Na spomendan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u četvrtak 29. kolovoza 2024. godine požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Zapolju te predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe. U slavlju su sudjelovali svećenici Novogradiškog dekanata na čelu s dekanom i domaćim župnikom Mladenom Štivinom i arhiđakonom Mariom Sanićem te brojni vjernici.
Na početku slavlja župni pastoralni vijećnik Miroslav Dautović je u ime župljana uputio pozdravnu riječ biskupu Ivi te ukratko predstavio župnu zajednicu. S ponosom je istaknuo kako je mlada Župa Zapolje bogata duhovnim zvanjima te broji petoricu svećenika i nekoliko redovničkih zvanja. Naveo je potom brojne pastoralne aktivnosti prisutne u župnoj zajednici ustvrdivši kako one doprinose duhovnom, kulturnom i društvenom napretku cijele župe. Za slavlje svetkovine svoga zaštitnika, župljani su sudjelovali u trodnevnoj pripravi koju su predvodili Ivica Bošnjak, Filip Tomić i Matej Filipović, a uoči svetkovine održano je cjelonoćno molitveno bdijenje s klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Pozdravu i srdačnoj dobrodošlici pridružio se i župnik Štivin zahvalivši biskupu Ivi za dolazak, a vjernici u narodnim nošnjama su mu uručili prigodne poklone. Biskup je zahvalio na riječima pozdrava i dobrodošlice te iskazao radost što može u zajedništvu sa svećenicima i drugim vjernicima proslaviti svetkovinu njihova zaštitnika. Osvrnuvši se na pozdravni govor kazao je kako nam se Bog dariva na različite načine: po vjernicima, po župniku, ali posebno po svojoj riječi i u otajstvu euharistije te u različitim drugim susretima. „Duhovna zvanja koja ste spomenuli, plod su onoga što čini mladi Bog u životu mladih i starih. Naš Bog Isus Krist je mladi Bog. Njegova mladost je vječna. Njegova ljubav je uvijek svježa te neprestano oduševljava i privlači. Kao što je privukla lik i život Ivana Krstitelja, tako on ne prestaje privlačiti i svakoga od nas u svoje zajedništvo ljubavi“, zaključio je biskup pozivajući vjernike da i u ovom euharistijskom slavlju odgovore Bogu svojim srcem, vjerom, slobodom i ljubavlju.
Biskup je započeo homiliju govoreći kako o mučeničkoj smrti sv. Ivana Krstitelja izvještavaju trojica evanđelista, ali je kazao kako je za nas vrlo dragocjeno izvanbiblijsko svjedočanstvo židovskog povjesničara Josipa Flavija koji je 90. godine u svom djelu „Židovske starine“ zapisao: „U porazu Herodove vojske neki su Židovi vidjeli ruku Božju koja pravedno osvećuje smrt Ivana, zvanog Krstitelj. Herod je ubio toga čovjeka koji je poticao Židove da kreposno žive, ispunjajući uzajamnu pravednost, da budu pobožni prema Bogu i da prihvate krštenje. Smatrao je krštenje Bogu ugodnim kad se obavlja da čisti tijelo nakon što je duša bila prethodno očišćena pravednošću, a ne da čisti dušu. Kada je narod koji se strčao k njemu postajao sve brojniji jer je bio oduševljen njegovim riječima, Herod, bojeći se da bi velik Ivanov utjecaj mogao dignuti narod na pobunu, budući da je bio spreman poduzeti svaki pothvat koji bi on očitovao, smatrao je prikladnim da ga pogubi. Tako Ivan, žrtva Herodove sumnje, bí ubijen.“ Biskup se potom osvrnuo na evanđeoski izvještaj sv. Marka istaknuvši kako je temeljni uzrok Ivanove smrti to što je upozorio Heroda na grijeh preljuba s bratovom ženom. „Upozorio ga je na preljub, ali i na Božju zapovijed. I nama je često teško prihvatiti kada nam se kaže: Ne smiješ! Ne smiješ imati! Ne možeš to uraditi! Koliko puta smo s oltara čuli poruku svećenika ili biskupa da je nešto grijeh ili krivo. Nemojte to činiti! To je Božja zapovijed! Iako dobro znamo koje su Božje zapovijedi, mi unatoč tome često radimo po svome“, ustvrdio je biskup te kazao kako često čovjek svoje pogreške opravdava kritizirajući i prozivajući one koji su ga opomenuli.
