Požega, 28. ožujka 2023.
Jančić: Dana 31. ožujka (nakon godine pauze) ponovno će se okupiti predstavnici Katoličke, Srpske pravoslavne Crkve, Koordinacije židovskih općina i Islamske zajednice u Spomen području Jasenovac na zajedničkoj molitvi. Inicijator ste ovog molitvenog okupljanja, zašto je ono važno?
Biskup: Nekoliko je razloga zbog kojih je važna međureligijska molitva u Jasenovcu. Ponajprije ondje su stradali članovi svih navedenih vjerskih zajednica te je dostojno onima koji su bili zajedno u stradanju, iskazati zajedničku molitvenu počast i poštovanje. Podsjetio bih kako je prigodom Velikog jubileja kršćanstva 2000. godine papa Ivan Pavao II. upozorio na značajnu činjenicu da postoji ekumensko i međureligijsko zajedništvo upravo po brojnim žrtvama – mučenicima – iz religijskih zajednica, koje su totalitarni sustavi XX. stoljeća progonili, zatvarali i ubijali. To je duhovna baština koja nam daje snagu da u suvremenom društvu svjedočimo međusobnu povezanost i jedinstvo na različite načine, pa i molitveno. Spomenuo bih potom, kako su u vrijeme komunističkog sustava predstavnici navedenih religija bili pozivani na komemoracije žrtava u Jasenovcu te im je bila dodjeljivana molitvena uloga. Ali ona je bila zasjenjena i žrtve su bile u drugom planu zbog toga što je to bio skup koji je s ideoloških polazišta pristupao stradanjima te su se komemoracije pretvarale u iskaze razračuna s ideološkim protivnicima, nerijetko i u izljeve mržnje te su na taj način žrtve postajale još jedanput žrtvama a obezvrijeđena je bilo duhovna dimenzija njihova spomena, pa tako i sama molitva. To je neko vrijeme potrajalo i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. 
Predložio sam stoga da organiziramo samo međureligijski molitveni skup u Jasenovcu, kako bismo oslobođeni bilo kakvih ideološko-političkih uvjetovanosti mogli s vjerskih polazišta iskazati poštovanje i zahvalnost žrtvama. Visoki predstavnici spomenutih četiriju vjerskih zajednica rado su to prihvatili. Istaknuo bih još nešto vrlo važno! Sve religije jedinstvene su u pristupu čovjeku, smatraju ga Božjim stvorenjem, nedodirljivim, s istim pravima i dostojanstvom prije bilo koje nacionalne, vjerske, sociološke, političke ili ideološke pripadnosti. To je ujedno i polazište za očitovanje općeg ljudskog bratstva, za koje se s osobitim žarom zauzima papa Franjo. Kako je poznato, on je to potvrdio i potpisivanjem “Dokumenta o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot” s velikim kairskim imamom Al-Azhara Ahmadom Al-Tayyibom, 4. veljače 2019. u Abu Dhabiju.
Jančić: Što vjerske zajednice, odnosno vi koji te zajednice predstavljate, možete učiniti u prevladavanju mržnje, na planu pomirenja i praštanja tj. u promicanju bratstva među ljudima?
Biskup: Kultura susreta s pripadnicima drugih religijskih zajednica od velikog je značenja, prvenstveno zato što je na našim prostorima još uvijek prisutan određeni duh isključivosti, koji zatvara ljude u granice vlastite nacije, vjere, ideologije, političke stranke, rađajući protivljenjem drugome i drugačijem, izrugivanjem, prezirom, što nije daleko od mržnje i svega onoga što ona sa sobom nosi. Međusobno bolje upoznavanje razbija predrasude, potiče povezivanje na različitim razinama društvenog života, promiče povjerenje. Kad to očitujemo u zajedničkoj molitvi, tada svima u našoj sredini svjedočimo da pripadnost različitim vjerskim zajednicama ne dovodi nužno ljude do podjela i međusobnog suprotstavljanja, nego ih spaja. Tada je moguće u suvremenom društvu zajednički se oglasiti i s obzirom na neka pitanja moralne, humanitarne i druge naravi.
