Biskup Antun Škvorčević pohodio je 27. ožujka 2024. požešku Kaznionicu. U velikoj dvorani Kaznionice zajedno sa zatvorskim dušobrižnikom Ivicom Bošnjakom i tajnikom Matejom Silukovićem biskup Antun je predvodio euharistijsko slavlje za osobe i djelatnike koji se nalaze u toj ustanovi.
Započinjući homiliju biskup je upitao sudionike slavlja kako bi naslikali sebe, ne polazeći od onoga što vide u ogledalu, nego od svoga srca i onoga što je u njemu. Kazao je kako prorok Izaija u naviještenom čitanju oslikava sebe polazeći od Božje prisutnosti u svom srcu, ustvrdivši da mu Bog daje vješt jezik da može krijepiti umorne, budno uho, pamet, oči, srce. Svi smo pozvani njegovati kulturu Božje blizine u svom srcu te na taj način biti ljudi kojima on oblikuje osjećaje da bismo nosili u sebi i iznosili jedni pred druge ono što je Božja snaga, svjetlo, život i pobjeda u nama, rekao je biskup Antun. Spomenuvši riječi pjesnika koji kaže: „Zašto bismo hodali maleni ispod zvijezda“, potaknuo je sve prisutne neka dopuste Bogu da im on oblikuje srca.
Biskup Antun je potom istaknuo kako sv. Matej u današnjem evanđelju opisuje da u Judinu srcu nije bilo Božje prisutnosti, nego je Zli u njega ubacio namjeru da izda Isusa. U razgovoru s dvanaestoricom Isus spominje da će ga jedan od njih izdati, misleći na Judu, koji je na neki način postao ovisnik o novcu, izgubivši svako drugo mjerilo odnosa prema čovjeku. Spomenuo je kako i u današnjem svijetu ima mnogo ovisnika, napose o alkoholu, drogi i kocki te takvi ljudi više ne žive sebe i vlastitu jedinstvenu i neponovljivu osobnost, nego ovisnost. Oni ne upravljaju vlastitim životom, nego ovisnost upravlja njima. Tako i Juda predstavlja sebe kao čovjeka koji želi za trideset srebrnjaka izdajnički predati Isusa Židovima u ruke da ga smaknu. Biskup Antun je upozorio sudionike slavlja kako evanđelist pomno bira glagole kojima opisuje događaj: da bi predao Isusa Židovima Juda ga izdaje, a Isus istovremeno sam sebe predaje za nas u smrt izvršavajući volju Očevu. Njegova predaja čin je ljubavi jače od smrti, koja je preokrenula našu sudbinu iz gubitništva u pobjedu. Nasuprot tome Juda je izdajom Isusa dobio trideset srebrnjaka, ali je izgubio sebe i svoju savjest. Izdavši Isusa, Juda je izdao prvenstveno sebe, vlastito postojanje i dostojanstvo. Biskup je kazao okupljenima neka zastanu i pokušaju prozreti u svom srcu da li se i u njih uvlači negativnost i zloća te se opredjeljuju za ono što je protiv njihova vlastitog dostojanstva. Pozvao ih je da ne budu izdajice samih sebe, nego se odupru napasti i grade s Isusom Kristom, onim koji je predao sama sebe »za nas«. Po svojoj muci, smrti i uskrsnuću Isus nas uvjerava da je Bog sav »za nas« i poziva nas da uskladimo svoj život s njegovim načinom djelovanja, kazao je biskup.
Obrazložio je sudionicima slavlja koliko je smisleno provjeravati sebe kakvi smo ljudi upravo polazeći od pitanja jesmo li u svom djelovanju »za druge« ili usmjereni isključivo na sebe, i svoju sebičnost u kojoj ostajemo izgubljena, prazna bića. Ustvrdio je kako tek živeći poput Boga »za druge«, mi istinski pronalazimo sebe u dimenzijama punine i smisla našeg postojanja. Kazao je kako to ima veliko značenje i za sve one koji se nalaze u zatvoru, napose po odnosu koji žive jedni prema drugima. Pozvao ih je neka krenu od svoga srca, potrude se da do njih dopre Božja moć ljubavi te ne ostanu samo na onome izvanjskom, nego iskuse kako je lijepo biti čovjek po duhovnim kriterijima kao što je život za druge. Kazao je kako je Uskrs zapravo Isus Krist, koji sa svojim »za nas« do u smrt ulazi u naša prolazna bića, ostvarujući u nama božanski dinamizam pobjede života nad smrću, koji po služenju Crkve traje već dvije tisuće godina. Poželio je da im u tom svjetlu Uskrs bude radostan.
