebičnosti“, ustvrdio je biskup. Rekao je sudionicima slavlja neka se oduševe za Isusov način ponašanja jednih prema drugima, za njegov „bonton“ i krenu njegovim putem služenja, kojim se stiže najdalje. Potaknuo ih je da otvarajući danas ovaj sinodski put požele s Isusom na njegov način i njegovim putem stići do njegove punine života i do njegove pobjede nad smrću.
