Braćo i sestre, dragi vjernici Požeške biskupije!
Srdačno vam čestitam Veliki jubilej 2000. obljetnice rođenja Gospodina našega Isusa Krista onim istim riječima kojima je anđeo navijestio to rođenje pastirima: “Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin”! (Lk 2,10-11). Oznake, koje anđeo daje Isusu, sinu Marijinu, rođenu u Betlehemu objava su Božja o njegovoj jedinstvenosti u povijesti čovječanstva. Jedini on je Spasitelj, Krist, Gospodin, “Živi” (Otk 1,18), “Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi” (Otk 1,4). On, savršeni Bog i pravi čovjek, u smrti na križu i uskrsnuću ostvario je ono što može samo ljubav Božja, prijelaz iz smrti u život kao konačni odgovor na čovjekovu dramu traganja za smislom svoga postojanja i samoga svemira. Ljubav Božja ne može zastarjeti te događaj Isusa Krista u srcu povijesti ima presudno značenje i za naš suvremeni svijet, koji se unatoč velikim koracima znanstveno-tehničkog napretka i prodoru u zakonitosti svemira grči u strahu da upravo zbog svega onoga što je u njegovim naraslim moćima ne izgubi svoje ljudsko lice. Stoga ni danas nitko kao On nije zavrijedio da mu poklonimo prvu i najveću pozornost vjere, nade i ljubavi. On je program jubilejske 2000. godine.
1. Sva duhovna nastojanja u svetoj godini valja nam stoga usmjeriti na posvemašnju otvorenost srca, duše i savjesti, cijeloga svoga života Isusu Kristu! Upravo na to nas poziva i geslo naše Biskupije “Krist danas i uvijeke”, skraćenica gesla Velikog jubileja “Krist jučer i danas isti je i uvijeke” (Heb 13,8). Crkva, nositeljica duhovne baštine, koju joj je povjerio sam njezin Utemeljitelj, kao brižna majka pruža svojim sinovima i kćerima brojna prokušana sredstva, da kroz njih postanu dionicima njegova spasenjskog djela. Potiče ih da s novim raspoloženjem pristupe k slušanju i razmatranju Božje riječi, poslušaju što im to Gospodin govori, da uznastoje obraćenim srcem ozbiljnije živjeti po njoj, truditi se oko dubljeg zajedništva s Isusom Kristom i braćom i sestrama kroz redovito sudjelovanje na nedjeljnoj svetoj misi, temeljitu svetu ispovijed i primanje drugih sakramenata, kroz zauzetost u djelima kršćanske dobrotvornosti. Poziva ih da svjedoče svoju opredijeljenost za civilizaciju ljubavi po životu vjernosti u braku i poštivanju začetog, da nastoje na svim razinama javnog života promicati opće dobro, unoseći u sve društvene pore duh ljubavi, solidarnosti, radosti, mira, blagosti, pravednosti, poštenja, praštanja i milosrđa.
To je najbolji korak kojeg možemo učiniti i mi u našoj Požeškoj biskupiji na kraju dugoga i početku trećega kršćanskog tisućljeća. On će biti u kontinuitetu s našom trinaeststoljetnom poviješću, protkanoj zlatnom niti vjere, nade i ljubavi, provrele iz krsnog opredjeljenja velikog broja sinova i kćeri hrvatskoga roda, po kojoj su upisane u njegovo biće kršćanske vrijednosti. Dok kreće duhovni jubilejski hod 2000. neka nitko u našoj Biskupiji ne ostane po strani, nego se zajednički uputimo u “Godinu milosti Gospodnje” (Lk 4, 19).
