U Požegi je 4. ožujka 2023. održana korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje laike i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije. Nakon pokorničkog bogoslužja i prigode za svetu ispovijed uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.
U homiliji biskup je kazao da od pojave koronavirusa više ne pita ljude »kako su?«, nego »kako život?«, jer kao da je otada život postao neka drugačija stvarnost nego li je to bio prethodno. Mala sitna pojava, oku nevidljiva i neuhvatljiva, zvana virus poremetila je životnu redovitost cijeloga svijeta. Biskup je istaknuo kako je proteklih dana razgovarao s jednom svojom poznanicom i pitao ju »kako život?«, a ona mu je brzo odgovorila da ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju i policu životnog osiguranja. Biskup je joj je spomenuo kako je to dobro, ali da je to ipak osiguranje za dobru starost, a ne i za vječnost. Na temelju naviještenog ulomka iz Knjige ponovljenog zakona ustvrdio je kako je Bog od davnine očitovao svoju namjeru da sklopi savez sa Židovima, ugovor po kojem bi oni postali njegov narod a on njihov Bog. Dodao je kako Isus u evanđelju uvjerava svoje učenike da su pozvani na više od toga: biti sinovi Oca nebeskoga, »savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski«. Biskup je podsjetio na različite ugovore koje sklapamo i koji nam uglavnom osiguravaju neko materijalno dobro, da nešto imamo dok živimo na ovome svijetu. Istaknuo je kako Isusov ugovor, novi i vječni savez koji je sklopio za nas na križu, nije išao za tim da nešto imamo, nego da postanemo i budemo sinovi i kćeri Božje za vječnost. Upozorio je kako je mentalitet suvremenog čovjeka usmjeren na postizanje materijalnih dobara, i sve prosuđuje s tih polazišta i očituje nezadovoljstvo kad nema onoliko koliko bi želio, te ostaje zarobljenikom provizornosti i kratkoročnosti. Kazao je vjeroučiteljima, medicinskim sestrama i kolegijašima kako je današnja duhovna obnova prilika da si obnove sliku svoga vjerničkog postojanja, istaknuvši da su svetim krštenjem uključeni u koordinate po kojima je djelovao Bog u Isusu Kristu, u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Pozvao ih je da se spomenutoj jednodimenzionalnosti suvremenog mentaliteta odupru na način da svjedoče kako je »biti« više nego »imati« i kako u Isusu Kristu susreću onoga koji je bio spreman sebe dati da mi primimo život u punini.
Potaknuo ih je da provjere je li savez između njih i Isusa Krista, sklopljen u svetom krštenju, živ i po njihovoj suradnji s njime djelatan u svojoj usmjerenosti na vječnost. Naime, podsjetio ih je da se savez sklapa između dviju strana, i njihova uzajamna vjernost uvjet je da savez bude djelatan. Kazao je kako je Bog uvijek vjerna strana, ali da čovjek može biti nevjeran. U naviještenom čitanju iz Knjige ponovljenog zakona narod ostaje Božji narod po slušanju njegove riječi i vršenju njegova zakona. Sv. Jakov nas pak podsjeća da nije dovoljna samo vjera u Boga, nego život po vjeri, jer po njegovoj tvrdnji i đavao vjeruje, što više, zna da Bog postoji ali ne živi u skladu s njegovim zakonom i nije njegov saveznik. Vjera djelotvorna ljubavlju čin je kojim je savez između Boga i čovjeka živ. Isus u naviještenom evanđelju ide tako daleko da nas potiče i neprijatelje ljubiti. On uzdiže međuljudske odnose iznad načela odmazde ili uzajamnosti »oko za oko, zub za zub«. Biskup je ustvrdio kako ga duboko pogađa Isusova tvrdnja da Bog nije savršen prvenstveno po tom što je stvorio svijet, nego što daje i dobrima i zlima da im sija sunce, što bezuvjetno ljubi i one koji su zli jer su i oni njegova stvorenja koje želi privesti punini postojanja. Ako Bog to od nas traži nešto što je ljudski jedva moguće, zacijelo će nam dati snagu da to možemo i ostvariti, kazao je biskup, pozivajući se na sv. Augustina.
Isusova zapovijed ljubavi prema neprijatelju traži od svakoga od nas da promislimo kako ćemo je izvršiti u konkretnim okolnostima, da ona ne bude čin kojim potvrđujemo neprijatelja da i dalje ustraje na svom zlom putu, nego ga od njega odvratimo. Biskup je podsjetio na riječi pape Ivana Pavla II. u vrijeme ratnog stradanja nedužnih civila u opkoljenom Sarajevu kako ljubiti neprijatelja znači zaustaviti njegovu ubojitu ruku, te i njemu na taj način pomoći da živi svoje dostojanstvo. Sudionike slavlja biskup je potaknuo da ne budu ljudi po kojima se umnaža zlo u Hrvatskoj, nego da pale svjetlo i čine sve potrebno da otjeraju mrak iz svoga srca i svoje sredine. Svaki dan potrebno je odupirati se Zlome, nastojeći oko dobra. Poželio je da to bude posebna ovogodišnja korizmena zadaća svih sudionika slavlja te na taj način odgovore na Isusov poziv: »budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski«.
