Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje na Čistu srijedu – Pepelnicu, 18. veljače 2026. godine s obredom pepeljanja, a koncelebrirali su svećenici djelatni u središnjim biskupijskim ustanovama i u požeškim katoličkim školama na čelu s predstojnikom Ureda za katoličke škole Krunoslavom Jurakovićem. Na misi su sudjelovali učenici Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije predvođeni svojim ravnateljima, Franom Barišićem i Ivicom Bedeničićem, nastavnicima i profesorima, te djeca iz Dječjeg vrtića sv. Leopolda Mandića predvođena ravnateljicom Darijom Poleti i odgajateljicama.
Biskup je na početku mise podsjetio da se nalaze na početku korizme rekavši da je korizma „sveto vrijeme koje nas poziva da se iskreno i radosno pripremimo za proslavu Uskrsa. To je vrijeme obraćenja. Poziva nas da budemo bolji, da budemo više Božji“, poručio je.
Na početku homilije je podsjetio vjernike na riječi svetog Pavla iz Druge poslanice Korinćanima: „Sad je vrijeme milosno, sad je vrijeme spasa“, istaknuvši kako je korizma „milosno, najsvetije vrijeme“. Naglasio je kako korizma priprema vjernike za proslavu Uskrsa te da se njezin smisao može razumjeti samo u svjetlu otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća. „U središtu korizme je Isus i njegova patnja i križ, njegova ljubav, njegova žrtva, darivanje“, rekao je istaknuvši da je Isusova žrtva bila „čin ljubavi prema Ocu, iskrena žrtva, autentično predanje“.
Biskup Ivo se potom osvrnuo na Isusov govor o milostinji, molitvi i postu, naglasivši da Isus nas poziva na iskrenost i odbacivanje licemjerja. Pojasnio je da licemjerje znači, dvoličnost, neiskrenost i laž. Milostinju je opisao kao „znak darivanja, znak dobrih djela“ te istaknuo da ona treba biti iskreni dar naše žrtve i znak ljubavi prema bližnjima, osobito prema potrebitima i članovima obitelji. Govoreći o molitvi, naglasio je potrebu i važnost zajedništva s Bogom, da vjernici za Boga žrtvuju i pronađu vrijeme, bez obzira mole li u crkvi, u obitelji ili na drugom mjestu, te da molitva bude iskrena, upućena srcem. Post je opisao kao naše darivanje Bogu u poniznosti i žrtvu kojom pobjeđujemo 
sebe, da se tako naša duša jača i još više usmjerava prema Bogu. Biskup je upozorio da naši motivi posta, molitve i dobrih djela trebaju biti nadahnuti Isusovom ljubavlju i žrtvom na križu u kojoj on dariva sebe iz ljubavi prema Bogu i ljudima, da nas spasi i posveti. Euharistija nam uprisutnjuje Isusovu smrt na križu, a njegov križ nam otkriva smisao i narav naše žrtve, ljubavi i darivanja. U tom smislu i Isus nas poziva na milostinju, molitvu i post. Zato ono što činimo u svjetlu Isusovog upozorenja „Važno je da Bog zna, ne da budemo licemjerni“, rekao je, upozorivši na svakodnevne i razne oblike neiskrenosti prema Bogu, a prema i ljudima to su najčešće laži, ogovaranja i klevete, itd.
Na kraju je podsjetio na riječi obreda pepeljanja: „Obrati se i vjeruj Evanđelju“, tumačeći obraćenje kao poziv na promjenu ponašanja, da čovjek postane bolji i iskreniji prema Bogu, drugima i sebi, a to je i pravi smisao korizme. Homiliju je zaključio molitvom da Gospodin vjernike jača po svojoj žrtvi na križu, koju uprisutnjuje u svakoj misi, te ih učvrsti i u ljubavi i vjernosti.
Nakon homilije, biskup je blagoslovio pepeo kojim su zatim posipane glave prisutnih vjernika u znak obraćenja i pokore.
