15. svibnja 2018.
utorak
Dj 20, 17-27; Ps 68 (67); Iv 17, 1-11a
Božja slava u Isusovu križu
»Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga!« (Iv 17, 1). Čas muke je osobito mjesto osobito gdje je snažno potvrđeno Isusovo božanstvo, njegova »slava« kao jedinorođenog Sina. Time što je Isus svoju poslušnost Bogu očitovao u bespogovornoj vjernosti svom ljudskom postojanju, jasno je kao Sin posvjedočio svoju korjenitu ovisnost o Ocu. Vjerovati u Isusa znači »priznati« da je on »došao« od Oca (Iv 17, 8) i da ga je on »poslao« (Iv 17, 3); s naše pak strane to znači biti suglasni da nas je Otac predao Sinu da možemo baštiniti život vječni n(Iv 17, 2). To pretpostavlja da i mi idemo putem poslušnosti kojim je oh prethodno išao.
