Katolička klasična gimnazija s pravom javnosti u Virovitici, svečanom je akademijom, 17. svibnja proslavila Dan škole i spomenula se 15. obljetnice njezina osnutka. Uz brojne roditelje, djelatnike, učenike, svećenike, ravnatelje katoličkih škola Požeške biskupije i ravnatelje škola s područja Virovitičko-podravske županije te ostale uzvanike, predstavnike gradskih i županijskih vlasti i drugih institucija grada Virovitice, ovu su svečanost na poseban način svojim prisustvom uveličali požeški biskup Antun Škvorčević, osnivač škole i Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole pri HBK i predstojnik Ureda za katoličke škole Požeške biskupije.
Nakon uvodne riječi i pozdrava svima prisutnima, ravnateljica škole Marijana Novak Stanić zahvalila je svima na dolasku i na svemu onome što svatko od nazočnih na svoj način čini za boljitak i uspješan rad škole. Posebnu zahvalnost uputila je biskupu Antunu, napose za očinsku brigu kojom skrbi o školi, od njena osnutka do danas.
Tijekom bogatog programa što su ga pripremili učenici i profesori, uzvanici su imali prigodu čuti ponešto o poslanju katoličke škole i njenom geslu: „Duc in altum“ koje je pripremio duhovnik škole Ljubiša Krmar, te o nebeskom zaštitniku škole, uz čiji se spomendan i veže Dan škole, bl. Ivanu Merzu, koje je pripremio vjeroučitelj Tomislav Dokoza. Profesor Hrvoje Drvenkar 
izložio je kratak presjek povijesti i djelovanja škole te brojne uspjehe učenika koje su postizali kroz ovih 15. godina postojanja. Pedagoginja škole Lucija Hader predstavila je uzvanicima i najuspješnije ovogodišnje učenike i njihove mentore, koji su osvajali postolja na županijskim natjecanjima, a neki od njih bili su prisutni i na državnim natjecanjima.
Ravnateljica je prisutnima predstavila Klaru Pažin, naj-učenicu škole među ovogodišnjim maturantima, a potom i simboličnim poklonom zahvalila djelatnicima – jubilarcima za 10 i 15 godina predanog rada. Cijeli program bio je prožet pjesmom školskog zbora, izvedbom skladbe na klaviru, čitanjem radova koje su učenici sami pisali te dramskim izričajem mladih talentiranih glumaca, članova dramske skupine. Nekoliko učenica Katoličke klasične gimnazije ove je školske godine sudjelovalo u projektu Akademije „Pro life“ pa su ovom prigodom iznijele svoja vrijedna iskustva i svjedočanstvo o tome koliko ih je sudjelovanje u ovom projektu obogatilo.
Na kraju svečanosti prigodnu riječ uputio je nazočnima i biskup Antun, kazavši kako je nakon svega što je čuo i vidio o radu i uspjesima učenika, profesora i djelatnika u Katoličkoj klasičnoj gimnaziji u Virovitici, na koji način međusobno komuniciraju, i sam poželio biti članom njihove zajednice. Spomenuo je gimnazijalcima da je program akademije obnovio u njemu sjećanja na vlastite gimnazijske dane tijekom kojih se i on na svoj način hrvao sa životom i život s njime, pomalo i s Bogom a i Bog s njime, izrazivši uvjerenje da su iz tog hrvanja obojica izašli pobjednici. Zahvalio je ravnateljici i voditeljima akademije na čestitkama koje su mu uputili, a Bogu što nije odustao od njega, od njegovih mladenačkih samovolja proizašlih pokatkad iz osluškivanja sebičnih osjećaja a ne srca.
Ustvrdivši kako mnogo toga u životu i radu Škole zaslužuje čestitke, biskup je sve to sažeo u jedno, čestitavši im Dan njihove i naše Katoličke Klasične Gimnazije u Virovitici, sa zahvalnošću svima, na čelu s gospođom ravnateljicom, za sva spomenuta i nabrojana postignuća, ali i za ono dragocjeno dobro koje ne uspijevamo pretočiti u riječi a što ga općenito nazivamo „rast i sazrijevanje osobe“. Također im je zahvalio što jedni druge vole, naglasivši kako je to prvo i najvažnije, jer je ljubav, kako nas uči sv. Pavao, konačna stvarnost u kojoj pronalazimo istinu o sebi. Zahvalio im je što nastoje živjeti ono što zaista jest „katolička gimnazija“. Pojasnio je kako se to „katoličko“ sastoji 
ponajprije u povjerenju koje međusobno žive učenici, učitelji i drugi djelatnici. Posvjedočila mu je to i majka jednog gimnazijalca, kazavši da je to razlog radi kojeg je upisala svoga sina u katoličku gimnaziju, a tek onda što u njoj ima mogućnost steći najbolja i najveća znanja. Dodao je da je znanje silno važna dimenzija ljudske osobe, ali je još važnija moć njegova duha koja se zove „povjerenje“. Ustvrdivši da je povjerenje budnost ljudskog duha i dubina njegova bića za drugoga, bez koje čovjek ostaje 
zatvoren u sebe samoga, pozvao je sudionike akademije da rastvore sebe, da se otvore za beskraj, za smisao, za puninu, napomenuvši da je toj otvorenosti ime „vjera“. Još je rekao da bez vjere i povjerenja čovjek ostaje zatvoren u svoj mali ego, te su mu od male koristi znanja koja je naučio i vještine koje je stekao, on ostaje zarobljen u nemoćima koje ga priječe da ostvari sebe u onim dimenzijama koje osjeća upisane u njega kao poziv, kao čežnja i kao istina o njemu koja se ostvaruje po Drugome. Katolička gimnazije, uz posredovanje znanja, nastoji mlade ljude pomagati da budu vjernici, ljudi otvoreni za beskraj, za sve, kako je govorio sv. Augustin, otkrivajući kako se njegovo srce 
nikad ne može zadovoljiti nečim polovičnim nego samo onim što je njegovo sve, a to je Bog za kojega smo u konačnici stvoreni. Tu istinu na svoj način izriče geslo naših katoličkih gimnazija „Duc in altum“ – Izvezi na pučinu, na daljinu, širinu, dubinu. Zaveslaj prema punini, smislu, k onim obzorima kojima konačno pripadaš – ustvrdio je biskup. Napomenuo je da je sv. Ivan Merz tu istinu shvatio u svojoj mladosti, te se po vjeri otvorio za spomenute mogućnosti ljudskog postojanja koje u nama može ostvariti samo Bog. Ravnateljici, svim djelatnicima škole, roditeljima i prijateljima zahvalio je što potiču gimnazijalce da budu vjernička bića otvorena za puninu. Zamolio je sv. Ivana Merza, zaštitnika njihove škole da svojim primjerom i zagovorom bdije nad svima njima zajedno i nad svakim pojedinim od njih, da nitko od njih ne zaostane na razini života, nego raste u srcu po onom Božjem svjetlu i životvornoj snazi koja se zove Duh Sveti.
