DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Iz 40, 1-5.9-11; Ps 85 (84); 2 Pt 3, 8-14; Mk 1, 1-8
Obraćenje
Evanđelist Marko na početku svog evanđelja opisuje djelovanje Ivana Krstitelja (Mk 1, 1-8). On to čini iz liturgijskog gledišta; uspoređuje Ivana s glasnikom iz knjige Malahije proroka (Mal 31, 1), koji je poslan proročkim svećeništvom očistiti hram (Mk 1, 3). Također naglašava da je pranje na koje Ivan poziva istovremeno obred i poziv na vjeru (Mk 1, 4). To je najstarije poznato svjedočanstvo o povezanosti između obreda i riječi. Ivan Krstitelj poziva na korjenito obraćenje i za njegov znak uzima obredno pranje, pri čemu pojedinac ne pere samog sebe, kao što je to slučaj kod drevnih pranja, nego ga pere onaj kome je to povjereno u zadaću, kako bi Božja inicijativa u tom događaju spasenja bila jasno vidljiva.
Moderni čovjek je suzdržan pred obraćenjem na koje poziva Ivan Krstitelj. Ponajprije stoga što je upakirano u pokornički obred. Nije li obraćenje, koje je povezano s jednim obredom, u opasnosti čovjeka otuđiti od njegove stvarne odgovornosti u svijetu? A onda i stoga što Ivanovo pokorničko propovijedanje ljudima suprotstavlja strašnog Boga.
Obraćenje na koje Isus poziva je nešto potpuno drugačije. Ono je opredjeljenje za Božje kraljevstvo do samooplijenivanja i raspoloživosti za poticaje Duha; ono nije navezano ni na kakav izvanjski obred i otvoreno je »cijelom svijetu«. Prije svega, ono je odraz Božje »strpljivosti«. Obraćenje otvara za pravu ljubav i njoj je u službi. Tu više nema nikakve opasnosti otuđenja, naprotiv, čovjek je od sada pozvan pokrenuti svoje energije i upotrijebiti ih za konkretne i trajne projekte u službi pravoga sveopćeg bratstva, koje Bog u Isusu Kristu želi ostvariti.
