Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna brojni vjernici iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata, od Virovitice preko Slatine do Našica hodočastili su u Voćin na pokrajinsku euharistijsku postaju u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres. Svetu misu predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz Virovitičkog, Slatinskog i Našičkog dekanata. Na početku misnog slavlja biskup je Gospi Voćinskoj pred njezinim likom uputio poklike, na koje su hodočasnici odgovarali pjevajući kongresno geslo »Krist danas i uvijeke, naša nada, aleluja!«
U homiliji je biskup svim hodočasnicima poželio dobrodošlicu u Gospino voćinsko svetište, čestitao im blagdan njezina rođenja, a voćinskom načelniku čestitao Dan općine. Rekao im je da je jutros bio Kutjevu, gdje je također proslavio Marijino rođenje s mnoštvom hodočasnika, koji su pljeskom pozdravili njegov prijedlog da večeras u njihovo ime pozdravi hodočasnike u Voćinu. Njihov pljesak je protumačio kao znak zajedništva požeške mjesne Crkve, koje je između ostalog i plod pobožnosti prema Isusovoj Majci. Kazao je da ćemo to zajedništvo snažno očitovati u nedjelju, 24. rujna u Požegi na Euharistijskom kongresu prigodom dvadesete godišnjice naše Biskupije. Rekao je kako je siguran da ćemo i s ovog slavlja otići ispunjenog srca, jer je u njihovoj hodočasničkoj pjesmi osjetio a na njihovim licima prepoznao vjerničku otvorenost njihova srca. njegovu toplinu i odanosti prema Isusovoj Majci.
Ispripovjedio im je kako je neki dan susreo skupinu mladića koji su preko svojih digitalnih uređaja uz pomoć neke aplikacije nastojali saznati hoće li im taj dan biti dobar ili loš. Osim tog kazao je kako ima ljudi koji uz pomoć karata, horoskopskih i drugih astroloških znakova ispituju jesu li rođeni pod sretnom ili nesretnom zvijezdom. To je pokazatelj, nastavio je biskup, naše ljudske težnje da otkrijemo koja je naša životna sudbina. Izrazio je svoje uvjerenje kako su hodočasnici došli i danas na Marijin rođendan u njezin Voćin još jedanput pogledati njezin sveti lik i nadahnuti se na njezinom primjeru vjere te se zajedno s njome opredijeliti za Boga živoga. Onoga koji nam je u Isusu Kristu posvjedočio da naša sudbina nije upisana u zvijezde ili bilo što drugo, nego u ono božansko srce koje je toliko osjećalo za nas ljude da je poslalo Sina svoga da bude čovjek s nama, preuzme našu prolaznost i smrtnost, te u nju unese svoju besmrtnost. U Isusu Kristu, ustvrdio je biskup, Bog nam je snažno poručio kako on nije protiv čovjeka, i to tako da je Sina svoga dao u smrt za nas.
Podsjetio je nazočne da svatko od njih dolazi iz konkretnih osobnih, obiteljskih i društvenih situacija, i da u sebi nosi nezadovoljstvo zbog života koji nije onakav kako bi željeli da bude. Današnja Božja riječ nas uvjerava da nama nije dovoljno ono što u životu možemo postići iz svojih ljudskih mogućnosti, i poziva nas po proroku Miheju da na svoj život i sve drugo oko nas gledamo Božjim očima. Rekao je da nam je Bog u smrti svoga Sina Isusu Krista otkrio tko smo mi, i da je Isusova smrt za nas na križu, polaganje za drugoga, Božji program u koji se na sasvim poseban način uključila Marija, skromna i jednostavna djevojka iz Nazareta. Ona vjerojatno nije previše razumjela ni ono što hoće car u Rimu ni kralj Herod u Jeruzalemu, niti ono što hoće jedna ili druga onodobna stranka, ali je iz svoje sabranosti pred Bogom jako dobro razumjela što Bog želi s njom ostvariti: po rođenju svoga Sina iz njezina majčinskog krila, po njegovoj smrti na križu izvesti najveći obrat – našu smrtnu sudbinu preokrenuti u život. Isusova smrt je očitovanje moći Božje ljubavi, one iste kojom je smislio i pokrenuo svijet i u njemu svakoga pojedinog od nas.