Jančić: Žalosni petak odredili ste i kao Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji. U 18 sati bit će u katoličkoj crkvi u Jasenovcu molitveno-pokorničko slavlje. Što znači to okupljanje? Hoćete li na tom mjestu moliti zajedno s pakračkim episkopom? Koje su nakane?
Biskup: Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika povezan je s inicijativom pape Ivana Pavla II. utemeljitelja Požeške biskupije, koju je on promaknuo za Veliki jubilej kršćanstva 2000. godine. Čišćenje povijesnog pamćenja sastoji se od molitve, pokore, kajanja za grijehe počinjene nad drugima, napose za zločine nad nedužnim ljudima, stavljajući žrtvu u središte pozornosti i iskazivanje poštovanja prema njoj a ne zločinca. Duhovni je to put oslobađanja od osjećaja mržnje i osvetničkih misli prema zločincima, koje nas zaustavljaju u krugu počinjenog zla, potiču da se ponašamo po njegovu diktatu i ostanemo njegovim zarobljenicima. Radi se o vjerničkom nastojanju, koje pripada korizmenom vremenu te je u Požeškoj biskupiji izabran za to petak prije Nedjelje Cvjetnice, nazvan u narodu „žalosni petak“. Naime, prije reforme rimskog kalendara nakon II. vatikanskog sabora toga dana slavio se spomendan Sedam Žalosti BDM. Poznato mi je da je Katolička Crkva u Europi odgovorila na izazov zla koje se dogodilo u koncentracijskim logorima tijekom II. svjetskog rata, napose u Dachau i Auschwitzu, tako da su ondje utemeljeni samostani karmelićanki, zajednice stroge klauzure sa zadaćom da vjernički u tišini i sabranosti mole i prinose žrtvu za zlo koje je naneseno ljudima u navedenim logorima. Smatrao sam da je tako nešto moguće i u Jasenovcu, te da će to dati veći doprinos liječenju rana otvorenih počinjenim zločinima nad ljudima nego li bilo što drugo. No, nisam uspio uvjeriti određene redovničke poglavarice za taj projekt, ali ga je prihvatio pakračko slavonski episkop Sava Jurić a nastavio episkop Jovan Ćulibrk te su ondje otvorili ženski manastir u kojem monahinje izvan svake politike i polemike nastoje svojom duhovnošću služiti liječenju rana zla. 
Kako se „Dan obnove čišćenja pamćenja“ odvija na nekadašnji spomendan Sedam žalosti BDM. Želio sam da taj Dan zadrži marijansku duhovnu dimenziju i da organiziramo hodočašće vjernika iz Novljanskog dekanata Gospi jasenovačkoj, čašćenoj osobito na Veliku Gospu, te oni – dolazeći pješice iz različitih župa – svojom pokorom, ispovijeđu, sudjelovanjem na svetoj misi, molitvom Isusovoj Majci i procesijom njoj u čast budu ti koji u Jasenovcu ostvaruju duhovno ozračje iskazivanja poštovanja i zahvalnosti svakoj jasenovačkoj i drugoj žrtvi na području Požeške biskupije, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili neku drugu pripadnost. Uključujemo u taj pobožni čin i žrtve Domovinskog rata u kojem je Jasenovac stradavao, ljudi bili prognani a župna crkva zapaljena. Očitujemo tako svoju duboku vjeru u moć molitve i djelovanja Duha Božjega zagovorom Isusove Majke, koji mijenja ljudska srca i savjesti te ona postaju sposobna za praštanje. Nastojimo na taj način služiti pomirenju i promicanju međusobnog povjerenja, čemu napose pridonosi redovito sudjelovanje pakračko-slavonskog episkopa Jovana na spomenutom pokorničko-molitvenom programu.
