Biskupova korizmena poruka 2002.

3

Časna braćo svećenici, poštovani redovnici i redovnice, dragi vjernici!

Na Čistu srijedu započelo je korizmeno vrijeme. U liturgiji toga dana svećenik je posipao pepelom glave vjernicima i govorio Isusove riječi: «Obratite se i vjerujte Evanđelju!» (Mk 1,15). Kojeg li znakovitog čina! U pepeo ništavila udahnuta je Isusova riječ slobode i života. Zacijelo, svatko bi od nas mogao beskrajno dugo i do u pojedinosti točno opisivati pepeo nemoći i razbijenosti osobnoga i zajedničkog trenutka u Hrvatskoj. No, usredotočenost na probleme, zaoštravanje pitanja, traženje krivaca gomila nemoć i ne otvara perspektive. Isus nas poziva da izađemo iz stanja zatočenosti neuspjesima, izmorenosti frustracijama i pritisnutosti beznađem, potiče nas da se ove korizme odvažimo dosljednije krenuti putem obraćenja, proširivanja prostora slobode.

Obraćenje je čin zaokreta, usmjeravanje pozornosti na nutrinu, izoštravanje sluha za govor Duha Svetoga, spremnost za djelovanje u skladu s njegovim poticajima, na vrednovanje naoko malih i beznačajnih datosti života u otajstvenoj perspektivi i dubini postojanja. To nije bijeg od stvarnosti ili ravnodušnost prema životu. Čovjek na putu obraćenja snažno osjeća mrklinu života i tvrdoću stvarnosti ali u toj noći okrenut je prema svitanju i iščekivanju dana, ispunjen nadom. Obraćenje je promjena mentaliteta i horizonata, sloboda od dnevnih uhodanosti i robovanja, oslobođenje od pritiska svakodnevice, sputanosti lažnim predodžbama o životu što nam ga nameće javno mnijenje, od zavedenosti i stranputica zbog vlastitih sebičnosti. Ono je ponovno pronađeno oduševljenje i založenost u trajnom traganju za skrivenim Božjim licem u liku brata čovjeka.

Isusov poziv na obraćenje u najdubljem je skladu s našim vlastitim iskustvom. Naime, čovjek je biće neprestanih početaka. Svaki dan mora ponovno ustati, jesti, raditi. Kada bi jednoga dana odlučio ništa više ne početi, osudio bi sam sebe na smrt. Tako je i u duhovnom pogledu: dok iznova započinjem, trgam se iz ukliještenosti u sebičnost, opredjeljujem se za ljubav – idem naprijed. Zaustaviti se i ne htjeti više započinjati, značilo bi umrijeti. Polazeći od te činjenice, ni jedan trenutak nije konačno dogođen ili zaključen da bi fatalistički zapečatio našu sudbinu, nego je on uvijek otvorena šansa, «kairos» u kojem se može zbiti novost, spasenje. Stoga nam i ove korizme valja poslušati apostolov poziv: «Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa»! (2 Kor 6,2). Slijediti ovu čudesnu određenost našega postojanja te imati hrabrosti odbiti da ostanemo zatočenici svojih vlastitih loših navika, pogubnih utjecaja okoline, nametnutih načina mišljenja, težnje za moću i vlasti nego prihvatiti poticaje Duha i trajno započinjati s Bogom, to je put obraćenja.

Pozivam vas, braćo i sestre da ne ostanete po strani tako važnoga duhovnog događanja, nego da se ove korizme pridružite vježbama kršćanskog oslobođenog življenja. Svaki dan ustanite s Bogom i tijekom dana imajte vremena za njega. Uzmite u ruke Sveto pismo, čitajte ga kao riječ upućenu baš vama osobno. Razmatrajte je da vas ona oblikuje u srcu, uvede u Božji mentalitet, razumijevanje njegovih spasenjskih nauma o nama ljudima i pokrene na konkretna djela na koja vas Bog upućuje. Dajte mjesta ustrajnoj, redovitoj osobnoj i zajedničkoj molitvi, u vlastitoj obitelji i u crkvi. Izaberite petak, možda i neki drugi dan kao vrijeme posta, uzdržavanja od jela da vam on pomogne oslobađati se od diktata tjelesnih poriva te postanete raspoloženiji za Boga da ga lakše prepoznate i služite mu u bližnjima, osobito nevoljnima. Otvorite svoje srce i ne ustegnite svoju ruku za darivanje siromašnih, prvenstveno od onoga što ćete uštedjeti postom. Vaše siromaštvo postat će vaše bogatstvo, jer će vas vaš dar sa potrebne duhovno ispuniti. Pohodite bolesnike, iskažite pažnju starijima, imajte vremena za djecu i mlade, gajite zajedništvo u obitelji.

Pozivam vas, braćo svećenici da i ovogodišnju korizmu organizirate tako da se sve spomenuto može ostvarivati u našim obiteljima i na župnim razinama. Dok zahvaljujem svima za dar prikupljen tijekom prošlogodišnje korizme, kojim je naša ljubav omogućila da se udovica Mirjana Hlebec iz Skenderovaca uskoro može useliti u obiteljsku kuću sa svojih sedmero djece, ujedno potičem da i ove korizme sakupljamo milostinju u petak tijekom svete mise ili pobožnosti križnog puta, kao i u drugim prigodama da tim prilogom pomognemo prognaničkim obiteljima s brojnom djecom, da mogu lakše izgraditi među nama svoj dom i tako si osigurati budućnost. Svima je dobro poznato da se prognaničke obitelji u privremenom smještaju moraju iseliti iz tuđih kuća do kraja ove godine i da će mnoge od njih ponovno proživljavati teške dane. Neka im naša pomoć bude znak da nisu napuštene i zaboravljene. Na Veliki četvrtak, dan kršćanske dobrotvornosti svaki će župnik u misi posvete ulja za prinos darova u našoj katedrali predati korizmeni prilog svojih župljana za spomenute potrebe. Tako ćemo, ulazeći u Sveto trodnevlje posvjedočiti biskupijsko služenja Isusu Kristu u najmanjima.

Braćo i sestre! Neka snaga Duha Božjega ove korizme bude pokretač dobrih nadahnuća i djela u svima vama. U zajedništvu vjere, nade i ljubavi za sve vas moli i sve vas srdačno u Gospodinu pozdravlja vaš biskup –

+ Antun Škvorčević, v.r.

U Požegi, 9. veljače 2002.