2. U buli najave Velikog jubileja “Otajstvo utjelovljenja” papa Ivan Pavao II. podsjeća da je proslava jubilejskih godina kroz povijest bila obogaćena znakovima ”koji svjedoče o vjeri i pomažu pobožnosti kršćanskog puka” (br.7). Hodočašće je jedan od najstarijih jubilejskih znakova te ono kao putovanje na pojedina sveta mjesta, prvenstveno u Svetu Zemlju i Rim a onda u različita svetišta i druga posvećena kršćanska mjesta, očituje vjernikov duhovni hod za Isusom Kristom u životu ljubavi kroz koji se ulazi u kuću i zagrljaj Očev. Hrvati imaju dugu hodočasničku tradiciju. Veliki talijanski pjesnik Dante Alighieri, promatrajući vjeru Hrvata hodočasnika pred relikvijom Veronikina rubca u bazilici sv. Petra u Rimu prigodom svete 1300. godine, opisuje ga kao čovjeka nezasitne čežnje za Božjim licem:
“Poput onoga koji možda iz Hrvatske
dođe da vidi našu Veroniku,
pa svojom vjekovječnom čežnjom nezasićen
Kaže u misli, dok se pokazuje (rubac),
‘o Gospode moj, Isuse Kriste, pravi Bože,
tako li je, dakle, izgledalo lice tvoje’?” (Raj, XXXI, 103)
Svojim hodočašćenjem u jubilejskoj godini bit ćemo na svoj način nastavljači duge bogotražiteljske povijesti ljudi iz našega naroda. Uputit ćemo se ponajprije na biskupijsko hodočašće u Svetu Zemlju od 23. veljače do 1. ožujka 2000. godine. Njime ćemo iskazati svoje poštovanje prema povijesno-spasenjskom djelu Boga Otaca, koje pamti ta zemlja, ali još većma učvrstiti svoju vjeru u Isusa Krista, hodeći tragovima posvećenima njegovom smrću i uskrsnućem. Premda ćemo hodočastiti u ograničenom broju, bit će u našoj ljubavi prema Isusu Kristu i molitvi nazočna cijela naša Biskupija, svi njezini vjernici.
Prošle godine bili smo na prvom biskupijskom hodočašću u Rimu i iskazali svoju zahvalnost svetom ocu Ivanu Pavlu II. za utemeljenje Požeške biskupije te ujedno obnovili vjeru na grobovima apostolskih prvaka i mjestima spomena prvih kršćanskih mučenika. No, u svetoj godini bit ćemo predstavnički nazočni na pojedinim slavljima u Rimu zajedno s hodočasnicima iz drugih naših biskupija, između ostalog na susretu svećenika, Međunarodnom euharistijskom kongresu, susretu mladih i obitelji. S hodočašćem u Rim povezan je i prolaz kroz Sveta vrata na tamošnjim patrijarhalnim bazilikama a ona zorno podsjećaju na spasenjski prolaz kroz Isusa Krista, koji za sebe reče “Ja sam vrata!” (Iv 10, 7) i u njem na ulazak u stanje milosti, dok hodimo prema konačnom ulazu u puno zajedništvo blaženog života s Ocem u Duhu Svetom.
3. Poseban pak tradicionalni jubilejski znak jest oprost, koji je “otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivnja već izbrisana. To otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca”. (Katekizam Kaotličke Crkve, br. 1471). U buli proglasa Velikog jubileja “Otajstvo utjelovljenja” naznačeni su uvjeti za dobivanje oprosta: 1. Sakramentalna ispovijed koja ide za istinskim obraćenjem srca; 2. sudjelovanje na svetoj misi i primanje svete pričesti; 3. Molitva na nakanu Svetog Oca kao znak zajedništva s cijelom Crkvom: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu; 4. Karitativna djela kao što su pohod bolesnicima, zatvorenicima, starima i osamljenima, hendikepiranima, napuštenoj djeci, mladima u poteškoćama i svima koji su u potrebi.5. Pohod oprosnih crkava. Potpuni jubilejski oprost postiže se uz spomenute uvjete samo jedanput na dan i može biti primijenjen sa samog sebe ili za duše u čistilištu. No, oprost je moguće zadobiti i putem određenih djela pokore, kao što su uzdržavanje barem jedan dan od pušenja, od alkohola, post prema općim odredbama Crkve, darivanjem određenog iznosa siromasima, izbjeglicama, kroz vrijeme posvećeno djelatnostima u korist općeg dobra ili neke druge osobne žrtve.