Tumačeći nadalje Herodijadinu mržnju prema sv. Ivanu Krstitelju, biskup je zaključio kako ga je ona naumila pogubiti jer je rekao istinu koja joj se nije svidjela. Upitao je potom: „Koliko smo mi spremni prihvaćati istinu u svom životu. Imamo li snage prihvatiti ju kad nam drugi govori? Kako teško prihvaćamo istinu koju čujemo, a kad nam ne odgovara.“ Biskup je primijetio kako se često događa da čovjek ne prihvaća istinu koju mu govori netko iz njegove obitelji, a spreman je prihvaćati tuđe neistine, laži i ogovaranja. „Više vjerujemo drugima, nego onima s kojima živimo. To se događa zato što prihvaćamo laskanje koje odgovara ušima ili zato što imamo svoje interese i želje“, zaključio je biskup te pozvao vjernike da se ne boje prihvatiti kritiku i priznati vlastite pogreške. Razlažući nadalje evanđeoski ulomak biskup je kazao: „Lik Heroda i Herodijade pokazuju nam do koje se mjere može ići u neprihvaćanju istine i iskrivljivanju istine. Laž nije bila samo zlo do te mjere da se nekoga stavi u zatvor, nego i da mu se život oduzme“, kazao je biskup te nastavio govoriti o mučeništvu koje je prisutno u 20 stoljetnoj povijesti Crkve. „Brojni su mučenici posvjedočili kako su spremni ostati vjerni i položiti život za Boga, pa i onda kad su bili nevino osuđeni na smrt radi neistine, a radi laži, radi iskrivljene istine, montiranog procesa, radi mržnje prema Bogu ili Crkvi.“ Navodeći primjer bl. Alojzija Stepinca biskup je kazao kako se na katoličkim internetskim portalima mogu pronaći svjedočanstva o mučenicima diljem svijeta koji svakodnevno polažu živote radi vjernosti Kristu. „Živjeti za Boga i biti ustrajan u vjeri s njim, to na svoj način znači podnositi mučeništvo. Ne odbaciti Boga kad te drugi prezire zato što u njega vjeruješ, živiš po njegovim zapovijedima i zato što mu se moliš i ideš u crkvu može također biti tiho mučeništvo. Najsavršeniji oblik mučeništva je položiti život za Boga, iz ljubavi prema Bogu. Toliko ga ljubim, toliko mi znači, da sam spreman za njega umrijeti“, zaključio je biskup.
U nastavku homilije biskup je protumačio vjernicima svetopisamske tekstove o proroku Jeremiji i Pavlovoj poslanici Korinćanima te kazao kako se u oba primjera ističe važnost ustrajnosti u služenju Bogu. U tom smislu naveo je i evanđeoski izvještaj o sv. Ivanu Krstitelju te kazao kako je najveći uzor svakog mučeništva i savršene ljubavi prema Bogu sam Isus Krist. Svi navedeni primjeri, poručio je biskup, otkrivaju nam veličinu i dostojanstvo kršćanina. „Kršćanin ima dostojanstvo i veličinu u nesebičnoj ljubavi, ljubavi koja se temelji u vršenju Božjih zapovijedi i u služenju drugim ljudima“, poručio je biskup te nadodao kako osim dostojanstva kršćanin treba imati i ponos. „Biti kršćanin znači biti ponosan zato što pripadam Bogu i što ga slijedim. Mi često zaboravljamo na ovu dimenziju svoje vjere. Nemojmo zaboraviti lik Ivana Krstitelja koji je bio ponosni svjedok Božji. Njegova vjera i vjernost i danas nam govore i pozivaju nas da budemo ponosni zato što ljubimo Boga i bližnjega“, zaključio je biskup.
Na kraju homilije pozvao je vjernike da svjesni svoje grešnosti, ali i Božjeg milosrđa budu predani i vjerni Bogu. „Nasljedujmo njega svojim darivanjem. Taj put nasljedovanja Boga tražit će od nas katkada i mučeništvo. Mučeništvo je i kad nam netko prezre našu vjeru, kad izruga naše molitve, post, odlazak na misu, kad se obezvrijedi dobrota koju činimo. To su tihi i jednostavni oblici mučeništva, ali su znak ljubavi koju nam je Isus Krist darovao i na koju nas poziva. Onaj tko ljubi i slijedi put Božji, zna tko mu je uzor pa makar ga svi odbacili i prezreli. Važno je biti postojan i ustrajan u vjeri, hrabar i nesebičan u ljubavi, i velikodušan u svom srcu poput Ivana Krstitelja koji je sve dao da bi proslavio Boga i Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe – Isusa Krista.“
Nakon popričesne molite biskup Ivo je zahvalio župniku na pozivu te svim svećenicima i vjernicima za sudjelovanje u misnom slavlju. „Neka i nadalje vaša duhovna baština koju imate i u kojoj ste duboko ukorijenjeni bude znak ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To će biti blagoslov za našu biskupiju i za nova duhovna zvanja iz ove župe. Neka vaše svjedočenje vjere nadahnjuje sv. Ivan Krstitelj, osobito u svim trenucima životnih poteškoća i izazova. Nemojte posustati u ljubavi prema Bogu i čovjeku“, poručio je biskup te na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.
