Biskupova božićna poruka 2003.

4

I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče” (Lk 2,16)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci,
draga kršćanska braćo i sestre!

Želio bih i ovoga Božića, zajedno s vama, sabranim vjerničkim srcem pristupiti jaslicama, pokloniti se i zahvaliti Božjoj domišljatoj ljubavi što je utjelovljenjem Sina po Duhu Svetomu u krilu Djevice Marije i njegovim rođenjem u betlehemskoj štalici uzdigla čovjeka na dostojanstvo svojih sinova i kćeri. “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“! (Lk 2,14). Čovjek je uspostavljen za Božjega miljenika! Srdačno vam čestitam to božićno dostojanstvo, koje je uistinu “velika radost za sav narod” (Lk 2, 10).

Na silno jednostavan a tako dubok način, Bog je po rođenju svoga Sina u ljudskoj obitelji Josipa i Marije potvrdio vrijednost svakoga ljudskoga bića, pritom i veličinu te dostojanstvo braka i obitelji. On “koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa” (Vjerovanje nicejsko-carigradsko), svojim rođenjem i trpljenjem na križu unio je u ljudsko bračno i obiteljsko zajedništvo onu snagu Božje spasiteljske ljubavi koja je dala Sina za nas, “da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). Bračna ljubav između muža i žene utemeljena na Božjemu stvoriteljskom naumu o čovjeku, uzdignuta je u Sinu na dostojanstvo ljubavi koju Bog ima prema čovjeku. Življeno iz vjere u svijesti Božjega spasenjskog “za” čovjeka, bračno zajedništvo muža i žene postaje zajedništvom slobodne i plodne ljubavi koja služi životu, te u brojnoj djeci pronalazi svoje duboko ispunjenje. Obitelj u kojoj djeca žive u ozračju roditeljske ljubavi i roditeljima uzvraćaju svoju ljubav, jedino je istinsko prirodno središte zdravoga osobnog rasta svih njezinih članova, posebno mladih koji se tako osposobljavaju postati vrijednim i odgovornim graditeljima širega društvenog zajedništva. Takva obitelj škola je autentične čovječnosti i nema alternative.

Braćo i sestre! Potaknut ovogodišnjim pohodom pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, koji se odvijao pod geslom “Obitelj – put Crkve i naroda“, uputio sam božićno pismo obiteljima. Uručit će vam ga svećenici prigodom blagoslova vaših domova. U pismu vam progovaram o obitelji kao Božjemu projektu i potičem vas da svoje zajedništvo prihvatite i izgrađujete kao Božji dar kojemu ćete do kraja ostati vjerni. Božić nas želi pokrenuti da obitelji pristupimo s pastirskim raspoloženjem betlehemske noći: “I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama” (Lk 2,16). Pastirski “pohite” svjedoči o nutarnjemu stanju tih jednostavnih ljudi i posebnomu žaru srca, željnoga doznati Božju istinu o obitelji koju su pronašli u betlehemskoj štalici.

Upravo je takav pastirski unutarnji žar potreban danas svima nama u Hrvatskoj, pred tako važnom stvarnošću kakva je obitelj. Božić je pravi trenutak u kojemu valja postaviti pitanje o hrvatskoj obitelji. Taj blagdan u nas ima i danas svoj tradicionalni okvir okićenoga bora, radosne pjesme, bogatoga stola i darova. Ali, postaje sve siromašnijim jer je sve manje sklopljenih brakova, nestaju zdrave obitelji, sve su brojnije rastave brakova posljedica kojih je rasap obitelji, broj umrlih je u trajnom porastu a rađa se sve manje djece. Smije li itko od nas ostati ravnodušnim na činjenice o kojima su glasno progovorili učeni ljudi i ovih dana na znanstvenom skupu hrvatskih demografa u Zagrebu, tvrdeći da Hrvatska ima izuzetno lošu demografsku sliku te da se po broju novorođene djece svrstala među tri ili četiri najgore zemlje u svijetu. Slično je utvrdila i nedavna  procjena Odjela za ekonomske i socijalne poslove Ujedinjenih naroda.