U Požeškoj biskupiji oprosne su crkve tijekom cijele jubilejske godine katedrala i Svetište Majke Božje u Voćinu, proštenišne crkve na dane hodočašća, crkva sv. Lovre u Požegi na dan zaštitnika i suzaštinika crkve, 10. kolovoza i 10. veljače i na dan posvete crkve 15. studenog te svaka župna crkva na dan zaštitnika župe i godišnjeg klečanja. Razumije se da je za postizanje oprosta u spomenutim crkvama potrebno ostvariti uz navedene uvjete. U našu katedralu u Požegi kao oprosnu crkvu hodočastit će se po pojedinim dekanatima tijekom korizme 2000. godine po ovom rasporedu: 12. ožujka Novokapelački i Novogradiški dekanat; 19. ožujka Požeški dekanat; 26. ožujka Našički dekanat; 2. travnja Pakrački i Novljanski dekanat; 9. travnja Virovitički dekanat. Braća svećenici učinit će sve da taj pobožni čin bude uistinu na duhovno dobro vjernika, kroz njihovu pripravu za hodočašće a osobito kroz svoju raspoloživost za slavljenje sakramenta pomirenja tom prigodom. Ujedno bit će to prvo hodočašće vjernika naše mlade biskupije u svoju katedralu, te će ono također doprinijeti izgradnji i učvršćenju njihove pripadnosti i zajedništva u novoj mjesnoj Crkvi.
4. S duhovnim nastojanjem oko obraćenog i pomirenog života Sveti Otac je povezao i čin priznavanja propusta koje su tijekom povijesti počinili oni koji su nosili kršćansko ime, nazvavši to znakom čišćenja pamćenja. To je sastavni dio evanđeoskog poziva na obraćenje. Grijesi ljudi Crkve zasjenili su njezinu svetost te kroz njihovo priznanje ona može zasjati u svojoj izvornosti. Papa Ivan Pavao II. taj čin proglašava jubilejskom obvezom kršćana: “Kao nasljednik Petrov tražim i zahtijevam da se Crkva u Svetoj godini milosrđa, ojačana svetošću koju prima od svoga Gospodina, pokloni pred Bogom i zatraži oprost za prošle i sadašnje propuste svojih sinova. Svi su sagriješili i nitko se ne može smatrati pravednim pred Bogom (usp. 1 Kor 8,46). Neka se bez straha ponavlja: ‘Sagriješismo mi i oci naši!’ (Jr 3,25), ali neka svi budu sigurni da ‘ondje gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost’ (Rim 5,20)” (Otajstvo utjelovljenja, br. 11).
Pozivam braću svećenike, redovnike i redovnice te sav Božji narod Požeške biskupije da se u petak, 14. travnja 2000. godine svi saberemo u molitvi, postu, i drugim djelima pokore i kršćanske dobrotvornosti pred našom prošlošću i sadašnjošću te u poniznosti srca priznamo grijehe koji terete biće Crkve u našem narodu te oslobođeni kroz Božje milosrđe uzmognemo izgraditi prave stavove i prema pojedinim događajima osobito iz ovog stoljeća, u kojima je progovorila mržnja i osveta, učinjeni mnogi zločini pod različitim zastavama, nanesene nepravde nedužno osuđenima, trpljenja i umiranja. U tom nastojanju bit će nam snažan putokaz “Pismo Hrvatske biskupske konferencije o pedesetoj obljetnici završetka drugoga svjetskog rata” iz 1995. godine, koje potiče na praštanje, pomirenje i poziva na pokoru zbog sinova Crkve koji nisu svjedočili za Krista, nego su bili na sablazan svojim načinom razmišljanja i djelovanja.
