XXVI. NEDJELJA KROZ GODINU
Ez 18, 25-28; Fil 2, 1-11; Mt 21, 28-32
Božja dobrota
Ova prispodoba o dva sina opravdava usmjerenost Isusova naviještanja na prezrene i na grešnike koji se mogu obratiti nakon što su prvi put rekli ne. Ugledni ljudi, napose židovski vlasodršci, rekli su da Zakonu, ali su rekli ne Evanđelju koje je njegovo ispunjenje. Kako su mogli i dalje biti svjedocima božanskog spasenja? Umetanje 32. retka proširuje prispodobu na čitavu povijest spasenja: Židovima su oduzete njihove povlastice na korist poganima; sâm Ivan Krstitelj je to naslutio.
Taj nauk vrijedi i danas. Postoji način da se kaže da Crkvi, pokatkad na glasni način, koji se tumači zašto joj drugi kažu ne, dok su oni potajice u suglasju s Evanđeljem. Može se pripadati Ckrvi, i pritom joj okrenuti leđa. Ne onom bitnom može se jako doboo sakriti iza izričitog ispovijedanja, i da oni koji su naše svjedočanstvo prethodno odbili budu blizu Očevu srcu kao »izgubljeni sin«.