Na primjeru jedne umjetnice koja je nakon završene izrade određenog umjetničkog djela još sjedila pred njim nekoliko dana kako bi u njega utisnula energiju svoga stvaralačkog duh te ono zrači posebnom snagom ljepote. Isus nas želi uključiti u svoju pobjedu nad smrću na jednostavan a tako dubok način – euharistijskim otajstvom koje slavimo u svetoj misi, u koje je on utisnuo snagu svoje ljubavi za nas. Onaj tko slavi svetu misu i prima svetu pričest zahvaćen je Isusovim Duhom, njegovom energijom ljubavi, i već ovdje na zemlji postao dionikom njegove pobjede nad smrću. Divno je ono što nas je utemeljitelj naše Biskupije, sv. Ivan Pavao II. učio – ne samo u svojoj posljednjoj enciklici pod naslovom Ecclesia de Eucharistia – Crkva iz Euharistije, nego i primjerom vlastitog života – da se trebamo pričestiti presvetim otajstvom i tom otajstvu se klanjati u otvorenosti vjerničkog srca, kako bi nas iznutra zahvatila energija Isusove duha i ljubavi kojom on i u nama pobjeđuje smrt.
Biskup je spomenuo da su prvi kršćani svetu pričest nazivali lijekom besmrtnosti. Rekao je da nam medicinski lijekovi pomažu očuvati tjelesno zdravlje, ali samo do smrti, a da je jedini Isus Krist svojim tijelom položenim za nas, ona moćna ljubav koja pobjeđuje smrt, prisutna u svetoj euharistiji i kad se pričešćujemo ispunjamo se snagom koja nas liječi od naše smrtnosti. Radi toga vjernik na samrti ne traži ništa drugo nego samo još svetu pričest, koju nazivamo popudbina, ono što nam treba za prijelaz preko granice smrti. Pozvao je nazočne da svojim dolaskom u Požegu na Treći biskupijski euharistijski kongres u nedjelju, 24. rujna, i okupljanjem oko Isusova oltara na koji će iz Voćina biti prenesen lik Gospe Voćinske, i na kojem će svetu misu predvoditi kardinal Stanislaw Dziwisz, nekoć tajnik pape Ivana Pavla II., saberu sva naša ovogodišnja hodočašća u veliko kongresno euharistijsko slavlje. Rekao je da Marija želi da budemo ljudi koji u obitelj, politiku i gospodarstvo unose snagu Božje ljubavi, da ona dadne smisao svim našim djelatnostima.
Završavajući homiliju povjerio je Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj da moli s njima i za njih, kako se nitko od njih ne bi udaljio od Isusa Krista i ostao nemoćan. Zaželio je da Treći biskupijski euharistijski kongres bude snažni događaj koji će nas ljude putnike i patnike slavonskog dijela naše Hrvatske ljubavlju Isusa Krista povezati u snažno zajedništvo mjesne Crkve.
Nakon popričesne molitve uslijedila je euharistijska procesija sa službom svjetla u zajedništvu s Marijom, euharistijskom Ženom. Na svršetku slavlja biskup je najavio da će Marko Dušak, iz Župe Nova Bukovica, i Ivan Rončević, iz Župe bl. Ivana Merza u Slatini u nedjelju, 10. rujna u požeškoj Katedrali biti zaređeni za đakone. Preporučio ih je u molitve. Zaželio je svima da se ispunjeni Božjom blizinom sretno vrate svojim kućama. Hodočasničko slavlje završilo je malom procesijom koja je prenijela lik Gospe Voćinske s kongresnog prostora u crkvu, gdje je biskup predvodio čin povjere Isusovoj Majci.