U srži suvremenih protuobiteljskih i protuživotnih struja nalazi se kriva ideja slobode pojmljena kao autonomno samopotvrđivanje kroz isključivo djelovanje određene osobe po kriteriju vlastite koristi, bez obaziranja na druge osobe i njihovo dobro te na objetkivnu istinu, i ne prihvaćanja smisla darivanja sebe drugome.  Hrvatsku stoga ne mogu spasiti tek neke političko-gospodarske mjere u prilog obitelji i nataliteta. Potonuće obitelji u nas prvenstveno je posljedica moralne krize i sve očitijega gubitka pravilnoga odnosa prema vrijednostima ljudskoga postojanja.

U Hrvatskoj valja dati šansu istini da je ljubav temeljni poziv svakoga čovjeka i da se čovjek “ne može ostvariti osim po iskrenomu darivanju samoga sebe” (GS 24), jer je Bog ljubav i stvorio je čovjeka na svoju sliku. S kulturom koja ranjava dostojanstvo čovjeka i razara na različite načine istinu o braku i obitelji, Hrvatska se može nositi samo po obiteljima koje vjerne Bogu, snažne u ljubavi vole život i odgajaju svoju djecu i mlade u ozračju obiteljske topline, ucjepljujući u njih iskustvo nezamjenjive vrijednosti braka i obitelji.

Budućnost Hrvatske ovisi o tome koliko će među nositeljima njezina javnoga života biti hrabrosti da se suprotstave kulturi smrti i promiču civilizaciju ljubavi. Sustavnom sijanju nesigurnosti i smutnje o dubokoj istini i smislu bračnoga zajedništva i obitelji, nužno je suprotstaviti ozbiljno i uporno promicanje vrijednosti braka i obitelji na zakonodavnoj, znanstvenoj, prosvjetnoj, odgojnoj, kulturnoj, medijskoj i drugim razinama društvenoga života.

Vjernici, poslušni svojoj savjesti i pozivu pape Ivana Pavla II. trebaju se osloboditi nametnutih bojazni, uzdignuti svoj glas u javnosti i sa svom se odvažnošću i jasnoćom zauzimati za obiteljska  “prava i dužnosti što su prije svih prava države i bilo koje druge zajednice” te ustajati protiv “nepodnošljivih zlouporaba društva i države” koja onemogućuju dostojanstvo i prava braka i obitelji (Papa Ivan Pavao II., Apostolska pobudnica “Familiaris consortio” br. 46). Među “nepodnošljive zlouporabe društva i države” u nas, valja ubrojiti još uvijek postojeći zakon o legalizaciji pobačaja, koji sigurno nije u službi dostojanstva žene i obitelji. Jednako je tako i s onim zakonskim rješenjima koja rodiljama i majkama ne pružaju dovoljnu moralnu i materijalnu potporu.

Jedna od najnovijih “nepodnošljivih zlouporaba” odobrenje je Ministarstva zdravstva te Prosvjete i športa da Služba za reproduktivno zdravlje Klinike za dječje bolesti u Zagrebu, bez privole roditelja, u srednjim školama provodi diljem Hrvatske projekt prevencije mladih od zaraze AIDS-om metodom koja ne jamči sigurnu zaštitu od te bolesti, a spolnost izdvaja iz cjelovitosti ljudske osobe i ugrožava njezin moralni integritet. Ako je odgojnim nastojanjima obitelji, Crkve, škole te drugih pojedinaca i ustanova, sačuvana u nas sadašnja niska razina zaraženosti mladih od spomenute opake bolesti – kako to priznaju i nositelji projekta – zacijelo je moguće istim putem pomoći mladima, štiteći njihovo dostojanstvo te promičući vrijednost čovjekove osobe, braka i obitelji.

Braćo i sestre! Neka nam se ovoga Božića pred jaslicama otvore oči te poruka betlehemske obitelji siđe u srce svakoga od nas, kako bismo razumjeli i još snažnije prihvatili Božju istinu o čovjeku, braku i obitelji te je ostvarivali u svom osobnom životu, obitelji i društvu. Bio vam blagoslovljen Božić, ispunjen novim opredjeljenjima za život u zajedništvu s Bogom života.

Molim da vam 2004. godina bude plodna svakim dobrom i sve vas srdačno u Gospodinu pozdravljam – vaš požeški biskup

+  Antun Škvorčević
U Požegi, 15. prosinca 2003.