KRŠTENJE PETOG DJETETA RODITELJA LUJIĆ U JAKŠIĆU

U nedjelju, 10. rujna 2023. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu Sv. Barbare u Jakšiću, i ondje na otvorenom prostoru pored župne crkve koja je u obnovi, predvodio misno slavlje, tijekom kojeg je krstio dječaka Josipa, peto dijete roditelja Roberta i Silvije Lujić, vjeroučiteljice. Riječi dobrodošlice biskupu Antunu uputio je jakšićki župnik Ivan Rončević, a djeca su mu darovala cvijeće. Zahvalivši župniku na dobrodošlici, biskup Antun je pozdravio nazočne, kazavši da se pridružuje župnikovoj radosti, kao i radosti roditelja Lujić i svih sudionika slavlja što se u našoj hrvatskoj zemlji ovdje u Jakšiću rodio novi čovjek, peto dijete u obitelji Roberta i Silvije Lujić. Spomenuo je da smo prije dva dana proslavili blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije – Malu Gospu, koji nas je podsjetio koliku nam je dragocjenost Bog podario u rođenju Marije, male i jednostavne nazaretske djevojke koja je prihvatila Božji naum o njezinu životu i poslanju, postala njegovom suradnicom, te je on po njoj ostvario djelo našega spasenja u Isusu Kristu. Kazao je da je rođenje ovog malog djeteta – kao i svako drugo rođenje – jedan od najznačajnijih događaju u Hrvatskoj, jer se i u njem počinje ostvarivati Božji naum o nama i za nas. Kazao je da stoga želi zajedno s roditeljima i svima nazočnima zahvaliti Bogu za ovo novo ljudsko stvorenje, ujedno zahvaliti roditeljima za suradništvo s Bogom, te im čestitati na petom opredjeljenju za život.

U homiliji biskup je upitao nazočnu djecu nisu li pogriješili što su na misno slavlje donijeli svoje školske torbe, kao da su krenula u školu na nastavu koje nema nedjeljom. Napomenuo je kako je upoznat s time da će na ovom slavlju na početku nove školske godina oni biti blagoslovljeni te po njima i školske torbe, poželjevši da budu blagoslovljeni u svojim školskim nastojanjima. Protumačio im je da biti blagoslovljen čovjek znači u dubini svoga bića nositi Božju prisutnost i osluškivati njegov glas u sebi te se ponašati po onome na što ga Bog poziva, te na taj način biti blagoslov sebi i svima oko sebe. Izrazio je radost što su se neki od školske djece za ovu prigodu odjenuli u narodnu nošnju, naznačivši time da postoji i jedna duhovna, Božja odjeća u koju treba odjenuti svoje srce.

Potom se biskup obratio svima nazočnima jesu li se ikad zapitali zašto neki ljudi svojim nečasnim namjerama i djelima čine naš svijet nesigurnim te su nam potrebni zaposlenici u zaštitarskim tvrtkama, koji čuvaju banke ili neke druge ustanove da ih netko ne opljačka, ili pak čuvaju ljude da im tkogod ne naudi. Kazao je da se to događa zato što smo mi ljudi bića ranjena zlom, pokvarenošću i grijehom. Ustvrdio je da nas spomenuti zaposlenici mogu do određene mjere zaštiti od vanjske ugroženosti i pomoći nam da se izvanjski osjećamo sigurnima, ali da postoji naša nutarnja ugroženost, trajno nam prijeti opasnost da postanemo iznutra bolesna i razorena bića, premda izvanjski, fizički možemo biti zdravi.

Navedene tvrdnje biskup je povezao s naviještenom Božjom riječju. U prvom čitanju prorok Ezekijel svjedoči da ga je Bog postavio biti stražarom Doma Izraelova, da bdije nad onime što se s ljudima događa u njihovoj nutrini, upozoravajući na opasnost da se ondje nastani zlo i gubitništvo, te poziva one u čijim se srcima to zbilo da se obrate, kako ne bi stradali zbog svoje bezbožnosti. Biskup je ustvrdio da smrt o kojoj Bog govori na prorokova usta nije prvenstveno fizičke naravi kojom ćemo svi umrijeti, nego duhovne naravi koja vodi u vječnu propast. Kazao je kako nam navedena prorokova riječ objavljuje Boga koji ne želi da bezbožnik umre, nego da se obrati i živi, te da u konačnici bude uspješno biće na onoj razini svoga postojanja za koju ga je Bog stvorio. Još je biskup rekao da je Bog svakom čovjeku u dubinu njegova srca upisao mogućnost promjene i rasta, te mu svojim nutarnjim glasom trajno poručuje da on može biti bolji, drugačiji i uspješniji, pozivajući ga da se trudi oko ostvarenja tih mogućnosti. U tom smislu veoma je važno da uz školsku pismenost budemo ljudi sposobni čitati i razumjeti spomenutu mogućnost koju nam je Bog dao, da budemo bolji i uspješniji ljudi, te je onda i u životu konkretno ostvarujemo, ustvrdio je biskup. Dodao je kako je pritom veoma važno reći hvala svima onima koji nas, kad krenemo putem bezbožnosti, bratski opominju da se toga klonimo i vratimo na Božji put.