5. Ujedno u toj slobodi jasnije će nam zasjati veličina i slava naših mučenika, koji su dali živote u teškim povijesnim okolnostima osuđujući zločine, pomažući ugroženima, zauzimajući se za pravo nepravedno osuđenih, kao i onih koji su bili ubijani, osuđivani i zatvarani samo zato što pripadaju određenom narodu ili vjeri. Predvodi ih blaženi mučenik Alojzije Stepinac. Dan čišćenja pamćenja u isto vrijeme neka bude popraćen u našoj Biskupiji i slavnim spomenom mučenika. Već postoje zapisi svjedoka o mučenjima, ubojstvima i utamničenjima mnogih ljudi Crkve u našoj novijoj povijesti a neke valja još sabrati ili dopuniti uz pomoć onih koji ih pamte te sastaviti martirolgij naše Požeške biskupije da i budući naraštaji mogu uzdizati zahvalnost Bogu za njegove vjerne sluge i službenice.
6. Jubilejska godina na poseban način je euharistijska. Papa Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu “Nadolaskom trećeg tisućljeća” piše: “Dvijetisućita će biti intenzivna euharistijska godina: u sakramentu Euharistije Spasitelj, utjelovivši se u utrobi Marijinoj prije dvadeset stoljeća, nastavlja se nuditi čovječanstvu kao izvor božanskog života” (br. 55). U Rimu će se održati Međunarodni euharistijski kongres od 18. do 25. lipnja 2000. godine na temu “Isus Krist jedini Spasitelj svijeta, kruh za novi život” a pod geslom “Zdravo Tijelo porođeno od Marije Djevice”. U Hrvatskoj će svaka biskupija održati svoj euharistijski kongres sa spomenutom temom a pod geslom “Zdravo Tijelo Isusovo, od Djevice porođeno”. Požeška biskupija sabrat će se oko otajstvene euharistijske prisutnosti Tijela Kristova na euharistijskom kongresu u Voćinu 24. rujna 2000. godine. No, po odluci Hrvatske biskupske konferencije korizma 2000. godine bit će vrijeme zajedničke priprave, u kojoj će osobitu pozornost trebati posvetiti intenzivnijoj katehezi o euharistiji, djelatnijem sudjelovanju u njoj te traženju pojedinih sredstava za unapređenje ljudske osobe i pravednu raspodjelu dobara. Za ovu prigodu sve župe primit će posebno pripravljenu građu, kao pomagalo za što bolji zajednički korizmeni duhovni hod.
Razumije se da će svetkovina Tijela i Krvi Kristove 2000. godine biti prigoda da se svaka naša župa obnovi u svijesti euharistijskog zajedništva i da se kao takva javno očituje u procesiji s Presvetim. Dan godišnjeg klečanja u pojedinim župama okuplja tradicionalno sve svećenike određenog dekanata. Budući da je toga dana pojedina župna crkva ujedno i oprosna crkva, zacijelo će biti od posebne duhovne koristi potaknuti vjernike iz dekanata da se pridruže euharistijskom slavlju i pobožnosti toga dana kao dekanatskom euharistijskom zborovanju. Svaki će župnik sa svojim suradnicima a osobito vjeroučiteljima tražiti mogućnosti da u svojoj župi pokrene različite slojeve vjernika, posebno pak djecu i mlade u euharistijska gibanja.
Euharistija kao sakrament jedinstva Crkve trajan je poticaj i poziv da vjernici nastoje oko vidljivog jedinstva Crkve. Velike podjele Crkve koje su nastale u drugom kršćanskom tisućljeću zbog grijeha ljudi može iscijeliti samo Isus Krist snagom svoga Duha. Stoga će molitva za jedinstvo kršćana, kao čin vjerničkog otvaranja za djelovanje Duha Svetoga, biti sastavni dio duhovnog hoda tijekom jubilejske godine. U okviru Svjetske ekumenske molitvene osmine u nedjelju, 23. siječnja 2000. u svim župama Požeške biskupije bit će poseban dan molitve za jedinstvo kršćana.
Sa žarkom željom da jubilejska 2000. obljetnica rođenja Isusa Krista bude uistinu vrijeme milosti i obraćenja, duboke duhovne obnove pojedinaca, obitelji i župnih zajednica u našoj Požeškoj biskupiji sve vas, braćo i sestre, srdačno pozdravljam, preporučujem zagovoru Presvete Bogorodice te zazivam na vas blagoslov Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
U Požegi, 15. prosinca 1999.
+ Antun Škvorčević
požeški biskup
