“I Riječ tijelom postade nastani se među nama!” (Iv 1,14)
Dragi vjernici, braćo svećenici, poštovani redovnici i redovnice Požeške biskupije!
Sretan Vam prvi Božić u Požeškoj biskupiji! Rođenjem Isusa Krista u Betlehemu prije gotovo dvije tisuće godina Bog je na nov i nepovratan način stao na stranu čovjeka, solidarizirao se s njime u svemu, osim u grijehu, te otada više nismo sami na ovoj zemiji, prepušteni svojim vlastitim nemoćima i umiranju, niti izgubljenici u svemiru. Sin Božji se svojim utjelovljenjem “na neki način sjedinio sa svakim čovjekom” (GS 22), štoviše poistovjetio se s “najmanjom braćom” (usp. Mt 25,40), poniženom, obespravljenom, siromašnom, prognanom, kakvih je zbog minuloga rata mnoštvo i među Vama u Požeškoj biskupiji.
Ovo čovjekoljublje koje je Bog pokrenuo rođenjem svoga Sina u betlehemskoj štalici živjelo je i na prostorima drage nam domovine i plemenite Slavonije mnoga stoljeća te u različitim povijesnim okolnostima dobivalo uvijek nove izraze: od prosvjetnoga, kulturnog i gospodarskog do dobrotvornog, medicinskog i tješiteljskog, osobito u teškim vremenima osmanlijske i drugih stranih vladavina i sistema sve do posljednjega, kojeg smo bili svjedoci nakon Drugog svjetskog rata. To su čovjekoljublje k nama donijeli prvi navjestitelji evanđelja, te je ono po neizbrisivom djelu benediktinaca, dominikanaca, franjevaca, cistercita, isusovaca, sestara milosrdnica i drugih revnih Kristovih djelatnika duhovno prepoznatljivo oblikovalo našu zemlju. Mi smo dužnici toj uljudbenoj baštini koja je krenula od Betlehema i stigla do nas te se ne smije zaustaviti i pred kraj drugoga tisućljeća ugušiti u nasrtaju kulture smrti.
Osnutak Požeške biskupije na svoj način u jedno sabire sve te dragocjene povijesne niti ovoga prostora i želi ih u suvremenome svijetu s novim zamahom i snagom, nakon teškog iskustva nedavnih ratnih stradanja, duhovnoga i materijalnog opustošenja oblikovati u obnovljeni život provjerena identiteta i smisla koji je vjekovima pratio trajanje čovjeka pod ovim suncem. Svima nam se u novoj biskupiji tješnje povezati u svijesti vjere, u Duhu Svetom, oko Božje Riječi na čelu s prvim pastirom nove mjesne Crkve te rukom u ruci, srcem žarkim, složnim snagama širiti vrijednosti utjelovljenskoga čovjekoljublja, u svakom položaju, u politici, u gospodarstvu, u prosvjeti, znanosti, kulturi, obitelji, školi, poduzeću, na javnome mjestu, svuda i svagdje zauzimajući se za čovjeka kao vrhovnu vrijednost na ovoj zemlji, za koju je Sin Božji krvavo položio sebe u smrt.
Braćo i sestre! Neka Vam u tom smislu bude svijetao hod ususret trećem tisućljeću i blagoslovljena godina Duha Svetoga 1998. Te neka bude sve snažnije življeno zajedništvo jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, odsada na nov način u našoj Požeškoj biskupiji. – Krist danas i uvijeke po Duhu Svetome!
Zahvaljujući Vam za molitve, darove, čestitke i nadasve vjerničku srdačnost kojom ste mnogi sudjelovali na slavlju uspostave Požeške biskupije i ređenju njezina biskupa, sve Vas od srca pozdravlja prvi biskup Vaše nove biskupije.
✠ Antun Škvorčević
požeški biskup
Požega, 17. prosinca 1997.
