Biskupova božićna poruka 2005.

POGLEDAJMO ŠTO SE TO DOGODILO (Lk 2,15)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
draga braćo i sestre!

1. Pogledajmo što se to dogodilo (Lk 2,15), rekoše pastiri jedan drugome. Ljudski pogled, već više od dvije tisuće godina, nastoji proniknuti tajnu Isusova rođenja, ali ne uspijeva dokučiti svu dubinu njegova značenja za čovječanstvo. Potreban nam je vjernički oštar vid, tankoćutno srce, poniznost pred tajnom i zadivljenost Božjim djelom. Od srca vam čestitam svetkovinu Božića sa željom da upravo na taj način postanete dionici Božjega dara i ispunjeni njegovim blagoslovom tijekom 2006. godine.
Pred nama je ponovno skromna kolijevka, jaslice u štali, Josipova i Marijina siromašna, odbačena obitelj bez doma te jednostavni pastiri sa svojim stadima. Okrutna ljudska svakodnevica postala je prostorom Božje inicijative, mjestom ostvarenja Božje preobrazbene ljubavi, njegove domišljate solidarnosti sa svakim čovjekom. Stoga Božić, unatoč njegovoj iz godine u godinu sve većoj komercijalizaciji, ima i danas svoju nepotrošivu snagu, neodoljivu ljepotu, začuđujuću novost u zapletima ljudske povijesti.

2. Hrvatski su Božići, navikli smo, sve bremenitiji izazovima. Pri različitim susretima s vama tijekom minuloga došašća slušao sam vaša brojna pitanja i nedoumice, osjetio vašu tugu i tjeskobu zbog svega što se u posljednje vrijeme kod nas zbiva. Smatram, da mi u požeškoj biskupiji – poput velike obitelji, koja se za Božić susreće u vlastitu domu te razgovara o važnim pitanjima – ne možemo zaobići ono što nas zajednički muči u ovom trenutku. Moramo progovoriti barem o onom najvažnijem. Usuđujem se stoga, u svjetlu Božića, zajedno s vama postaviti neka pitanja i tražiti odgovore.
Ovogodišnji Božić slavimo u ozračju napetosti i sučeljavanja, nesloge i sukoba izazvanih sudskim postupcima protiv pojedinih branitelja iz domovinskoga rata te zbog različitih prosudbi nedavne hrvatske prošlosti. Pogledajmo što se to dogodilo (Lk 2,15), rekoše one noći pastiri jedan drugome. Traganje za istinom i njezina obrana častan je napor. No, istina trpi kad se različita nastojanja oko nje pretvore u vrijeđanje, omalovažavanje, optuživanje i osuđivanje svih i svakoga. Štoviše, istina trpi kad se određeni događaji i osobe promatraju necjelovito, isključivo s negativnog motrišta, a motritelji, svjesno ili ne, postaju zarobljenicima zla. Razumljivo je da sudski procesi istražuju negativnosti kako bi o njima sudili i donijeli presude. No, kad manji, ali glasniji dio naroda, države i parlamenta, potpomognut javnim medijima, određenim događajima iz nacionalne prošlosti pristupa gotovo isključivo negativno, u ljudima, pojedincima – tihoj većini – to izaziva ogorčenost, frustriranost, tjeskobu i osjećaj uzaludnosti.

