Biskupova uskrsna poruka 2007.

2

Prepoznaše učenici Isusa u lomljenju kruha (usp. Lk 24,35)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji,
dragi vjernici!

Slavimo deseti Uskrs od utemeljenja i uspostave Požeške biskupije. Od srca vam čestitam svetkovinu pobjede Božje ljubavi nad smrću, uz naš biskupijski poklik: Krist danas i uvijeke, Aleluja! (usp. Heb 13,8).

1. Na našem ovogodišnjem biskupijskom križnom putu – na kojem je sudjelovalo oko dvije tisuće mladih – posebno mi se utisnula u srce slika koju bih rado podijelio s vama. Mladi, predstavnici pojedinih dekanata, od postaje do postaje preuzimali su jedni od drugih veliki drveni križ s natpisom »Krist danas i uvijeke«, kojega smo dali izraditi o desetoj obljetnici naše Biskupije. Križ velik, težak, moralo ga je istovremeno nositi nekoliko mladih vjernika, a za vrijeme molitve na postajama, snažno bi ga obujmili i čvrsto ga pridržavali kako bi on u svojoj okomici mogao uspravno stajati. Osjetio sam kako mladi, priljubljeni uz križ, u molitvenoj sabranosti duboko proživljaju: Krist me ljubio i predao se za mene (Ef,5,2) i tako očituju svoju čežnju za istinskim životom, izgradnjom boljega svijeta, pravednijim gospodarskim sustavom. Podsjetili su me na sv. Pavla koji je rado govorio o vrijednosti i važnosti rada (usp. Dj 18,3; 1 Kor 4,12; 9,6; 1Sol 2,9; 4,11; 2 Sol 3,8.10.12), tumačio Božju ekonomiju (usp. Ef 3,2.9; Kolo 1,15; 1 Tim 1,4) i naše sudjelovanje u njoj.
Poput uspješnoga gospodarstvenika Bog bira najbolji projekt na čijem ostvarenju želi poraditi svim svojim božanskim snagama. Projekt njegove ekonomije je čovjek. Kapital što ga u njega ulaže ljubav je, očitovana u predanju Sina na križ dokraja – do smrti, gdje se ostvarila Isusova riječ kako veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15,13). Potrebno je ozbiljno istraživati Isusovu muku i smrt, i u znanosti križa otkriti ono što je Bog naumio ostvariti iz mogućnosti svoje ljubavi. Isusov križ mjesto je nade pune besmrtnosti (usp. Mudr 3,4), darovana života u punini. Gospodarstvo, uređeno po najboljim ljudskim stručnim kriterijima, osigurava dostojan život samo do smrti. Ekonomija Božje ljubavi na križu omogućuje život preko smrti, daje život u izobilju (usp. Iv 10,10). Stoga će za budućnost čovjeka i svijeta najbolje i najviše učiniti oni, koji budu i u Hrvatskoj znali vjernički povezati ljudsko gospodarstvo s Božjim gospodarstvom ljubavi. Mladi, koji su na našem biskupijskom križnom putu čvrsto obujmili teški križ, proročki su znak te budućnosti.

2. U svojoj ovogodišnjoj Poruci za Svjetski dan mladih, papa Benedikt XVI. napisao je da je ljubav istinska Isusova «revolucija». Ona razotkriva krive predodžbe i laži o bogu, koji se skriva u pozadini nasilja, nepravde, osvete i isključivosti, ali ujedno upozorava da čovjeka ne smijemo svesti na ono što je u njegovu životu ružno, grubo, neljudsko, zlo i nemoćno. Već po ljubavi naših majki, očeva, bračnih drugova i prijatelja Bog je u svakoga od nas ugradio duboku nevidljivu snagu, koja životu daje ljepotu. No, mukom, smrću i uskrsnućem svoga Sina on je unio u našu smrtnu stvarnost puninu svoje ljubavi, nerazorivi duhovni temelj našeg postojanja. U otvorenosti svoje slobode Isusovoj pobjedi nad smrću, postajemo obdareni iskustvom sigurnosti ljubavi koja nas prati u svakom životnom trenutku, osposobljeni smo vidjeti dobro u sebi i pobjedu dobra oko sebe. To je Uskrs u nama.

3. Papa Benedikt XVI. u svojoj najnovijoj Pobudnici naziva Euharistiju Sakrametnom ljubavi i doziva nam u svijest kako u euharistijskom slavlju na najdublji sakramentalan način postajemo dionici Isusova novoga svijeta. Presveta Euharistija, piše Sveti Otac, stvarnost je Isusova sebedarja, u kojem nam objavljuje beskrajnu Božju ljubav za svakog čovjeka. U tom divnom sakramentu očituje se ljubav od ‘koje nema veće’ i razlog da se ‘dadne život za svoje prijatelje’ (Iv 15,13). Isus ih je naime ‘ljubio dokraja’ (Iv 13,1) […] On nas na isti način u euharistijskom sakramentu nastavlja ljubiti ‘dokraja’, sve do davanja svoga tijela i krvi. (Sacramentum Caritatis, br. 1). Sveti Otac još kaže da se u Euharistiji objavljuje nacrt ljubavi koji upravlja cijelom poviješću spasenja (usp. Ef 1,10; 3,8-11). U kruhu i vinu, pod čijim nam se prilikama daje Krist u pashalnoj večeri (usp. Lk 22,14-20; 1 Kor 11,23-26) dohvaća nas cijeli božanski život i daje nam se u sakramentalnom obliku (br. 8).
4. U svakom euharistijskom slavlju, uskrsli Gospodin kao učenicima na putu u Emaus, i nama tumači smisao svojih i naših patnja, svoje i naše smrti. Dok slušamo njegovu riječ i blagujemo kruh, on nam otvara oči i pamet (usp. Lk 24,31), da u njemu razumijemo sadašnjost i vječnost te nas čini dionicima svoje pobjede nad smrću. Tako se u euharistiji ostvaruje Crkva kao okupljenost ljudi oko Božje ljubavi. U njoj je na svoj način opipljiva Isusova suputnička prisutnost za nas.

Euharistijski kongres Požeške biskupije – kojim ćemo se spomenuti desete obljetnice njezina utemeljenja i uspostave – biti će stoga događaj naše sjedinjenosti s Njime u jedno tijelo, očitovanje svijetu tko smo i kakva nam je sudbina po njegovoj ljubavi. U pripravi za to slavlje usred mraka suvremenih lutanja i gaženja čovjekova dostojanstva, vapimo s učenicima iz Emausa: »Ostani s nama Gospodine, jer mrači se« (usp. Lk 24,29). Svojim redovitim sudjelovanjem na nedjeljnoj svetoj misi, budimo Njegovi vjerni sustolnici, povedimo ga kao suputnika u svoj osobni i obiteljski život neka nam grije naša srca i ne dozvoli da se ohlade, neka nam otvori oči kako bismo bolje vidjeli, neka razbistri pamet za razumijevanje Božjega nauma kako se duhovno ne bismo izgubili na putovima svijeta.
Neka u toj Isusovoj ljubavi vaši dani budu ispunjeni radošću, snagom i utjehom. Dok vas od srca sve pozdravljam, na sve zazivam Božji blagoslov – vaš biskup

+ Antun Škvorčević, v.r.