17. travnja 2018.
utorak
Dj 7, 51 – 8, 1a; Ps 31 (30); Iv 6, 30-35
Od umnoženog kruha do kruha života
Po Ivanovim riječima umnažanje kruha Isusu je povod da svoje slušatelje uvede u otajstvo svoje osobe. Međutim, mnoštvo je isprva loše na to pripravljeno; ono je samo tražili propadljivu hranu i čudotvorca (Iv 6, 26-27), dok je njegova hrana vječni život (Iv 6, 29) a on Božji poslanik (Iv 6, 29). Mnoštvo sada traži znak na kojem bi moglo utemeljiti svoj pristanak (Iv 6, 30), jer umnoženi kruh nije toliko vrijedan kao mȁna, koje je bila kruh s neba (Iv 6, 31). Odgovorom da je mȁna bila znak Božje ljubavi, ali da nije stvarno bila kruh koji je sišao s neba i ljudima dao život (Iv 6, 32-33), Isus ih je uputio na put objavljivanja njegove osobe. No, njegovi slušatelji ni ovoga puta ne razumiju (Iv 6, 34). Isus stoga mora otvoreno naviještati da je on »kruh života« (Iv 6, 34), koji konačno siti svaku glad (Iv 6, 34).