3. Pogledajmo što se to dogodilo (Lk 2,15). Božićno otajstvo nosi u sebi oslobađajuću poruku i za ovo naše sadašnje stanje. Naime, u Vjerovanju ispovijedamo da je Sin Božji postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja. Ili, rečeno našom pučkom pjesmom: S neba siđe dolje radi grješnika, rodi se u štali radi čovjeka. Upravo ta naša označenost zlom i zloćom, razlogom je Božje solidarnosti s čovjekom, ali ne i s grijehom, razlogom je očitovanja Božje ljubavi u Sinu. Veliko je i teško pitanje, kako u duhu toga Božjeg čovjekoljublja stati pred zlo nedavnoga rata a da ne zaniječemo istinu. Poznata vam je Isusova riječ: Istina će vas osloboditi (Iv 8,32). Izvrtanje istine, kojom se želi povrijediti određene ljude ili poniziti cijeli narod, ne oslobađa. Tijekom svoje duge povijesti, Crkva je tada čuvala evanđeoski čistom istinu o Isusovoj nepravednoj osudi i raspeću – kao i o drugim mučenicima – kada je s ljubavlju pamtila njihovu žrtvu, slavila veličinu njihove osobe, i u toj istoj ljubavi znala osuditi zločin a oprostiti grješniku. To je istinovanje u ljubavi za koje se zauzima sv. Pavao (Ef 4,15). Crkva na taj način i danas najbolje služi hrvatskom narodu te ne može pristati da bude bilo čijom tužiteljicom. Za mudrost u mračnim vremenima valja moliti, oko ljubavi u trenutcima podjela i optuživanja valja se truditi. Neka Božić – svetkovina Božje solidarnosti, ljubavi i dobrote prema čovjeku – unese svjetla u naše smućene duše i pomogne nam da svaku osobnu, obiteljsku i narodnu situaciju prosuđujemo i podnosimo oslobođeni u ljubavi te tako pridonesemo dostojanstvu, slozi i miru.

4. Pogledajmo što se to dogodilo (Lk 2,15). Ovogodišnji Božić slavimo, k tome, u ozračju prijetnji osiromašenjem značajnoga broja ljudi, posebno u nekim dijelovima naše domovine. Ovih dana i u požeškom kraju umnažaju se vapaji onih koji ostaju bez radnoga mjesta, bez radom zarađene plaće, osjećaju se zbog toga napuštenima, duboko zabrinutima za budućnost vlastitih obitelji. Kolika li je tuga nemoćno stajati pred tim sudbinama?! Božić je spomendan Božje solidarnosti s čovjekom! Smijemo li, stoga, ovih blagdana jače podići glas solidarnosti s tim ljudima, zamoliti odgovorne u javnom životu naše domovine da s puno većom osjetljivošću za čovjeka, i na ovim prostorima naše Slavonije, učine sve kako se gospodarstvo ne bi slomilo nego izliječilo, poljoprivreda ne bi podcijenila nego potpomogla, kako bi se spasilo dostojanstvo pojedinaca i obitelji, te osigurala budućnost u vlastitom zavičaju? Solidarnost je nužna upravo u siromaštvu, ona može donijeti boljitak svima. Ali, ona se ne sastoji u dijeljenju milostinje, nego u izgrađivanju sustava na državnoj i lokalnim razinama, sustava koji omogućuju radno sposobnima i umirovljenicima da žive svoje dostojanstvo izvan svake manipulacije njihovim siromaštvom.

5. Pogledajmo što se to dogodilo (Lk 2,15). Zacijelo postoje različiti uzroci sadašnjega lošega gospodarskoga stanja brojnih poduzeća u Hrvatskoj. Korupcija je jedna od najtežih bolesti gospodarstva, a posljedica je prezrivoga odnosa spram pravnoga okvira unutar kojega gospodarstvo može funkcionirati i služiti dobru čovjeka. Ona najteže pogađa mlade ljude, jer im oduzima mogućnost da poštenim načinom dođu do radnoga mjesta. Stoga, nas Božić, blagdan Božje solidarnosti s čovjekom ohrabruje da u Godini mladih u našoj biskupiji ponovno podignemo glas protiv toga zla i borimo se protiv njega svim časnim sredstvima.
Neka nam u tom nastojanju budu vodiljom riječi sv. Apostola Pavla: Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. (…) Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti! (1 Sol 5, 15.21-22).

U raspoloženju vjerničke zadivljenosti i radosti pred Božjim čovjekoljubljem s osobitim poštovanjem sve vas srdačno u Gospodinu pozdravljam i blagoslivljam.

+ Antun Škvorčević
U Požegi, 17. prosinca 2005.