Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u četvrtak 19. ožujka 2026. sprovodne obrede i misu zadušnicu u Župi sv. Jurja Mučenika u Vrbovi za preminulu Milku Volarić, majku svećenika Željka Volarića.
Tijekom sprovodnog obreda biskup je uputio izraze sućuti obitelji pokojnice u svoje ime i u ime svih svećenika, đakona, bogoslova i kolegijaša. Podsjećajući na životni put pokojne Milke. „Doživjela je lijepe devedeset tri godine i zaslužila je da joj Gospodin udijeli vječni mir i odmor od svih muka“, kazao je, između ostaloga.
Govoreći o njezinoj ulozi u obitelji, naglasio je važnost majčinstva. „Opraštamo se od žene i majke, svjesni da majka kad umire, uvijek prerano umire“, rekao je dodavši da je majka srce kuće i obiteljskog života. Dodao je kako „majčinska plemenita ljubav nema kraja“ te da godine njenog života ne umanjuju vrijednost majčine ljubavi, jer od svih godina važnija je ljubav koja izvire iz njezina srca i duše, a koja je zauvijek upisana u život obitelji i djece.
Istaknuo je kako se život pokojnice može promatrati kao tiho ostvarenje vjere u svakodnevici. „Želimo zahvaliti Bogu za dar njezina života, za sve što je učinila za brak i svoju obitelj, za odgoj djece, a nadasve što je svoju djecu vijek usmjeravala na putove Božje ljubavi i dobrote“, rekao je podsjetivši i na duhovni poziv njezina sina Željka.
Biskup je također istaknuo njezinu postojanost u vjeri unatoč životnim teškoćama. „Ni siromaštvo, ni ratne strahote, ni križevi ni patnje nisu je udaljavale od Boga“, rekao je, dodajući kako je svoju vjeru živjela u poniznosti, skromnosti i molitvi. U tom kontekstu citirao je i papu Benedikta XVI.: „Tko vjeruje u Isusa, zacijelo u životu ne vidi samo sunce, kao da bi bio pošteđen od patnja i teškoća, nego uvijek ima jasno svjetlo koje mu pokazuje put, put koji vodi u život u izobilju (usp. Iv 10,10). Oči onoga tko vjeruje u Krista i u najmračnijoj noći zapažaju svjetlo i već vide svitanje novoga dana.“ Zaključno je istaknuo kako život pokojne Milke promatramo u svjetlu vjere u Kristovo uskrsnuće.
Nakon sprovoda, u crkvi svetog Jurja slavljena je misa zadušnica. Na početku mise biskup Ivo je podsjetio na povezanost pokojnice s tom crkvom. „Ovdje je redovito dolazila, molila, slavila Gospodina i ovdje ju je Bog krijepio i jačao njezin život“, rekao je, pozvavši vjernike da mole za njezin pokoj i oproštenje grijeha.
U homiliji se biskup osvrnuo na biblijska čitanja, posebno na riječi apostola Pavla o preobrazbi ljudskog tijela. „Bog će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga svome tijelu slavnome“, istaknuo je, naglašavajući krhkost ljudskog života, ali i vjeru u besmrtnost.
Govoreći o značenju korizmenog vremena, naglasio je važnost jačanja vjere u uskrsnuće. „Važno je da budemo svjesni kako se naša preobrazba ostvaruje kroz naš život snagom molitve, zajedništva s Bogom i euharistije“, rekao je. Dodao je da se ta duhovna preobrazba ostvaruje sudjelovanje u slavljima svetih sakramentima i pobožnostima, među kojima je naglasio pobožnost križnoga puta i djela milosrđa .
Osvrćući se na život pokojne Milke, rekao je da je uvjeren, kako je i ona u sakramentima, pobožnostima i molitvenom životu „toliko puta doživjela iskustvo Božje blizine koje ju je mijenjalo i krijepilo njezin život“. Naglasio je i potrebu trajne budnosti u vjeri kako bi i sami bili spremni za Gospodina kada dođe.
Na kraju mise biskup Ivo je podsjetio kako se toga dana slavi svetkovina svetog Josipa, koji je između ostaloga zaštitnika Crkve i umirućih. „Njemu se molimo da budemo pripravni kada Gospodin dođe“, rekao je, pozvavši okupljene da nastave moliti i za pokojnu Milku i još jednom zahvali Bogu za njezin život.