Na to nas poziva sam Gospodin Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku, govoreći o bratskoj opomeni kao odnosu koji trebamo imati prema zlu koje drugi čine. Biskup je napomenuo kako grješnici nisu naši dušmani, nego ostaju braća, te se prema njima trebamo tako i odnositi, upozoravajući na postupnost koju Isus s obzirom na to zastupa u današnjem evanđelju. Ponajprije, brata trebamo opomenuti u četiri oka a ne javno, poštujući njegovo dostojanstvo i u grijehu, te mu na taj način pomoći da se ostavi grijeha i navedenim postupkom ne osjeti poniženim, nego da „dobijemo brata“, kako tvrdi Isus. Biskup je podsjetio na činjenicu da se u suvremenoj civilizaciji opomene ne odvijaju prema evanđeoskom naputku „u četiri oka“, nego „na sva usta“. Kroz sve moguće medije, internet i druge društvene mreže iznose se tuđe negativnosti i grijesi, ogovara se, kleveće i ocrnjuje, a neki proizvode i lažne vijesti, „fake news“. Biskup je naglasio da se takvim negativističkim i ne-evanđeoskim pristupom umnažaju neprijatelji, a ne braća i sestre, te društvo ostaje moralno zagađeno a međuljudski odnosi ranjeni. Spomenuo je kako ima onih koji tvrde da su za istinu te svakome na poprilično brutalan način govore u lice o njihovim zloćama. Istina koja drugoga ne oslobađa, nego ga vrijeđa i ponižava, zapravo nije istina za koju se zauzima Isus Krist, ustvrdio je biskup. On ne poistovjećuje grijeh s grješnikom, ne bori se protiv grješnika nego protiv grijeha da bi uzdigao grješnika u njegovu ljudskom dostojanstvu.

Valjalo bi zauzimati se u Crkvi i društvu za takav evanđeoski pristup grješniku i grijehu, kako bi se prevladalo zlo i promicali zdravi međuljudski odnosi, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne neka u ovom slavlju donesu važnu odluku ili se u njoj obnove: da ne žele biti trube kroz koje se razglašuje zloća drugih, i na taj način služi zlu da ono bude što prisutnije u pametima i djelima ljudi, i da se društvo tim putem sve dublje ukapa u zlo, nego da žele doprinositi evanđeoskom načinu oslobađanja ljudi od zla. Kazao je neka nasljeduju Gospodina Isusa razlikujući zlo od zločinca, grijeh od grješnika, te uvijek budu protiv zla tako da taj čin nikada nije nikada protiv čovjeka, nego za njega, imajući na pameti da i grješnik ostaje slika Božja, potamnjena doduše, ali uvijek njegova slika, koja ima svoje dostojanstvo i zavrjeđuje naše poštovanje. Kad bi se Bog prema nama odnosio kao što se mi ljudi počesto odnosimo jedni prema drugima, nitko od nas ne bi mogao opstati. Bog se, naime, prema nama odnosi s polazišta svoje milosrdne ljubavi i praštanja, te nas opominje sv. Pavao u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima, da ni mi nemamo jedni prema drugima nikakva drugog duga, osim da jedni druge ljubimo. Ljubav oslobađa i odrješuje od zla jer je milosrdna i prašta, te je ona jedini način na koji se može istinski pobijediti zlo, ustvrdio je biskup.

Upozorio je da se mali Josip, kojeg su roditelji donijeli na krštenje, rodio u svijetu ranjenom grijehom, postao dionik negativnosti i zala, ali da će u svetom krštenju biti uronjen u moć i snagu Isusove ljubavi na križu, te ga zlo neće moći nadvladati ako svakodnevno bude živio svoju krsnu povezanost s Isusom Kristom, pobjednikom nad zlom i smrću. Poželio je kršteniku Josipu i svim sudionicima slavlja da budu blagoslovljeni Božji suradnici u našoj domovini u pobjeđivanju dobra nad zlom, života nad smrću, obnavljajući svoju pripadnost Isus Kristu i njegovoj Crkvi svojom svakodnevnom molitvom, razmatranjem Božje Riječi, a osobito nedjeljnom svetom misom, pridonoseći da naš hrvatski duhovni identitet bude ono što Bog može u nama ostvariti i mi s njime.

Nakon svete pričesti biskup je blagoslovio osnovnoškolsku djecu, poželjevši im da u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini rastu ne samo u znanju, nego u svom duhu i kršćanskom ponašanju, te da postanu veliki hrvatski ljudi po onome što Bog ostvaruje u njima. Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima Lujić čestitao na krsnom preporođenju njihova petog djeteta. Poručio im je da budu ponosni što su na Božjoj strani i na strani života, svjesni da je to opredjeljenje povezano s trpljenjem, koje je izraz pobjedničke Isusove ljubavi. Izrazio je radost što župljani jakšićke Župe predvođeni svojim župnikom obnavljaju svoju župnu crkvu te se sveta slavlja održavaju pod otvorenim nebom, svjedočeći tako Bogu da im je on prvi i najvažniji, pozvavši ih da im to bude izazov za njihovu vjerničku obnovu jer su oni živa Isusova Crkva.

Nakon euharistijskog slavlja biskup se u župnom domu susreo s obitelji Lujić, ohrabrio je u njezinim vjerničkim opredjeljenjima, djeci uručio darove a roditeljima novčani prilog Požeške biskupije.