Generalni vikar Požeške biskupije Marko Čubelić predvodio je u nedjelju 11. listopada 2026. godine euharistijsko slavlje u Župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradišci, tijekom kojega je predstavio petoricu izvanrednih služitelja svete pričesti u spomenutoj Župi.
U prigodnoj homiliji je predslavitelj podsjetio na evanđeosku prispodobu o kralju koji priređuje svadbu svome sinu. Tumačeći prispodobu, istaknuo je da kralj predstavlja Boga, kraljev sin Isusa Krista, a svadbena gozba Kraljevstvo nebesko u koje su pozvani svi ljudi. Na temelju odnosa prema Božjem pozivu izdvojio je tri skupine ljudi.
Prvu skupinu čine oni koji su zvani na gozbu, ali imaju nešto važnije od gozbe, prednost daju svakodnevnim poslovima, materijalnoj sigurnosti i vlastitim obvezama. Naglasio je da problem nije u radu, odmoru, sportu ili drugim svakodnevnim aktivnostima, nego u trenutku kada one postanu važnije od Boga. „Čovjek može imati pun raspored, a prazno srce. Može biti zauzet od jutra do mraka, a da se nikada ne zapita kamo ide njegov život“, poručio je propovjednik, upozoravajući na opasnost zanemarivanja duhovnog života zbog svakodnevnih briga.
Druga skupina ljudi su oni koji se nalaze na gozbi, ali nemaju adekvatno svadbeno ruho, odnosno prihvaćaju Božji poziv, ali nisu spremni u potpunosti uskladiti svoj život s vjerom. Riječ je o ljudima koji žele služiti Bogu, ali istodobno nastoje zadržati naklonost svijeta i izbjeći odricanja koja vjera može zahtijevati. „Kod njih nedostaje prave ljubavi. Njihova se ljubav izvana često čini dobrom i plemenitom. No, što se događa kada se zagrebe malo dublje? Kada pomažu, traže priznanje. Čine nešto za drugoga, ali očekuju da im se to vrati. Govore da nekoga vole, a žele da taj bude onakav kakvim su ga oni zamislili. Kada ih se povrijedi, tada se njihova ljubav pretvara u šutnju ili osvetu“, poručio je dodavši da se tada pokazuje da njihova ljubav nije u istini ni prema Bogu, ni prema sebi, ni prema drugima.
Treću skupinu ljudi čine oni koji se nalaze na gozbi i imaju svadbeno ruho koje kralj traži . To su osobe koje prihvaćaju Božji poziv i nastoje živjeti u skladu s njim. Propovjednik je u tom kontekstu svadbeno ruho protumačio kao simbol ljubavi koja proizlazi iz čistoga srca, dobre savjesti i iskrene vjere. „Ti ljudi nisu oni koji nikada nisu sagriješili. To nisu ljudi koji su uvijek sve razumjeli, koji nisu nikada bili ljuti, povrijeđeni ili razočarani. Nisu to ljudi koji nikada nisu osjetili zavist, ponos ili želju da budu priznati. Razlika između druge skupine ljudi i ove je što ova skupina ljudi ne želi da takvo srce ostane njihovo konačno stanje. Ne mire se s grijehom. Oni žele da ih Bog mijenja, čak i onda kada ta promjena boli i kada ih suočava s onim što bi najradije sakrili od sebe i drugih“, pojasnio je.
Zatim je podsjetio na značenje euharistije, istaknuvši da Krist vjernicima ne daje samo nešto svoje nego samoga sebe. Dodao je da primanje Krista podrazumijeva i spremnost da vlastiti život postane dar drugima.
Na kraju homilije pozvao je vjernike na preispitivanje vlastitoga odnosa prema Bogu i ljudima, naglasivši da konačno mjerilo vjere neće biti broj sudjelovanja na misama ni dojam koji je netko ostavljao pred drugima, nego ljubav koju je nosio u srcu i pokazivao konkretnim djelima. „Ljubav nije samo riječ i osjećaj. Ona je uvijek konkretna“, poručio je generalni vikar, zaključivši molitvom da svi budu otvoreni Božjoj ljubavi koja mijenja čovjeka i vodi ga prema punini zajedništva s Gospodinom.
